Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao:
“Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 04. april 2025. gregorijanske godine, odnosno 06. ševval 1446. hidžretske godine.
Draga braćo, danas ću vam se obratiti kratko, jer sam u prethodnom mjesecu ramazanu održao 30 predavanja koja su bila poprilično duga, ali ne znam koliko je od njih bilo koristi i koliko su nas ona promijenila. Danas ću vam se obratiti kratko, jer smo u tim predavanjima govorili da nas Poslanik a.s. uči da snaga riječi nije u dužini, nego u njenoj iskrenosti i dubini.
Ponekad je dovoljna jedna iskra da upali srce.
Jedan poziv da nas vrati sebi. Zato poslušajmo, ne mene, nego ono što naše srce već zna, a duša treba da potvrdi.
Draga braćo, pogledajmo oko sebe, i u sebe.
Nezadovoljni smo sobom.
Nismo zadovoljni svojom djecom, porodicom, komšijama.
Žalimo se na džemat, na zajednicu, na društvo, na državu…
I sve to ima svojih razloga, ali…
Gdje je onda problem, ako je duši već pokazano šta je zlo, a šta dobro?
Problem je u nama!
U volji koja ne želi da utvrdi lekciju.
U srcu koje zna, ali ne djeluje.
U jeziku koji priznaje, ali ruka ne potvrđuje.
U oku koje vidi, ali duša se pravi slijepa.
Uzvišeni Allah kaže:
“I nadahnuo joj (duši) šta je grijeh, a šta čestitost. Uspješan je onaj ko je očisti, a izgubljen je onaj ko je uprlja.” (Eš-Šems, 8–10.)
Draga braćo, nije cilj da se iz visine govori o pokornosti.
Niti je pobožnost poza i forma.
Niti se iskrenost mjeri glasom, već tišinom pred Gospodarom.
Pozvani smo svi, bez izuzetka, da spoznamo svoj niski položaj, ne da padnemo u očaj, nego da iz te nizine dignemo pogled ka Onome koji je Imućni, Neovisni, Milostivi.
Ko se iz oholosti ne sagne, on se već uzdigao iznad onoga što mu ne pripada.
A to je početak lutanja. Početak neznanja. Početak propasti.
Put do Allaha vodi kroz spoznaju vlastite nemoći.
Ko to shvati, njegov korak je stabilan. Ko to prizna, njegov pogled je bistar. Ko se time ponizi, Allah ga uzvisi.
Ne bježimo od nizine, jer upravo se iz nje čovjek najiskrenije okrene Bogu.
Zato, neka današnje riječi ne budu ukras govora, nego ogledalo.
Neka nas ne zanesu, nego zaustave. I neka nas, makar na tren, vrate Onome kojem pripadamo.
Jer upravo u tome leži rješenje svih naših problema i nezadovoljstava.
Ne u promjeni drugih, već u promjeni sebe.
Ne u vanjskim okolnostima – već u unutarnjem osvještavanju.
Ne u žalbama, već u povratku svome Gospodaru iz iskrene poniznosti.
Draga braćo, niko ne može promijeniti svijet, dok ne promijeni svoje srce.
Tek tada Allah mijenja stanje, kao što je obećao:
“Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima.” (Er-Ra’d, 11.)
Allahu, popravi ono što je u nama, pa popravi i ono oko nas. Amin!!!