Samo Bog ima legitimet da Mu se robuje. Musliman se moli samo Bogu, samo se na Boga oslanja, samo se od Boga nada, samo se Boga boji…Zna pouzdano da samo Bog može pomoći i odmoći i da On nema partnera u vlasti i odlučivanju. Nema tu moć ni bilo koji poslanik, ni melek, niti neko drugi od dobrih Božijih robova. Tako da islam zabranjuje obraćanje bilo kome od ljudi, bio to vrač, mađioničar ili svećenik.
Uzvišeni kaže:
„Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!“ (El-Džin,18.)
„Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (El-Kehf, 110.)
Poslanik a.s. priopćava: „Ko umre, a da Allahu nije ništa pridruživao, ući će u džennet.“ (Tirmizi)
Obraćajući se jednom mladiću, rekao je, također: “Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.“ (Tirmizi)
Vjera u Jednog Boga vjera je svih Božijih poslanika i vjerovjesnika.
Uzvišeni kaže: „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!” (El-Enbija, 25.)
Musliman, koji vjeruje u Jednog Boga, čovjek je najviše sigurnosti, spokojstva, sreće, hrabrosti i slobode, jer islam oslobađa čovjeka robovanja ičemu drugome, osim Bogu. On ne robuje ni ljudima, ni kipovima, ni prohtjevima, ni strastima.
Svjedočenje:
„Jako me privuklo islamsko učenje o Božijem jedinstvu, koje spada u temeljne islamske značajke. Vjerovanje u Jednog Boga nalaže mi robovanje samo Njemu. To vjerovanje u islamu, čovjeka oslobađa i štiti od podčinjenosti bilo kome od ljudi i predstavlja istinsku slobodu. Samo Bog je dostojan robovanja.“ (Ibrahim Halil Ahmed, egipatski svećenik misionar, primio islam nakon njegovog dubioznog proučavanja)
Svjedočenje:
„Pridržavao sam se i propagirao učenje o Trojstvu (Otac, Sin i Sveti duh). Kada sam se jednom prilikom susreo sa jednim mladićem muslimanom iz Saudijske Arabije, izložio sam mu svoja uvjerenja, na što se on nasmijao i začudio – kako to da čovjek može prihvatiti vjerovanje u Boga kao trojici. Poslije toga govorio mi je o islamskom vjerovanju u Boga Jednoga i to me je jako uzdramlo, ali mi se, istovremeno, i dopalo. Tek tada sam prepoznao stvarnu veličinu Božijega bića. Kada sam ga nakon toga vidio u molitvi, u prizoru pregibanja i činjenja sedžde, prepoznao sam pravi oblik obraćanja Uzvišenome Bogu i to me definitvno opredijelilo za islam.“
(Jusuf Rikardo Bautista, Filipinac, prešao na islam i postao aktivista u Uredu za misionarstvo i vjersku edukaciju azilanata u Džubejlu…)