Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. decembar 2018. gregorijanske godine, odnosno 14. rebiul-ahir 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
I kao sudiju postaviše jednog Zulejhinog rođaka. Naime, on je trebao na osnovu racionalnih dokaza utvrditi ko govori istinu, a ko laže.
On reče: “Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu…a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori isitnu.” (Jusuf, 26-27.)
„I kada on (Zulejhin muž) vidje da je košulja njegova straga razderana, (on) reče: ‘To je jedno od vaših ženskih lukavstava, vaša lukavstva su zaista velika!’“ (Jusuf, 28.) Ti si ga pokušala zavesti, a onda si ga lažno optužila. Zatim je rekao: „Ti, Jusufe ostavi se toga“ (Jusuf, 29.) nemoj o ovoj mojoj sramoti nikome govoriti, jer je bolje i prikladnije ovakvu stavr prikriti, a ti ženo „traži oprost za grijeh svoj, jer si, zaista pogriješila!“ (Jusuf, 29.)
Gradom se brzo proširila ova vijest, pa su žene počele pričati kako se Zulejha, dostojanstvenikova žena, zaljubila u slugu i pokušala da ga zavede. Govorile su kako on nije njezin nivo, iako ga nisu ni poznavale. Kada je lijepa Zulejha čula za sva ta ogovaranja, ismijavanja i omalovažavanja, ona ih je pozvala kući kako bi im pokazala Jusufa i uvjerila ih da Jusuf nije obični sluga kako su one govorile. Zulejha ih je ugostila u svojoj kući. Poslužila ih je nečim što se mora guliti, a onda svakoj od njih dala oštar nož.
I dok su one tako gulile sa noževima u rukama Zulejha reče Jusufu, kojeg je ranije bila obukla u najljepšu odjeću: “‘Izađi pred njih!’ A kada ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše (a da to ni osjetile nisu); ‘Bože, bože!’ -uskliknuše –’ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!’“ (Jusuf, 31.)
Vidjevši šta su uradile, Zulejha reče: “E to vam je onaj zbog koga ste me korile…Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen.” (Jusuf,32.)
Tada žene počeše nagovarati Jusufa da posluša svoju gazdaricu, jer u suprotnom bit će bačen u tamnicu, ali Jusuf a.s. sve to odlučno odbi govoreći: . “Gospodaru moj…draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju, i ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakosmislen postati.” (Jusuf, 33.)
Nakon što su se uvjerili da je Jusuf a.s. nevin, oni ipak odlučiše, kako bi ušutkali govorkanje ljudi i kako bi barem malo sa sebe saprali bruku i sramotu, baciti Jusufa u tamnicu.
Sa njim u tamnici bijaše i dvojica mladića. Jedan je bio točilac pića, a drugi pekar. Prenosi se da je jedna grupa Egipćana njima dvojici dala otrov kako bi otrovali vladara. Oni su im to obećali, ali se točilac pića sustegao od toga, dok je to pekar izvršio i u hljeb ubacio otrov. Kada je hrana donesena točilac pića reče: „Nemoj, vladaru, jesti, jer je hljeb otrovan!“ Pekar reče: „Nemoj, vladaru, piti jer je piće otrovano!“ onda vladar reče točiocu pića: „Popij to!“, i on popi i ništa mu ne bi. Onda naredi pekaru: „Pojedi to!“, a on odbi. On hljeb baci cuki i cuko uginu. Onda vladar naredi da ih obojicu bace u tamnicu.
Jusuf a.s. iako je bio zatvoren, on je pozivao vjeri u jednog Boga govoreći: „O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“ (Jusuf, 39-40.)
I oni zavolješe Jusufa. Prenosi se da su ta dva mladića Jusufu kazali: „Čim smo te ugledali, silno smo te zavoljeli!“ On im uzvrati: „Allahom vas preklinjem, nemojte me silno voljeti! Niko me, vallahi, nije silno volio, a da me od te ljubavi nije snašla neka kušnja. Tetka me je silno voljela, pa me od te njene ljubavi iskušenje snašlo. Otac me silno voljeo, pa me od te njegove ljubavi iskušenje snašlo. Zatim me je silno zavoljela žena moga gospodara, pa me i od te njene ljubavi kušnja snašla. Zato me, Allah vas blagoslovio, nemojte i vas dvojica silno voljeti!“
Jedne noći mladići usniše san. Prvi je sanjao da su izlistale tri grane vinove loze, i da su dale nekoliko zrelih grozdova grožđa, pa ih je on ubrao, iscijedio u pehar i napojio vladara. Dok je drugi sanjao da na glavi nosi tri korpe hljeba, i da ptice grabljivice kljucaju hljeb, iz one najgornje.
Kada su se probudili ispričaše svoje snove Jusuf a.s., a on im reče: „O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će razapet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači!” (Jusuf, 41.) Jusuf a.s. ih obavijesti da nisu pitali za tumačenje sna, i da im on nije ovako protumačio, da niti jedan ne bi pogubljen bio, pa se zbog toga prenosi da su oni rekli: „Nismo ništa ni sanjali!“ ali Jusuf im reče: „Već je određeno ono o čemu vi pitate.“
Muhammed a.s. je rekao: „Snovi kruže iznad čovjeka dok se ne protumače, a kada se protumače onda se i dogode.“ Pouka: Ne pričajte svoje snove nikome, pogotovo ne one ružne.
Zatim Jusuf a.s. reče onome za kojeg je znao da će biti spašen: “Spomeni me gospodaru svome!“ (Jusuf, 42.) Ali on čim osjeti blagodat slobode zaboravi na svog zatvorskog druga Jusufa. Tako da Jusuf a.s. osta u tamnici još nekoliko godina.
Tustari veli: „Priča se da je Džibril a.s. došao Jusufu u zatvor i rekao mu: ‘O čisti, sine čistoga. Allah me je počastio time što me je slao tebi i tvojim precima, i On ti poručuje: ‘Zar te nije bilo stid Mene kada si tražio da se za tebe zauzme neko drugi pored Mene? Tako mi Moje Veličine, ostavit ću te tu još nekoliko godina!’ Jusuf upita: ‘O Džibrile, a je li On (Allah) zadovoljan sa mnom?’ ‘Jeste!’, odgovori on. ‘Onda, ne marim (što u zatvoru ostajem još).’“
Na koji način će Jusuf a.s. izaći iz zatvora ako Bog da čut ćemo sljedeći petak.