Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 27. decembar 2024. gregorijanske godine, odnosno 26. džumadel uhra 1446. hidžretske godine.
Martin Niemöller je njemački luteranski svećenik koji je proveo 7 godina u raznim nacističkim koncentracionim logorima, a nakon što je u aprilu 1945. godine oslobođen rekao je jedan od najupečatljivih citata koji ukazuje na nepravdu i šutnju pred napravdom, a on glasi:
“Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio komunist. Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio Židov. Zatim su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio sindikalist. Zatim su došli po katolike, a ja se nisam pobunio, jer sam bio protestant. Zatim su došli po mene, a do tada više nije bilo nikoga da se pobuni.“
Draga braćo, zar se ovo ne događa i danas? Zar i mi ne šutimo dok naše komšije trpe nepravdu? Kada dijete u školi pati zbog ismijavanja, ponižavanja ili nasilja, šutimo. Kada na radnom mjestu svjedočimo ponižavanju kolege, šutimo. Kada vidimo nepravdu prema nemoćnima, bolesnima i starima, šutimo. Kada su muslimani progonjeni, djeca gladna, a nevin čovjek strada, šutimo. Zašto? Jer mislimo da se nas to ne tiče, jer smo zadovoljni što nepravda nije pogodila nas. Ali, nepravda će sigurno zakucati i na naša vrata ako budemo šutjeli.
Zbog toga Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „Zaista Allah naređuje da se čini pravda i da se čini dobročinstvo…“ (En-Nahl, 90).
Draga braćo, pravda nije nešto što dolazi samo od sebe, ona zahtijeva djelovanje, odlučnost i hrabrost.
Muhammed, s.a.w.s., nas opominje, pa kaže: „Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom; ako ne može rukom, onda jezikom; a ako ni to ne može, onda srcem, ali to je najslabiji vid imana.“ Zapitajmo se danas, u ovom blagoslovljenom danu, na ovom blagoslovljenom mjestu: gdje smo mi u ovom hadisu? U koju kategoriju vjernika, ljudi, spadamo? Zapitajmo se: gdje smo mi u ovom hadisu? Da li djelujemo rukom, jezikom, srcem ili smo, ne daj Bože, od onih kojima je svejedno? Ako smo u toj posljednjoj kategoriji, krajnje je vrijeme da preispitamo i našu vjeru i naše čojstvo.
Kako bi ovu veoma važnu lekciju još bolje približio svima nama, pa čak i onim najmlađim, ispričat ću jedno priču, basnu.
Govori se da su u jednom velikom skladištu živjeli miševi. Njihov svakodnevni život bio je ugrožen, jer je u skladištu živjela i mačka, koja je stalno lovila miševe. Jednog dana, miševi su odlučili održati sastanak kako bi smislili način da se zaštite. Jedan miš je predložio:
“Stavit ćemo zvono mački oko vrata! Tako ćemo uvijek čuti kada dolazi i na vrijeme pobjeći.” Svi su se složili da je to sjajna ideja. Međutim, kada je došlo vrijeme da neko okači zvono mački, svi su se povukli. “Ja imam malu djecu,” rekao je prvi miš. “Ja sam prestar za to,” dodao je drugi. “Ne želim riskirati svoj život,” zaključio je treći. I tako, niko nije poduzeo ništa. Mačka je nastavila loviti miševe, a svaki put kada je uhvatila nekoga, ostali su se žalili i govorili: “Trebali smo reagirati na vrijeme.”
Draga braćo, zar i mi nismo poput ovih miševa? Zar i mi na napravdu i na zlo ne reagujemo poput njih govoreći: „Nije moj problem“ „Ima babu i mater nek to oni riješe“ „Imam svoju porodicu, neću se miješati“„Šuti, trebat će nama sutra.“ „Čuvaj svoje mjesto“… I dok mi šutimo, zlo jača, a nepravda se širi svuda oko nas.
Muhammed, a.s., nas upozorava i kaže: “Primjer onih koji se pridržavaju Allahovih granica i onih koji ih krše je poput grupe ljudi koji su bacanjem kocke dobili mjesta u lađi. Jedni su se smjestili u njen donji dio, a drugi u gornji dio. Kada bi ovi iz donjeg dijela trebali vodu, morali bi prolaziti kroz gornji dio i smetati onima gore. Zato su pomislili: ‘Zašto ne bismo napravili rupu u našem dijelu lađe da ne uznemiravamo one iznad nas?’ Ako bi ih pustili da to učine, svi bi potonuli; ali ako ih spriječe, svi će biti spašeni.”
Ovo je slika našeg društva. Ne dopustimo da nepravdi i zlu da prave rupu, jer svi smo mi na istoj lađi. Ako danas ne spasimo komšiju, kolegu, prijatelja…, ko će sutra nas spasiti?
Islam nas uči da budemo glas obespravljenih. Poslanik, s.a.w.s., kaže: „Pomozite svome bratu, bio on tlačitelj ili potlačeni.“ Ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče, znamo kako da pomognemo potlačenom, ali kako da pomognemo tlačitelju?“ Poslanik odgovori: „Spriječite ga u njegovom tlačenju, time mu pomažete.“
Draga braćo, živimo jedni za druge, a ne jedni pored drugih. Borimo se za istinu, pravdu i dobro ma koliko oni teški i naizgled protiv naših interesa bili, jer pravda i borba protiv zla nije privilegija, već obaveza svih nas. Odgojimo našu djecu da prepoznaju nepravdu i hrabro se bore za pravdu.
Zapamtimo: “Šutnja pred zlom sama po sebi je zlo. Ne govoriti znači pomagati tlačiteljima.”
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji se zalažu za pravdu, koji govore istinu i djeluju u skladu s Njegovim zadovoljstvom. Amin.