Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 1. novembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 27. zul-hidždže 1434. hidžretske godine.
Braćo, da li smo izvukli pouke iz predhodne hutbe ili smo samo upamtili priču o nekim stanovnicima pećine, ne pridodavajući joj nikakvu važnost kao ni ostalim pričama? Ako razmišljamo na ovaj način, onda moramo znati da je to pogrešno, jer u Kur’anu, hadisu, ništa nije rečeno tek onako, nego je sve sa nekim ciljem i sa nekom porukom. Tako braćo i ova priča ima mnogobrojne pouke i poruke, ali mi ćemo navesti samo neke:
– Braćo, ne očajavajmo ako misija pozivanja Allahu nema uvijek očekivane rezultate. Poslanik je bio Allahov miljenik, pa opet svi ga ljudi nisu htjeli slijediti. Zbog toga dragi brate glavu gore i nastavimo dalje djelovati na Allahovom putu, naređujući dobro, a odvraćajući od zla, jer kad tad to će se isplatiti i rezultat našeg rada bit će vidljiv.
Kod nas Bošnjaka postoji pravilo da samo radimo ono zbog čega ćemo imati ličnu i trenutnu korist. Uvijek se pitamo, ako želimo uraditi neko dobro za džavu, za vjeru, za zajednicu, šta je to država uradila za nas, šta je to zajednica uradila za nas, šta je to islam uradio za nas? Braćo ispravno je postaviti pitanje na sljedeći način,: šta sam to ja uradio za državu, za zajednicu, za vjeru?
– Sljedeća pouka ove priče krije se u u izreci: „Reci istinu pa makar ona bila gorka.“
– Braćo, ne dozvolimo da bilo šta obećamo uraditi, a da ne kažemo ako Bog da. Jer smo iz hadisa vidjeli na koji način je Allah upozorio svog Poslanika, zbog obećanja koje je dao, a da pri tome nije spomenuo Božije ime.
– ” Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (28)
Dakle ne ostavljaj dobre, isrkene prijatelje vjernike u zamjenu za loše bogate, osore, ohole ljude koji od pravog puta odvraćaju.
Ovo su samo neke od pouka i poruka ove priče.
Braćo, ključni ajet sure Kehf je sljedeći:
إِنَّا جَعَلْنَا مَا عَلَى الْأَرْضِ زِينَةً لَّهَا لِنَبْلُوَهُمْ أَيُّهُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
„Mi smo htjeli da sva ljepota na Zemlji bude sredstvo kojim Mi iskušavamo ljude“ (7), a ovaj ajet je najjasnije izražen u drugoj priči ove sure u kojoj je naveden primjer bogataša i siromaha.
„ I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.“ (32- 33), dok drugi čovjek nije imao ovakve blagodati, blagodati u vidu: bašča, vinograda, palmi, njiva itd. Ovaj bogataš je bio obmanut, braćo, svojim bogatstvom, svojim imetkom, te reče siromašnome onako oholo i sa visine: „Ja sam od tebe bogatiji, i potomstvom silniji.“ (34) imam više sluga, robova i djece. I uđe u vrt svoj sa nevjerstvom, prkosom i ohološću. Kada je vidio u bašči usjeve, plodove, rijeke koje svuda teku reče: „Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” (35-36), jer da nije moga dostojanstva kod Njega, ne bi mi ovo dao.
Čuvši te riječi, siromah mu reče: “Zar ne vjeruješ u onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio? Što se mene tiče, on, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.” (37-38)
Kada si ušao u vrt, vidio ga i zadivio se, zašto se nisi zahvalio Allahu dž.š. na blagodatima koje ti je On dao mimo drugih ljudi? Zašto nisi rekao: “Mašallah! Moć je samo u Allaha.” (39), “pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati” (40), a na tvoj vrt, za koga vjeruješ da ne može propasti i nestati ogromnu kišu sa neba poslati, koja će sve tvoje palme iz korijena počupati. Pa, da ostane pustara. Ili da ti voda u ponor ode, pa da je nikada više ne možeš naći.
I zaista, nedugo nakon ovog njihovog razgovora, Allah dž. š. sa nebesa posla nevrijeme na ovu prelijepu bašču, koje ju je učinilo pustom ravnicom, a njenog vlasnika ostavila da kuka kajući se: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!” (42)
Braćo, šta je ovog bogataša odvelo u propast? Znajmo da ga je u propast odvelo samo ono njegovo Ja. Zbog toga braćo ne pravimo se boljim i vrednijim od nekoga bez obzira ko taj bio.
Zašto, braćo, nekome, ko je čovjek kao i ja, kao i ti, spočitavamo siromaštvo i uzimamo mu to za mahanu? Zašto ga ne pomognemo ako možemo ili u suprotnom zašto svoj jezik ne držimo daleko od njega? Ko zna brate možda je on bolji od nas?
Znajmo braćo da Allah mrzi one koji se ohole, i busaju u svoja prsa, kako zbog bogatstva tako i zbog svoje pobožnosti. Pa, Allah može učiniti da tom siromahu budu svi grijesi oprošteni, a moja i tvoja dobra djela zbog kojih smo se toliko busali u prsa poništiti.
Braćo, normalno je da čovjek žudi da za sebe i svoje najmilije učini i stekne što više i što bolje. Ali znajte da nije normalno, da pri sticanju ovog cilja pogazimo sve što je sveto i moralno.
Allah dž.š. se, braćo, nije rasrdio na onog obamnutog čovjeka zato što ima jednu ili dvije bašče, već zato što je bio blesav u mišljenju i nerazborit u govoru.
Ovo kazivanje, ovu priču, braćo, trebamo razumjeti u svjetlu sljedećeg ajeta i hadisa: “Bogatsvo i sinovi i nakit su ukras života na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u šta se čovjek može pouzdati.” (46)
A Poslanik kaže: “ Lijep li je imetak u rukama pobožna dobročinitelja.”(Ahmed)
Braćo, imati bogatsvo jeste sreća, ali samo u slučaju kada smo mi gospodari tog bogatsva. Kada mi upravljamo tim imetkom, a ne on nama. U suprotnom to će biti velika nesreća.
Današnju hutbu ću završiti sljedećim hadisom, gdje Poslanik a.s. kaže:
“Kome god ahiret bude jedina preokupacija, Allah će mu dati bogatsvo u srcu i gomilu imetka, imetak će mu dolaziti, iako to on neće željeti. A kome god jedina preokupacija bude dunjaluk, Allah će mu dati pa će mu oči biti gladne i vidjet će samo nestašicu. Dunjaluka će mu se dati samo koliko mu je suđeno, on će zanoćivati kao siromah i osvitati kao siromah! Ko god svoje srce okrene Allahu, srca drugih Božijih robova okretat će se njemu sa prijaznošću i milostivošću, Allah će takvom dati brz uspjeh.” (Tirmizi)
NASTAVIT ĆE SE!!!!
Allahu naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u vatri.