Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik a.s. je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 27. septembar 2024. gregorijanske godine, odnosno 24. rebiul evvel 1446. hidžretske godine.
Zar ne kaže naš Poslanik a.s.: “Kada daješ sadaku, neka ti lijeva ruka ne zna šta daje desna.” Upravo je ovaj hadis utjelovljen u instituciji zvanoj Sadaka Taš.
A, šta je to Sadaka Taš?
Oni koji su putovali u Tursku, ako su obilazili neku od džamija, vjerovatno su mogli u blizini njih vidjeti kamene blokove koji u sebi imaju urezan prostor. E ti kameni blokovi se zovu Sadaka Taš.
Čemu su oni služili poslušajmo u nastavku hutbe, a nakon što poslušamo pokušajmo njihovu mudrost i pouku implementirati svom životu.
Naime, u Osmanskom carstvu, Sadaka Taševi su predstavljali najljepši primjer društvene brige za čovjeka u mahalama. Ovi kameni blokovi su posebno postajali aktivni s dolaskom noći. Kada bi se nad Osmanskom mahalom spustila noć, tada bi oživjeli Sadaka Taševi. Ljudi koji su ostavljali novac na Sadaka Taševima bili su jednako dostojanstveni i časni kao i oni koji su ga uzimali, jer su i jedni i drugi stavljali ruku kroz isti urezani prostor. Tako da niko nije znao, da li neko daje ili uzima. Čovjek koji je u potrebi, on bi iz njega uzimao samo onoliko koliko mu je stvarno potrebno, uvijek misleći i na druge koji bi mogli doći iza njega. Čak je i jedan francuski putopisac iz 17. stoljeća, zatečen civilizacijom na koju je naišao, a koji je posmatrao Sadaka Taš, naveo je da bi novac u njemu ostao cijelu sedmicu netaknut.
Tadašnji ljudi, i oni koji su davali i oni koji su uzimali iz Sadaka Taševa su bili diskretni, skromni, solidarni i imali su puno povjerenje u zajednicu. Znali su da niko neće uzeti ako mu ne treba, a niko neće ni uzeti više nego mu treba.
A danas?
A danas se nažalost sve više gubi ta skromnost i diskrecija. Danas, živimo u vremenu gdje smo postali opsjednuti time da naši postupci budu viđeni, zaboravljajući tako i na Allahovo zadovoljstvo i na čast onoga kome dajemo. Bitni smo samo mi i naš ego. Danas naše davanje često mora biti javno, mora se oglasiti na sva zvona, mora se prikazati preko objava na društvenim mrežama. Ljudi sve više osjećaju potrebu da se pohvale, da podijele sliku ili status o tome šta su dali ili kome su dali.
A pitanje koje se postavlja je: Zašto to radimo? Da li želimo zadovoljiti Allaha, svoj ego ili tražimo priznanje od ljudi?
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُبْطِلُوا صَدَقَاتِكُم بِالْمَنِّ وَالْأَذَىٰ كَالَّذِي يُنفِقُ مَالَهُ رِئَاءَ النَّاسِ وَلَا يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ
“O vjernici! Ne kvarite svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao onaj koji daje imetak da bi se pokazao ljudima, a u Allaha i u onaj svijet ne vjeruje.” (El-Bekare, 264.)
Ovaj ajet nas podsjeća na opasnost davanja radi hvalisanja. Zapamtimo, draga braćo jedno, ako naša sadaka nije radi Allaha, već radi lajkova, priznanja i hvala, onda ona gubi svu svoju vrijednost.
Da li nam je zaista toliko važno da naša “lijeva ruka zna šta daje desna”? Da li nam je zaista bitno da nas neko ispromoviše i kaže nam hvala za dobro koje smo mu učinili? Da li nam je zaista bitnija nagrada ovog od nagrade onog svijeta? Ako jeste onda je zaista vrijeme da kao društvo preispitamo svoje namjere, svoj odnos prema Allahu i islamu, u suprotnom naša sadaka, naša dobra djela, neće imati nikakve težine na Danu sudnjem.
Allah dž.š. za one koji daju da njihova ljevica ne zna šta daje desnica kaže:
“Oni koji udjeljuju imetak svoj noću i danju, tajno i javno, imaće nagradu kod svoga Gospodara; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekare, 274.)
Dok Poslanik a.s. za one koji daju da bi uradili samopromociju, da bi ih ljudi pohvalili, da bi ostavrili svoje interese, kaže:
Poslanik Muhammed a.s.rekao je:
“Na Sudnjem danu prvi koji će biti bačen u vatru biće čovjek koji je dijelio sadaku da bi ga ljudi hvalili. Naređeno je da bude bačen u vatru jer nije davao radi Allaha, već radi priznanja ljudi.”
Braćo, zamislimo trenutak kada budemo stajali pred Allahom na Sudnjem danu, a zatim se zapitajmo: Šta ćemo pokazati kao svoja dobra dijela? Slike na Instagramu i Facebooku ili djela koja je samo Allah vidio? Šta će nam više tada koristiti?
Draga braćo, u svijetu prepunom dijeljenja i pokazivanja, važno je vratiti se osnovnim vrijednostima davanja, a to su: diskrecija, skromnost, solidarnost i povjerenje u zajednici.
Daj onoliko koliko možeš, a uzmi samo onoliko koliko ti treba, uvijek s mislima na druge, a sve će to vidjeti i zapisati Onaj koji treba sve to da vidi i zapiše.
Ostali zapisi apsolutno nisu bitni.
Molim Allaha da nas sve uputi na Pravi put, i da naše namjere uvijek budu iskrene. Amin!