Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. novembar 2021. gregorijanske godine, odnosno 30. rebiul evvel 1443. hidžretske godine.
Historija je veoma bitan predmet u životu svakog muslimana, pa tako i nas Bošnjaka. Samo ako budemo poznavali i razumijevali svoju prošlost, moći ćemo razumiti i ispravno sagledati svoju sadašnjost, a samim tim i izgraditi bolju i ljepšu budućnost.
Draga braćo, mi muslimani, imamo divan primjer u životopisu Muhammeda a.s. iz kojeg treba da crpimo pouke i poruke. Izučavanje njegovog životopisa je obaveza svakog muslimana, pa tako i nas Bošnjaka.
Jedna latinska poslovica kaže: “Historija je učiteljica života.” Dok sam na jednom twitu pročitao: “Historija je učiteljica života, ali su Bošnjaci loši učenici.”
Ok, loši učenici smo bili, ali to ne znači da i dalje moramo biti loši, zbog toga vas molim da iz 60. kur’anskog poziva vjernicima, tj nama, da iz današnjeg historijskog časa, naučimo i izvučemo što više pouka i poruka. Allah dž.š. kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا نِعْمَةَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ جَاءَتْكُمْ جُنُودٌ فَأَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ رِيحًا وَجُنُودًا لَّمْ تَرَوْهَا ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرًا
„O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli, a Allah dobro vidi šta vi radite, kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali, tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni…“(El-Ahzab, 9-11.)
Draga braćo, ovaj ajet govori o jednom od najtežih, ako ne i najtežem trenutku u povijesti islama. On govori o Bitki na Hendeku.
Naime, 5. hidžretske godine, odnosno 627. gregorijanske godine, protiv muslimana su se ujedinili jevreji, Kurejšije i ostala arapska plemena, kako bi muslimane zbrisali sa lica zemlje. Kako bi uspjeli u svom naumu nevjernici okupljaju ogromnu vojsku od 10000 vojnika, koji su bili dobro opremljeni i kreću ka Medini, gradu Poslanika a.s.
Čuvši za ovaj nevjernički naum Poslanik a.s. okuplja muslimane kako bi se posavjetovao sa njima. Poslanik a.s., onaj koji je od Allaha odabran, onaj koji se sluša bez pogovora, okuplja muslimane i pita ih šta da uradimo, koju taktiku da pripremimo…nije se Poslanik a.s. bez obzira na sve ove počasti koje je dobio od Allaha „pravio pametnim“ kao što to rade naši predstavnici i narod ništa ne pitaju, nego sami odlučuju i rade. Ljudi su se javljali i iznosili svoja mišljenja, a Poslanik a.s. sve to pažljivo slušao.
Napokon se javi i Selman Farisi, Perzijanac, i reče: “Allahov Poslaniče, kada bi nas u Perziji napao brojniji neprijatelj, mi bismo iskopali rov kojim bismo se zaštitili od neprijateljske konjice!”
I Poslanik a.s. i muslimani prihvatiše ovaj Selmanov prijedlog i tako 1500 mudžahida na čelu sa Poslanikom a.s. krenuše u kopanje rova, hendeka, oko Medine. Trebalo je iskopati 4.5 km dug, 5 metara dubok, a 4 metra širok rov.
Kako bi sve to teklo onako kako je planirano Poslanik a.s. napravi grupe muslimana, koji su bili zaduženi za tačno određenu dionicu, a na čelo grupa postavi najuglednije muslimane Ebu Bekra, Omera…Iako je tada imao 58 godina Poslanik a.s. stade na čelo ovog projekta i krenu raditi najteže poslove kao i ostali „obični“ muslimani. On Poslanik, Božiji odabranik, a krampa i lopata u ruci. Radi.
Braćo, Poslanik nam vlastitim primjerom pokazuje kako treba da se ponaša jedan vođa, kako treba da se ponaša onaj koji poziva ka nečemu.
A mi njegovi sljedbenici? Nama teško uzeti lopatu i baciti prilikom zagrtanja kabura jednom ili dva puta bojeći se da ne isprljamo lakirane cipele. Današnje vođe traže i pozivaju narod, a njih ni na mapi. Ko biva ja sam predsjednik, ja sam hodža, ja sam ono, ja sam ovo, gdje ću ja raditi ili ne do Bog za džep se uhvatiti.
Dok su sve to radili u Medini je vladala velika glad. Ljudi su dolazili Poslaniku a.s. i žalili se da su gladni, a Poslanik a.s. bi podizao svoju košulju i pokazivao dva kamena koja je svezao na svoj stomak, kako bi barem malo olakšao svoju glad. Ali bez obzira na sve ove nedaće među ljudima je vladalo zajedništvo i želja za zajedničkim uspjehom. I zaista samo oni koji se zajedno drže mogu doživjeti uspjeh.
Svi su na ovom projektu radili i doprinosili koliko su mogli, pa je tako zabilježeno da je među njima bio i pjesnik Hasan ibn Sabit. On je bio nježne građe. Njegove ruke nisu bile sposobne da drže lopatu i krampu, ali Hasan je bio tu sa svojom braćom i svojim prelijepim pjesmama podizao moral kod istih. Radio je ono što je mogao.
Kopali su muslimani zajedno sa Poslanikom a.s. rov 10 dana, ali jednog dana im se ispriječi velika stijena koju nikako nisu mogli razbiti. Svi su pokušavali, ali stijena nije pucala. Tada dolazi Poslanik a.s. i udara od stijenu. Varnica frknu, A Poslanik a.s.povika: „Allahu ekber, osvojit ćemo Jemen.“ Udara Poslanik a.s. i drugi put u stijenu. Varnica frknu. A Poslanik a.s. povika: „Allahu ekber, osvojit ćemo Perziju .“ Udara Poslanik treći put u stijneu. Varnica frknu. Stijena puca. A Poslanik a.s. uzvikuje: „Allahu ekber, osvojit ćemo Bizantiju.“
Pogledajte braćo, Poslanik a.s. najavljuje osvajanje najvećih tadašnjih svjetskih sila, u trenucima kada nemaju šta da jedu, kada su zbijeni u kutak i bore se za opstanak. I u takvom trenutku ashabi vjeruju svom Poslaniku i nastavljuju raditi i boriti se sa još većim žarom i moralom.
A mi? Da li mi vjerujemo Poslaniku a.s.? Naš dolazak u ovu džamiju na dnevene namaze je najbolji dokaz koliko mi vjerujemo Allahu i Njegovom Poslaniku. I onda se pitamo što smo u ovakvoj situaciji. Znajte da Allah neće popraviti naše stanje, dok mi ne popravimo sami sebe.
I muslimani iskopaše rov, a nevjernici onako ujedinjeni protiv muslimana, iako su inače razjedinjeni između sebe, dolaze do Medine i počinje opsada. Počinje bitka za opstanak, koja je trajala 24 dana.
Medina je bila opkoljena vanjskim neprijateljima, ali u tom trenutku pojaviše se i unutrašnji izdajnici, koji su gori od onih vanjskih. Prekinuše ugovor sa Poslanikom a.s. i stadoše na stranu neprijatelja. Misleći da je Poslanik a.s. gotov. I kod nas ima onih koji se povijaju kako vjetar puše.
Kada je to čuo Poslanik a.s. on je rekao: “Dovoljan mi je Allah i divan li je On zaštitnik!”
Nakon svih ovih nedaća, izdaje, borbe, Poslanik a.s. uputi dovu Allahu dž.š.: “Gospodaru naš, zaštiti nas i naš strah Ti odagnaj!”
I Allah usliša dovu Svog Poslanika i posla strašni vjetar na nevjernike. Vjetar koji je muđu njima paniku i strah izazvao. Vidjevši sve to Ebu Sufijan, vođa nevjernika reče: „Ja se vraćam, ovaj se vjetar ne može podnijeti, a više nemamo ni hrane. Ja se sutra vraćam!” Kada su se mušrici okrenuli i napustili okolicu Medine, Resulullah a.s. rekao je: “Nema drugog boga, osim Jedinog Allaha. On je svoje obećanje ispunio!”
Braćo Allah će ispuniti svoje obećanje prema nama, a jedno od Njegovih obećanja je da će nas pomoći protiv naših neprijatelja, tek onda kada mi ispunimo svoje obećanje prema Njemu.
A znajte da smo izgovaranjem šehadeta obećali da ćemo redovno klanjati, da ćemo postiti, davati zekat, da ćemo slijediti Poslanika a.s., da ćemo raditi dobro, a odvraćati od zla, da se nećemo međusobno mrziti, da ćemo se voljeti….
Nevjernici nisu kako treba ni otišli, a Poslanik a.s. kreće da se obračuna sa unutrašnjim neprijateljima, čak prije nego je i namaz klanjao, jer ga je melek Džebrail opomenuo da neće imati mira dok se ne obračuna sa njima.
Braćo, kao što vidite puno je pouka i poruka kojima nas historija uči. A na nama muslimanima, Bošnjacima, je da budemo dobri učenici, da učimo iz prošlosti za rad bolje sadašnjosti i budućnosti.
Milostivi Allahu, povećaj ljubav Bošnjaka prema domovini, ne dozvoli da nam nasilnici budu u vlasti, a brigu o nama povjeri najboljima od nas. I budi uz nas, a ne protiv nas. Amin!!!