Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 24. januar 2025. gregorijanske godine, odnosno 24. redžeb 1446. hidžretske godine.
Islam nas uči da je znanje ključ napretka. Povijest nam daje brojne primjere kako obrazovanje može transformirati društva. Primjer Singapura to jasno pokazuje. Naime, Singapur je 1965. godine postao nezavisna država, mnogi su predviđali njegovu propast. Mala zemlja, sa svega 1,6 miliona stanovnika, bez prirodnih resursa, (bez nafte, zlata, plodne zemlje…), sa visokom stopom siromaštva i nepismenosti, slabom infrastrukturom, okružena jačim susjedima… činila se osuđenom na siromaštvo. Ali jedan čovjek, premijer Li Kuan Ju, imao je drugačiju viziju, pa je rekao:
“Singapur nema prirodne resurse. Jedini resurs koji imamo su naši ljudi. Naša budućnost zavisi od toga kako ih obrazujemo.”
Također je govorio: “Obrazovanje nije samo ključ za posao, to je ključ za opstanak.”
Zbog toga je Singapur je počeo ulagati u osnovne škole, tehničke škole i univerzitete, stvarajući generacije obrazovane radne snage. To ulaganje im se veoma brzo počelo isplaćivati, pa je danas Singapur jedna od najuređenijih i najbogatijih država na cijelom svijetu.
Draga braćo, zar ovaj primjer Singapura ne nudi važnu pouku i za nas ovdje, za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu? I mi se često suočavamo s izazovima: političkim, ekonomskim i društvenim. I naša zemlja ima svoje poteškoće, ali ima i nešto neprocjenjivo vrijedno, prelijepu prirodu, mudre duše, vrijedne ruke, a prije svega, snagu koja počiva u našim ljudima. Iako možda mnogi od naših mladih danas gube interes za učenje i napredak, ipak je tu ogromni potencijal koji čeka da bude prepoznat. Na nama je da ga iskoristimo, jer naš napredak zavisi od našeg odnosa prema nauci. Moramo ulagati u obrazovanje, ne samo u škole i univerzitete, već i u cjeloživotno učenje, jer jedino tako možemo osigurati bolje sutra.
Hasan El-Basri je rekao: “Za vjernika je svaki novi dan prilika da se poveća u znanju, ibadetu i dobročinstvu. Ako mu dan prođe, a u tome ne napreduje, taj dan mu je propao.”
Traženje znanja je obaveza svakog muslimana i muslimanke. Dokaz našeg života je traganje za znanjem, jer bez njega smo poput „hodajućih mrtvaca“, ljudi bez svrhe. Kad kažemo znanje, mislimo na sve oblasti: vjeru, visoko obrazovanje, zanate, pa čak i najsitnije vještine. Svako znanje koje vodi ka dobru je vrijedno, a svaki trud da ga steknemo je ibadet.
Poslanik, a.s., kaže: „Da naučiš jedan dio znanja bolje ti je nego da klanjaš stotinu rekata namaza.“
Znanje nije samo intelektualni podvig, već duhovna obaveza. Kad učimo u ime Allaha, to znanje postaje svjetlo koje osvjetljava naš život i živote onih oko nas.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ
„Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ (Ez-Zumer, 9.)
Ali znanje nije samo diploma. To je ono što nosimo u sebi. To je moral, pravda, poštenje, odgovornost…. Naš Gospodar nas uči da znanje bez moralne osnove može biti pogubno za jedno društvo. Zbog toga jedna izreka kaže: „Nemoralni učenjak je poput otrova u ljeku; vanjski izgled može biti privlačan, ali iznutra nosi smrt.“
Draga braćo, Allah nije bez razloga prve riječi objave uputio kao: „Ikre“ „Uči, čitaj!“ Čitanje i učenje su temelj svega ostalog. Bez učenja nema vjere, nema napretka, nema pravde, nema istine. Islam nas podučava da je znanje prvi korak ka uspjehu. Prve riječi objave bile su poziv čovječanstvu da otvori svoja srca i umove i da kroz učenje spozna sebe, svoj svijet i svoga Gospodara.
Naša stvarnost nam, nažalost, pokazuje drugačiju sliku. Mnogi danas, iako za sebe tvrde da su muslimani, uče samo zbog lične koristi. Ako nemaju interesa, pitaju se: „Zašto bih čitao? Zašto bih učio?“ Roditelji ponekad vrše pritisak na nastavnike da njihova djeca dobiju ocjene, da dobiju poslove, pozicije, koje nisu zaslužili. Postoje fakulteti gdje se diplome mogu steći novcem, štelom… Ako obrazovanje pretvorimo u sredstvo za ličnu korist, kakvu budućnost gradimo? Da li imamo pravo žaliti se na stanje koje sami stvaramo? Mi smo ti koji sistem unapređujemo ili ga rušimo.
Poslanik, a.s., upozorio nas je:
„Ko traži znanje radi dunjalučkog interesa, neće osjetiti miris dženneta.“
Braćo, znanje tražimo prvenstveno da bismo stekli Allahovo zadovoljstvo, jer je to njegova prva naredba nama. Znanje tražimo da unaprijedimo naše društvo, a tek onda zbog lične koristi.
E sada zamislimo drugačiju Bosnu i Hercegovinu.
Zamislimo zemlju u kojoj svaki pojedinac radi na svom znanju i vještinama, u kojoj svaki pojedinac radi posao za koji je stručan, u kojoj škole i univerziteti postaju izvori inovacija i napretka, u kojoj nema lažnih diploma, u kojoj nema pritiska na nastavno osoblje, u kojoj nema mita i korupcije. Zamislimo društvo u kojem znanje nije sredstvo za ličnu korist, već snaga koja nas sve pokreće naprijed.
Da li vam se sviđa ovakva Bosna i Hercegovina?
Braćo, ovo nije nedostižan san, to je naša odgovornost.
Veliki islamski učenjak Ibn Hazm rekao je: “Znanje je temelj svakog napretka, a neznanje je izvor svakog nazadovanja i siromaštva.”
Draga braćo, vratimo znanje na njegovo mjesto. Podstičimo jedni druge na nauku, pa makar i na jednu pročitanu stranicu dnevno. Podstičimo jedni druge da učimo ne zbog ocjena, diploma ili interesa, već da bismo bili bolji ljudi i ostavili iza sebe bolje društvo.
Zapamtimo, knjiga vrijedi više od svih zlatnih rudnika, nafatnih bušotina i prirodnih bogatstava. Ko zna čitati može promijeniti ne samo sebe već i svijet oko sebe, a ko ne zna čitati uništit će i ono što mu je Allaha već dao.
Ako želimo izgraditi bolju, bogatiju i napredniju Bosnu i Hercegovinu trebamo krenuti od sebe. Svaka pročitana knjiga je naš doprinos ljepšoj i boljoj budućnosti.
Zaključak svega ovoga bi bio: Ko želi ovaj svijet neka uči! Ko želi onaj svijet neka uči! Ko želi i ovaj i budući svijet neka uči!
„Gospodaru naš, poduči nas onome što će nam koristiti, učini naše znanje korisnim i povećaj nas u znanju. Sačuvaj nas od znanja koje nema koristi, od srca koje nije svjesno Tebe i od duše koja je nezasita. Amin!“