Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 17. januar 2025. gregorijanske godine, odnosno 17. redžeb 1446. hidžretske godine.
Današnju hutbu ću početi sa jednim poučnim događajem koji sadrži snažnu poruku. Jedan čovjek kazuje:
“Izgubio sam sjekiru i moja sumnja je pala na komšiju. Bio sam ubijeđen da je on ukrao. Nakon što sam posumnjao u njega, počeo sam ga pratiti, da pronađem dokaz za to. Njegov hod je bio hod kradljivca. Njegov govor je bio govor kradljivca. Svi njegovi pokreti bili su pokreti kradljivca. Tu noć, žaleći za gubitkom sjekire, oka nisam sklopio.
Razmišljao sam kako da se sa njim suočim. U zoru sam pronašao svoju sjekiru. Moj mali sin je sjekiru pokrio odjećom i ja je nisam vidio. Sreo sam svog komšiju, pogledao ga i ni jednu osobinu kradljivca na njemu nisam vidio. Njegov hod nije bio hod kradljivca. Njegov govor nije bio govor kradljivca. Ni jedan njegov pokret nije bio pokret kradljivca.
Shvatio sam da sam, zapravo, kradljivac ja. Ukrao sam povjerenje svog komšije i jednu čitavu noć svog života, u kojoj sam se samo spremao da optužim poštenog i potpuno pravog čovjeka.”
Braćo, ovaj primjer nije samo poučna priča. Ovo je ogledalo u koje se svi mi trebamo pogledati, jer jedan pjesnik reče: „Prije nego sudite o drugima, pogledajte unutar svog srca. Možda se tamo krije razlog vašeg nemira.“
Koliko nas je do sada, za nekoga reklo on ili ona je ovakav ili onakva bez ikakavog jasnog dokaza? Koliko nas je do sada, proglasilo neke ljude lopovima, samo zato što su bili na čelu nečega? Koliko nas je do sada, proglasilo neke žene nepoštenim, samo zato što nam je neko pogrešnu informaciju donio? Koliko nas je do sada, vođeno neosnovanim sumnjama, predrasudama i pogrešnim informacijama nanijelo nepravdu drugima? Koliko puta smo nepromišljeno povrijedili dostojanstvo, ugled, čast…nevinih ljudi? Koliko puta smo dopustili da neosnovane sumnje naruše naše međuljudske odnose? Koliko puta smo osudili nekog zbog onoga što smo čuli, a nismo provjerili?
Allah Uzvišeni nas upozorava:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (El-Hudžurat, 6.)
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12.)
Braćo, ove riječi nisu savjet, nego upozorenje! Sumnja je otrov koji uništava dušu, a ogovaranje je oružje koje ranjava ne samo one o kojima govorimo, već i nas same. Sumnja bez dokaza nije samo grijeh, nego i znak slabosti vjere i povjerenja u Allaha.
Poslanik, a.s., kaže: “Ko optuži muslimana, želeći umanjiti njegovu vrijednost i želeći ga omalovažiti, Allah će takvog zadržati na mostu iznad džehennema, sve dok se ne oslobodi od onoga što je rekao (tj. dok mu ovaj ne oprosti ili dok ne odgovori za svoj postupak).”
Zato pitam sebe i vas: Kako ćemo stati pred Allaha, ako budemo nosili grijehe sumnjičenja i nepravde prema drugima? Kako ćemo opravdati oduzeto povjerenje, narušeno dostojanstvo, čast… i izgubljene noći u neosnovanim optužbama? Možemo li reći za sebe da smo mi uistinu čisti u svojim srcima, ako tako lako dopuštamo da sumnja, predrasude i neprovjerene informacije ovladaju našim mislima?
Allahov Poslanik, a.s. kaže: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“
U jednoj predaju se kaže: „Kada do tebe dopre, o tvome bratu, nešto što osuđuješ, ti mu potraži opravdanje, pa makar i sedamdeset puta, pa ako ga nađeš onda je uredu, u suprotnom ti reci: ‘Vjerovatno on ima opravdanje koje ja ne znam’“
Braćo, sumnja nije dokaz. Predrasuda nije istina. Ako nemamo dokaz za svoje misli, onda te misli nisu vrijedne našeg povjerenja. Kada se uhvatimo u razmišljanjima koja nas vode ka sumnjičenju, zastanimo! Prisjetimo se riječi Uzvišenog Allaha i časnog Poslanika i preispitajmo se.
Pokajmo se za nepravdu koju smo možda počinili i trudimo se biti od onih koji grade mostove povjerenja, a ne zidove nepovjerenja. Budimo od onih koji šire ljubav, razumijevanje i istinu.
Zavšit ću riječima jednog pjesnika:
„Ne sudite o vrtu po njegovim trnovima, ni o oblaku po njegovoj sjeni. Unutar najtamnijeg oblaka krije se kiša koja daje život.“
Neka naša srca budu poput vrtova u kojima raste povjerenje, a trnje sumnje uklonimo iskrenim pokajanjem i dobrim djelima. Amin!!!