Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 13. januar 2023. gregorijanske godine, odnosno 21. džumadel uhra 1444. hidžretske godine.
Kada je Allah stvorio džennet i džehennem, poslao je meleka Džibrila u džennet i rekao mu: „Otiđi, pogledaj džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima dženneta.“ Džibril ode, pogleda džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, i kada se vrati, reče Uzvišenom Allahu: „Tvoje mi moći, u džennet će ući svako ko za njega čuje!“ Allah naredi, pa se džennet okruži neugodnostima (iskušenjima, poteškoćama….) i reče Džibrilu: „Vrati se i ponovo pogledaj.“ Kada se Džibril vrati do dženneta, ugleda džennet okružen neugodnostima (iskušenjima, poteškoćama…) i odmah se vrati Allahu: „Tvoje mi moći, bojim se da će iko ući u džennet!“ „Idi i pogledaj džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima džehennema!“ naredi mu Allah. Kada dođe do džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i reče: „Tvoje mi moći, niko ko čuje za džehennem neće ući u njega!“ Allah naredi da se džehennem okruži strastima (užicima, ljepotama…), i reče Džibrilu da ga ponovo pogleda. Kada ugleda džehennem, Džibril progovori: „Tvoje mi moći, bojim se da će se iko spasiti džehennema!”
Jedno od najvećih ukrasa, ali iskušenja ovog svijeta, jesu naši imeci i naša djeca. Naši imeci i naša djeca nas mogu odvesti u džennet, ali i u džehennem, zavisi kako se prema njima ophodimo. Zbog toga Allah dž.š. u svom 85. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَلَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ اللَّهِ ۚ وَمَن يَفْعَلْ ذَٰلِكَ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ
“O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine biće izgubljeni.” (El-Munafikun, 9.)
Draga braćo, imati mnoštvo djece i mnoštvo imetka nije zabranjeno, naprotiv to je preporučeno i bolje, jer je Poslanik a.s. rekao da će se ponositi našim brojem na Sudnjem danu, jer je Poslanik a.s. rekao da je jak vjernik, a kad kažemo jak mislimo i finansijski i fizički i intelektulano, i i…, bolji od slabog vjernika. Ali ono što je zabranjeno jeste da nas ljubav prema djeci i imetku odvarati od sjećanja na Allaha, odvrati od klanjanja namaza, posta mjeseca ramazana, davanja zekata, obavljanja hadža….
Onaj čovjek koji svoj imetak bude trošio na hajr i dobro. Onaj čovjek kojem dužnosti prema Allahu, kojem namaz, bude preči od svih dunjalučkih poslova. Onaj čovjek koji bude Allahu pokoran i zahvalan i u nejmaštinji i u bogatstvu. Onaj čovjek koji svom djetetu da dobro obrazovanje i lijep islamski odgoj. On će biti od onih koji su uspjeli.
Dok onaj čovjek koji svoj imetak bude trošio na haram: alkohol, blud, kladionicu, drogu, nemoral….Onaj čovjek koji kada ga zadesi kakva nevolja kaže: “Bože pomozi!” počne i klanjati i postiti i u džamiju dolaziti, a jel u blagostanju sve to zaboravi i Bog mu, neuzubillah, nije ni na kraj pameti. Onaj čovjek koji svom djetetu ostavi kuću, auto, pare…umjesto obrazovanja i odgoja. On će biti kako to ajet kaže od onih koji su izgubljeni.
Islamski velikan El-Eš’ari kaže: „Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i uđeš u džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kičme, a nisi ga odgojio u islamu.“
Dok jedan islamski pjesnik kaže:
„Djeca vaša nisu vaša djeca,
ona su sinovi i kćerke čežnje,
života radi samoga sebe.
Djeca dolaze preko vas,
ali ne od vas.
Iako su s vama,
ona vama ne pripadaju.
Možete im dati svoju ljubav.
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju vlastite misli.
Možete im dati kuću za tijela,
ali ne i za duše.
Njihove duše su u vlasti Onoga koji ih je stvorio,
od Njega tražite da ih uputi.“
Ovu hutbu ću završiti sa dva vama veoma dobra kazivanja. Prvo je pouka kako se jedan vjernik ne bi trebao ponašati, dok je drugo kako bi se trebao ponašati.
Naime, nekada davno kod Israelićana u jednom selu živjela su tri prelijepa čovjeka. Allah ih je stvorio u najljepšem mogućem obliku. Jednom je dao prelijepo tijelo iz kojeg je isijavala snaga, ljepota i muškost. Drugom je dao bujnu i lijepu kosu koja ga je toliko činila dragim i privlačnim za žene. Trećem je dao prelijepe oči iz kojih je zračila neka ljepota, zavodljivost. Koga bi pogledao očarao bi ga. Svjesni svega toga oni iskoristiše svoju ljepotu za oholost i nemoral. Selo je počelo pričati o njima, a brakovi su pucali. Od sela koje je bilo poznato po pobožnosti, dođoše do toga da su postali poznati po nemoralu. Nakon svega toga Allah odluči da kroz primjer njih trojice da pouku svima njima, pa tako onom sa lijepim tijelom dade bolest koja njegovo tijelo izobliči, Onom sa lijepom kosom Allah dade bolest koja učini da njegova kosa opadne, a po glavi se pojave rane. Onom sa lijepim očima Allah dade da oslijepi. I kada ljudi viđoše sve ovo odjednom počeše da ih izbjegavaju i bježe od njih. Dani su prolazili, a njih trojica su bili sve bolesniji i sve više napušteni. I onda u jednom trenutsku se sjetiše Allaha i svega onoga što su griješili, pa se zarekoše: “Allahu, ako nas izbaviš iz ovoga bit ćemo ti pokorni i odani.” Plakali su tražeći Allahov oprost i spas. I Allah se smilova, pa im povrati njihovo stanje i uz to im dade još i ogroman imetak u vidu stada deva, krava i ovaca. Počeli su ponovo lijepo živjeti. Ali Allah ih opet stavi na iskušenje poslavši im meleka u vidu siromašna čovjeka koji je tražio nešto od silnog tog imetka i to u ime Onoga koji im je dao takvu ljepotu i imetak. Ali ga svi sem onog slijepca, odbiše rekavši, da su to oni vlastitim rukama stekli, da tu Allah nema ništa. I Allah učini da im se ponove vrate njihove bolesti i neimaštinja, sem onom što je bio slijep, koji nastavi živjeti u ljepoti i blagostanju.
Drugo kazivanja jeste kazivanje o Ejubu a.s. Ejub a.s. je bio izuzetno lijep i bogat poslanik. Zbog njegove ljepote i bogatstva svi su željeli da budu u njegovoj blizini i društvu. Bio je non stop zahvalan Allahu na tome. Dijelio je imetak u hajr, pomagao siromašne, jer je znao da je to sve od Allaha. Ali Allah odluči iskušati Ejuba a.s. Prvo mu oduze imetak, ali Ejub reče: “Elhamdulillah, Allah dao, Allah oduzeo.” Nakon toga Allah učini, da mu sva djeca, a imao ih je puno, pomru, ali Ejub a.s. je i dalje bio zahvalan Allahu. I nakon toga, Allah ga iskuša sa teškom bolešću, bolešću u kojoj se njegovo tijelo raspadalo. Kada su sve to vijdeli oni oko nejga, svi ga napustiše sem njegove žene. Ona je ostala uz njega kako bi ga služila i njegovala. Ali Ejub a.s. bez obzira na sve to imao je samo Allaha u mislima, riječima i djelima. Prolazile su godine, a stanje je bilo sve gore i gore. A onda jednog dana šejtan preko njegove žene posla Ejubu poruku, da mu učini samo jednu sedždu, i on će mu vrati njegovo prijašnje stanje. Ali Ejub se rasrdi i još više poče Allaha spominjati. Kada je Allah vidio Ejubovu istrajnost, kada je vidio da mu je Allah u mislima, riječima i djelima, bez obzira bio u blagostanju ili nevolji, Allah odluči izliječiti Ejuba a.s. i podari mu još veći imetak i porod.
Draga braćo, budimo kao Ejub a.s., a ne kao onaj ćelavac i gubavac. Draga braćo, ko se bude sjećao Allaha u blagostanju, Allah će se njega sjetiti u nevolji.
Gospodaru, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti. Podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu. Amin!!!