Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 01. februar 2019. gregorijanske godine, odnosno 26. džumadel-ula 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Ejjub a.s. je bio Bizantijac, jedan od potomaka Ibrahima a.s. Majka mu je poticala iz loze Luta a.s., a supruga Rahma i loze Jusufa a.s.
Ejjub a.s. je jedan od poslanika koji su živjeli u sreći i blagostanju. Imao je sve što jedan čovjek može na Zemlji poželjeti. Allah mu je podario ogromno imanje i bogatsvo . Imao je mnogo plodne zemlje, vrtova, voćnjaka, oranica i pašnjaka, kao i mnoštvo sitne i krupne stoke, tako da mu se imetak sa svih strana obilno množio. Pored ovog materijalnog bogatstva Allah dž.š. je Ejjubu darova i mnoštvo sluga i potomaka, sinova i kćeri. Imao je četrnaest sinova i četrnaest kćeri.
Bez obzira na sve ove blagodati u kojima su Ejjub a.s. i njegova porodica uživali, Ejjub a.s. nije zaboravio na Allaha i njegove naredbe. Mnogo je spominjao Allaha dž.š. i ibadet Mu činio. Bio je zahvalan i svejstan da sve što posjeduje da je to od Allaha.
Narod ga je volio i poštovao, jer je najveći dio svoga bogatstva trošio na sadaku, dobročinstvo i finansiranje hajr projekata.
Ejjubov život je proticao u blagostanju i sreći, sve dok Allah dž.š. jednog dana ne odluči da ga stavi na iskušenje.
Allah dž.š. kaže: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.’ To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovog i milost; oni su na Pravom putu.”(El-Bekara, 155–157.)
Prvo sa čime je Uzvišeni iskušao Ejjuba a.s. je bilo gubljenje imetka. U kratkom vremenu on je ostao bez svega što je imao. Svi usjevi su bili uništeni, voda je nestala, stoka mu je stradala ili je postala plijenom pljačkaša. Tako je Ejjub a.s. godinama najbogatiji čovjek u čitavom regionu preko noći postao siromah. Ali, bez obzira na sve to on je ostao vjeran i odan dragom Allahu. Nije izgovorio niti jedne riječi sa kojom Allah ne bi bio zadovoljan. Samo je ponavljao da je sve to bio dar dragog Allaha i da je On dao On oduzeo.
Drugo još veće iskušenje koje je pogodilo Ejjuba a.s. je bio gubitak djece. Jednog dana srušio se krov njegove kuće tako da su sva njegova djeca poginula. Ali Ejjub i tada osta u vjeri svog Gospodara, ne rekavši i ne uradivši ništa što bi bilo u suprotnosti sa Allahovim zadovoljstvom.
Nakon svih ovih iskušenja Allah odluči da oduzme Ejjubu i ono jedno što mu je preostalo, zdravlje. Ejjuba a.s. je napala teška bolest. Cijelo njegovo tijelo sem jezika i srca sa kojim je činio zikr Uzvišenom, bilo je u ranama. Ejjub a.s. se živ raspadao, odvajalo mu se meso od kože.
Ali ni tu ne bi kraj iskušenjima. Narod zaboravi na svu Ejjubovu dobrotu prema njima, te bojeći se da ih ne zarazi, protejraše Ejjuba a.s. na jedno smetljište izvan grada. Niko ga više sem njegove žene nije obilazio. Ona nekada prva dama regiona, je sada bila najamnik kod naroda. Radila je danju, a noći bi provodila pazeći i služeći Ejjuba a.s. koji čak ni prirodnu nuždu bez njene pomoći.
Ejjubovo iskušenje je trajalo 18 godina. Sve ove nevolje su ga samo ojačale i dale mu snagu i nadu da će ga Allah upravo zbog toga nagraditi.
Meso je otpadalo sa njega. Žena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega. Ali, kada joj je dodijalo rekla mu je: “Ejjube kada bi zamolio svoga Gospodara sigurno bi te izliječio.” On joj je odgovorio: “Uživao sam u zdravlju 70 godina, pa zar je puno da 70 godina osaburim radi Allaha.”
Ejjubovu je ženu zabrinuo ovakav odgovor, jer je morala služiti svijetu za malu nakanadu i tako ga hraniti. Tako ona izgubivši svaku nadu jednog dana mu je rekla: “Do kada će trajati ovo iskušenje?” Ejjuba je ovo naljutilo, pa se zakleo Allahom da će je udariti sa 100 udaraca bičem, ako mu se Allah smiluje i vrati mu zdravlje. Pitao ju je: “Kako se možeš suprostavljati Allahovoj odredbi!?”
Znajući da je ona Ejjubova žena i da ga ona obilazi i kontaktira sa njim, svijet je iz bojaznosti da i njih ne zarazi odbijao da joj da bilo kakav posao. Kada više nije mogla ništa zaraditi, ona je kćerki jednog bogataša prodala svoju pletenicu za hranu.
Kada dođe Ejjubu on je upita: “Odakle ti ovo?” Ona se pobojala reći istinu, pa je odgovorila: “Ovo sam dobila služeći ljudima.” Ni sutradan nije mogla naći posao, pa je prodala i svoju drugu pletenicu za hranu kako bi nahranila Ejjuba. I pri tome opet sakrivši istinu od njega. Ejjubu je tu nešto bilo sumnjivo, pa se zakleo da neće jesti dok mu ne kaže pravu istinu. Tada je ona skinula mahramu sa svoje glave. Kada je vidio da je glava njegove žene obrijana i da nema nimalo kose, on je zamolio Allaha Uzvišenog: “Gospodaru mene je snašla nevolja, a Ti si od milostivih Najmilostiviji.”
Jednog dana Ejjubu dođoše u posjetu dva njegova brata, ali pošto se od njega širio smrad, oni su stali podalje i rekli: “Da je Allah znao da od Ejjuba ima ikakvog hajra ne bi ga na ovakvo iskušenje stavio.” Ejjub se zbog njihovih riječi rastužio kao nikada do tada i rekao: “Bože Ti znaš da nikada nisam zanoćio sit, znajući za nekog gladnog, pa potvrdi da istinu govorim.” Zatim je sa neba dok su njih dvojica to slušali potvrđeno. Zatim je rekao: “Bože Ti znaš da ja nikada nisam imao dvije košulje znajući da neko nema šta obući, a da mu nisam jednu dao, pa potvrdi da istinu govorim.” Pa je i to sa neba pred njima dvojicom bilo potvrđeno. Ejjub onda pade na sedždu i reče: “Bože, tako ti Tvoje veličine, nemoj da svoju glavu podignem sve dok me ne izliječiš.”
I zaista svoju glavu nije podigao sve dok nije bio izliječen. Allah mu se smilovao zbog njegove prave vjere i strpljivosti. Allah mu je objavio na mjestu gdje je bio: “Udari svojom nogom, eto hladne vode za jelo i piće.” I on uradi kako mu bi rečeno. Nakon toga Allah dade da provrije izvor hladne vode. Uzeo je Ejjub vodu okupao se i napio, a ona mu povrati staro zdravlje i ljepotu.
Allah je Ejjuba zaodjenuo džennetskim ogrtačem, pa se Ejjub povukao u stranu. Njegova žena je zakasnila tog dana. Kada se vrati reče: “Allah te blagoslovio jesil gdje vidio bolesnog Allahovog vjerovjesnika. Možda su ga psi ili vukovi dograbili.” Tako je neko vrijeme sa njim razgovarala, a onda mu rekla: “Tako mi Allaha sličnijeg čovjeka njemu, kada je zdrav bio, od tebe nisam vidjela.” On joj odgovori: “To sam ja.” “Zar se ismijavaš sa mnom Allahov robe” upita ona. A on reče: “Allah mi je vratio zdravlje.”
Allah vrati Ejjubu njegovu porodicu i uz njih još toliko.
Mudžahid kaže: “Allah Uzvišeni mu je rekao: ‘O Ejjube, tvoja porodica je u džennetu. Ako hoćeš vratit ćemo te njima. A ako hoćeš ostavit ćemo ih u džennetu. A tebi ćemo onoliko koliko ih je bilo nadoknaditi.’ Odgovorio je. ‘Ostavi ih u džennetu.’”
Poslanik a.s je rekao: “Kada je Allah izliječio Ejjuba obasuo ga je zlatnim skakavcima, i on ih počeo kupiti i trpati u svoju odjeću. Tada mu bi rečeno: ‘Zar se nisi zasitio?’ A on je dogovorio: ‘Gospodaru moj, a ko će se zasititi Tvoje milosti.’”
Kako bi ispunio svoju zakltevu Allah dž.š. naredi Ejjubu da uzme stotinu slamki napravi snop i njime udari svoju ženu i tako ispuni svoju zakletvu koju je dao tokom svoje bolesti.
Ejjub a.s. je umro kada je imao 93 godine.
Gospodaru okiti nas vrlinom strpljivosti Ejuba! Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim! AMIN!!!