Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 27. juli 2018. gregorijanske godine, odnosno 14. zul kade 1439. hidžretske godine.
Draga braćo, deveti kur’anski poziv vjernicima glasi:
“O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” ( El-Bekare, 267.)
Ibn Kesir u svom tefsiru kaže da se u ovom ajetu pod dijeljenjem imetka misli na sadaku.
Sadaka donosi velike koristi, zavrijeđuje veliku nagradu i ima golem uticaj. Ona unosi radost u srce i davaoca i primaoca. Ibrahim, a.s, bi dijelio najbolje što je imao, pa mu je neko rekao kako bi i malo manje bilo dovoljno, a on je odgovorio: “Kako ću od Allaha tražiti najbolje i najvrijednije sa onim što je kod mene najgore i bezvrijedno!”
Draga braćo, sve je prolazno, samo je Allah vječan. Pa tako kada prođe i ovaj dunjaulčki život, i kada pogledamo smrti u oči, i vidimo i shvatimo ono što do tada nismo ni vijdeli ni shvatali, čovjek će reći: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš…” Zašto? Kako bi klanjao? Postio? Otišao na hadž? Skupio još malo para? Ne! “…pa da milostinju udjeljujem (sadaku) i da dobar budem!” (El-Munafikun, 9-10.)
Kazali su učenjaci: “Umrla osoba je spomenula sadaku samo zbog toga, jer je vidjela kakva je nagrada za nju nakon što je preselila, pa povećajte davanje sadake, jer će osoba na Sudnjem danu biti u hladu svoje sadake.”
U tom kontekstu Poslanik a.s. kaže: “Uistinu, sadaka će gasiti paklenu vatru u kaburu onih koji su djelili sadaku, dok će vjernik na Sudnjem danu imati hlad (zaklon) od svoje sadake”
“Činjenje dobrih djela štiti od lošeg i teškog kraja, tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza produžava život”.
Prenosi se od Aiše r.a. da je neki čovjek rekao: „O Allahov Poslaniče, zaista moja majka je umrla a nije ostavila oporuku, i ja mislim da ako bi progovorila (u času smrti) udjelila bi od njenog imetka, pa da li će imati nagradu ako ja udjelim sadaku za nju?“, odgovori on: „Da, udjeli sadaku za tvoju majku“
Pričajući svoj san, jedan islamski učenjak je, između ostaloga, kazao: ”Sanjao sam skupinu muslimana koji su umrli i svi su bili sretni i zadovoljni, osim jednog starca među njima, koji je išao za ostalima i bio tužan i zabrinut. U snu sam ga upitao za razlog njegove tuge, a on mi je odgovorio: ‘Ovi se raduju jer članovi njihovih porodica, koji su još uvijek na dunjaluku, udjeljuju sadaku za njih i čine druga dobra djela, a za mene to niko ne čini.’ Upitao sam ga: ‘Zar ti nemaš nikoga od potomaka na dunjaluku da udjeljuje sadaku umjesto tebe?’ Odgovorio je: ‘Imam sina koji radi na jednoj rijeci kao bjelilac platna.’
Kad sam se probudio otišao sam na rijeku da se uvjerim je li moj san bio istinit. I zbilja, pored rijeke sam ugledao mladića koji je bijelio platno, neprestano ponavljajući jednu riječ: ‘Tjeskoba, tijeskoba!’ Upitao sam ga: ‘Mladiću, šta ti znače te riječi?’ Odgovorio je: ‘To znači da je moja opskrba i opskrba moje porodice slaba i neznatna.’ Onda sam mu rekao: ‘A zašto ne bi udijelio sadaku za svoga umrlog oca?’ Odgovorio je: ‘Ja ne posjedujem ništa od imetka.’ Ipak sam pokušao da ga podstaknem na sadaku, pa sam mu rekao: ‘Udijeli kao sadaku bilo šta, nešto neznatno.’ Tada se mladić naljutio i onda je rukom tri puta zahvatio vode iz rijeke i izbacio je na obalu, rekavši: ‘Eto, to je moja sadaka za moga oca, ja nemam ništa drugo.’
Drugu noć sam ponovo sanjao onog starca, ali je sada bio sretan i veseo. Upitao sam ga: ‘Kakvo je sada tvoje stanje?’ Odgovorio je: ‘Ono malo vode što je moj sin izbacio na obalu kao sadaku za mene, mnogo mi je koristilo i ta sadaka je odagnala moju tugu i brigu. Nadam se da će mu Allah dati berićet u njegovom imetku i da će ga imati u izobilju.’ Začudio sam se njegovom odgovoru, pa sam rekao: ‘Ta tri pregršta vode ne znače ništa, nemaju nikakvu vrijednost, jer tvoj sin tom vodom nije napojio žednog, pa da tebi stignu sevapi od toga.’ Starac je tada rekao: ‘Kada je on izbacio tri pregršta vode na obalu, u tom trenutku je na obali bila jedna riba koja je davala posljednje znake života, pa kada je on prosuo vodu po njoj, ona je oživjela i uspjela se vratiti u rijeku. Allah, dž.š., me je, zbog tog dobrog djela moga sina za mene, obilato nagradio i ja molim Allaha da mog sina opskrbi dobrom na dunjaluku i na Ahiretu.’ Nekoliko mjeseci nakon toga, saznao sam da je sin starca iz moga sna postao izuzetno bogat čovjek.”
Zato draga braćo, nikad ne podcijenimo niti jedno dobro djelo ma koliko ona malo izgledalo u našim očima, jer možda je baš u tom djelu Allahova milost, blagoslov i spas za nas.
Poslanik a.s. kaže: “Čuvajte se vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne makar lijepom riječju.”
Prenosi se da je Dzafer ibn Abdullah naišao pored voćnjaka nekog čovjeka i vidio je njegovog roba kako radi na voćnjaku. U tom trenutku naišao je pas koji je bio iznuren od gladi, pa mu je onaj rob bacio tri kriške hljeba koje je imao kod sebe. Nakon toga ga je Džafer upitao:”A šta je tebi ostalo od hrane?” Odgovorio je:… …”Ništa, te kriške pripremio sam za sebe, ali sam se sažalio na iznemoglog psa i nisam mogao izdržati, a da mu ih ne bacim.” Džafer ga je ponovo upitao:”Šta ćes sada ti?” On je odgovorio: “Trpjet ću glad do akšama, nadam se da ću izdržati.” Poslije toga Džafer je našao njegovog gospodara i kupio je od njega roba i voćnjak, a zatim roba oslobodio i poklonio mu voćnjak.
Allah dž.š. kaže: ‘‘Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!“(Er-Rahman,60.)