Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 10. januar 2025. gregorijanske godine, odnosno 10. redžeb 1446. hidžretske godine.
U prošlu nedjelju, 05.01.2025. godine, ovdje u ovoj džamiji, održana je posebna svečanost, 27 ujedinjenih srca su zajedno proučili Ku’ran i na taj dan proučili hatma dovu. Džamija je bila krcata vjernicima, i na svima njima se mogao vidjeti osjećaj zadovoljstva i sreće zbog tako važnog događaja. Nakon prelijepog programa kojeg su izveli naši učači Kur’ana i nekoliko mektebske djece, krenulo je uobičajno čestitanje, slikavanje, objavljivanje na društvenim mrežama i sl.
I nije ovo bio prvi ovakav događaj u našem džematu bilo ih je i prije, jer preda mnom kako sam u ovaj džemat došao cijeli Kur’an je proučilo 117 osoba svih generacija. Ali bez obzira koji događaj po redu bio svi oni nose sa sobom iste emocije kao i ovaj zadnji, a to su emocije: zadovoljstva, sreće, blagostanja, veselja, ponosa…
I kada se sve ovo smiri, za dan dva, nakon svake ove manifestacije sam sebi sam postavljao pitanja: Zbog čega sve ovo? Da li je ovo potrebno raditi na ovakav način? Da li je vjerski praviti show na ovaj način od učenja Kur’ana? Da li zaista ja kao imam trebam biti ponosan na sebe i na svoje učenike, kao što mi govore? Da li roditelji, rodbina, prijatelji, pa i sami učači trebaju biti ponosni na taj uspjeh kojeg su učači napravili? Da li je ovaj čin zaista dovoljan da bude potpuni ponos zajednice, prijatelja, rodbine, porodice… kao što to ističemo na društvenim mrežama?
I nakon svih ovih pitanja, čovjek malo zastane i promisli, pa tako i ja, i dođoh do sljedećih odgovora.
U današnjem vremenu kada su mediji, društvene mreže…preplavljene crnom hronikom, negativnim ili beskorisnim ličnostima i manifestacijama, ovaj događaj je itekako potrebno organizovati na ovaj način, jer sa ovakvim manifestacijama mi promovišemo i širimo Božiju riječ, širimo i promovišemo nešto što je dobro i korisno, dokazujemo da je sve moguće ako čovjek ima iskrenu i čvrstu volju, ovakvim manifestacijama stičemo Allahovo zadovoljstvo i oprost…
Poslanik, a.s., je rekao: “Ko poziva uputi, imaće nagradu kao oni koji ga slijede, a da se njihova nagrada nimalo neće umanjiti.” A kud će bolji i ljepši poziv svima vama da slijedite stope naših učača od ovako lijepe manifestacije. Također, Poslanik, a.s., kaže: “Kada se ljudi okupe u nekoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu Knjigu i međusobno je proučavajući, na njih se spusti smirenost, prekrije ih milost, okruže ih meleki, i Allah ih spomene onima koji su kod Njega.”
Da li ja kao imam treba da budem ponosan na sebe i na svoje učenike? Naravno, da trebam, jer je Poslanik, a.s., rekao: “Allah i Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje, čak i mrav u svojoj rupi i riba, donose salavat na onoga koji ljude podučava dobru.” A nema većeg dobra od podučavanja Božijoj riječi i uputi. Također, je Poslanik, a.s., rekao: “Onaj ko uči Kur’an i u tome je vješt, bit će s plemenitim i poslušnim melecima. A onaj ko ga uči i pri tome se muči, imajući poteškoće, imaće dvostruku nagradu.” U koju god da skupinu od ove dvije spadaju naši učači, blago njima, i zbog toga sam ponosan na njih. Ponosan sam na njih i iz razloga što je šejtan sigurno donosio naizgled puno zanimljivijih, interesantnijih, stvari da rade, ali su oni odabrali da budu u okrilju Kur’ana, oni su odabrali da uče Božiju riječ umjesto da npr. sjede ispred televizora i igraju igrice, gledaju seriju, utakmicu i sl. Ponosam sam njih iz razloga što su sigurno uložili mnogo truda u učenje Božije riječi, a Allah dž.š. kaže:
وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ ۖ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
“I recite: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, i Poslanik Njegov, i vjernici, a zatim ćete biti vraćeni Onome koji zna i nevidljivo i vidljivo, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.” (At-Tawba, 105.)
Da li roditelji i ostali trebaju biti ponosni na uspjeh onih koji su naučili učiti Kur’an? Naravno da da, jer je Poslanik, a.s., rekao: “Onome ko uči Kur’an i po njemu radi bit će stavljena kruna od svjetlosti na glavu na Sudnjem danu, čiji je sjaj poput Sunca. Njegovim roditeljima bit će obučena odjeća koja je bolja od cijelog dunjaluka. Tada će oni upitati: ‘Zbog čega smo ovako počašćeni?’ Pa će im biti rečeno: ‘Zbog toga što je vaše dijete učilo Kur’an.'”
A da li je ovaj uspjeh dovoljan za potpuni ponos? Naravno da ne. Za potpuni ponos učač Kur’ana treba promijeniti svoj život na bolje nakon što je naučio učiti Kur’an. On mora biti bolji vjernik, bolji čovjek, komšija, brat, suprug, sin… Naučiti Kur’an je zaista veliko djelo i ponos, ali primijeniti kur’anske principe u svom svakodnvenom životu je daleko veće i korisnije djelo.
Pa ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje nije pažljiv i suosjećajan prema svojim roditeljima, prema svojoj porodici;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje njegova septička ide direktno na put ili u kanal;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje ne priča sa svojim bratom ili komšijom zbog par kvadrata zemlje ili je ugradio državnu zemlju;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje se bavi mitom i korupcijom;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje baca smeće gdje mu nije mjesto;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje nema poštovanja prema svojim učiteljima, starijim i autoritetima;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje je zavidan svom bratu muslimanu i priča mu iza leđa;
Ako je čovjek naučio učiti Kur’an, a i dalje se bavi nepravdom, nečasnim radnjama, kako na poslu tako i kod kuće;
Ako čovjek nauči učiti Kur’an, dobije diplomu, a zatim se ne druži svakodnevno sa Kur’anom;
Ako, ako, ako… to znači da on nije potpuni ponos, jer je on prošao kroz Kur’an, ali Kur’an nije prošao kroz njega. Jer onaj kroz koga Kur’an prođe on mora biti bolji čovjek i bolji musliman.
Draga braćo, pozivam sve vas i vaše porodice, bez obzira na godine da se prijavite u novu grupu polaznika kur’anskog pisma koje će početi sa mjesecom ramazanom. Pozivam vas na učenje Božije riječi, a ujedno i na čišćenje naših duša od duhovne prljavštine koja se na njima nakupila.
Da nas Allah, dž.š., uputi na pravi put. Amin!!!