Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. januar 2018. gregorijanske godine, odnosno 18. rebiul-ahir 1439. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Nakon sveopćeg potopa koji je uništio cijelo čovječanstvo, osim onih koji su se ukrcali na Nuhovu lađu spasa, koji je uništio sve što su ljudi godinama do tada izgrađivali i ostvarivali, koji je uništio cijelu civilizaciju na Zemlji, ljudi su po drugi put, baš kao i njihov praotac Adem a.s. morali krenuti ispočetka.
Narod Ad bijaše prvi koji je podigao značajniju civilizaciju nakon sveopćeg potopa. Živjeli su u gradu Irem (Jemen). Allah dž.š. im je podario fizičku moć, Kur’ana kaže: ”Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da bi ste postigli ono što budete željeli.” (El-E’araf, 69.), a neke predaje navode da su bili toliko fizički jaki da su čupali palme golim rukama. Pored ove fizičke moći Allah dž.š. im je podario političku i finasijsku moć. Vladali su svim zemljama oko njih i uspostavljali svoje zakone. Živjeli su u prelijepim baščama. Pravili takve palače da su se prolaznici divili njihovoj veličini i raskoši. Ljepota kraja kojeg su naseljavali bila je toliko izražena da je narod to mjesto počeo zvati Bašče Irema. I umjesto da kažu “El-hamdulillah – Hvala ti Allahu na blagodatima koje si nam podario” oni su se uzoholili i rekli: “Imal ko jači i moćniji od nas?” I tako postaše nevjernici zaboravivši da je Allah dž.š. najjači i najmoćniji.
Allah dž.š. kaže: “Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.” (Eš-Šura, 27.)
A narodna izreka kaže: “Daj čoveku vlast (moć, pare…), pa da vidiš kakav je.” Da nas Allah dž.š. sačuva od oholih i uobraženih vladara i ljudi. Allah dž.š. kaže: “Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.” (El-Isra, 37.)
Oholost i ubraženost uništiše vjeru njihovog pretka Nuha a.s., te Ad posta prvi narod nakon Nuha koji je počeo pored Allaha dž.š. obožavati kipove.
Iz svoje neizmjerne milosti prema njima, kao i prema svim ostalim narodima, Allah dž.š. im posla poslanika po imenu Hud a.s. Hud a.s. je bio jedan od njih. Direktan potomak njihova začetnika Ada.
Hud a.s. je bio poznat po pravednosti, dobroti, lijepom ponašanju, kao i po izuzetnoj darežljivosti. Običaj mu je bio davati veliku milostinju i na svaki drugi način pomagati siromašne i sve druge kojima bi kakva pomoć bila potrebna. Bio je izuzetno lijep čovjek – lijepog lica, skladne građe i poput svojih sunarodnika, krupna rasta i natprirodne snage. Ali, za razliku od njih, svoju snagu nije koristio za pljačku i nasilje, već samo u pravedne svrhe. Za život je zarađivao baveći se trgovinom. Nikada nije obožavao božanstva svoga naroda, niti je imao bilo kakva učešća u njihovoj idolopokloničkoj tradiciji. Dragi Allah ga je od svega toga zaštitio I kada je došlo vrijeme za to, poslao mu Objavu kojom ga je učinio Njegovim poslanikom narodu Ad.
Hud a.s. ih je pozivao da vjeruju u Jednog Boga. Stvoritelja nebesa i Zemlje. Da vjeruju u Onoga Koji im je dao ogromnu moć, zdrave i mnogobrojne potomke. Koji im je darovao: stoku, palače, bašče, imanja…Hud a.s. ih je savjetovao da svoju moć koriste kako bi zaveli pravdu na zemlji, a ne kako bi druge ponižavali i oholili se nad njima. Savjetovao ih je da su vrata Allahove milosti širom otvorena i da On čeka njihovo pokajanje za sva zla koja su činili. Ali, nažalost, većina njih, kao i nas danas, umjesto da prihvate ove Hudove savjete oni se još više uzoholiše i optužiše Huda a.s. da je lažov i neznalica. Išli su čak dotle da su o Hudu govorili da je ”proklet čovjek” kog su njihova božanstva zlom pogodila.
Ali, Hud a.s., kao i svaki drugi Poslanik, ispunjen Božijom milosti, na sve ove uvrede odgovarao je smireno i dostojanstveno. Hud a.s. im je uporno ponavaljao da on nije nikakav lažov i neznalica, već Allahov poslanik, poslan da ih uputi na pravi put. I govorio im je da on za to ne traži od njih nikakavu nagradu, jer će njega Allah nagraditi. Ali džaba, oni i dalje ostaše ustrajni u svom nevjerovanju, pa rekoše: “Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!” (El-E’araf, 70.)
Čuvši ove riječi Hud a.s. im reče: “Već će vas stići kazna i gnjev Gospodara vašeg!”; govorio je on. “Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!” (El-E’araf, 71.)
Ovo je bila najava dolaska nesretnih dana za narod Ad. Najava tih nesretnih dana bila je velika suša koja je pogodila Irem. Dragi Allah im je pune tri godine bio uskratio kišu. Drveće, bilje i usjevi se počeše sušiti i dotok vode u bunarevima i izvorima znatno opade, pa su počeli trpjeli strahovitu žeđ. Za vrijeme suše ustrajno su se molili svojim božanstvima da im podare kišu i danima su gledali u nebo nebili na njemu vidjeli toliko željeni oblak. Dok su se molili ukazala su im se tri oblaka: crveni, žuti i crni oblak. Pa su bili upitani kojeg žele? Izabrali su crni oblak, jer on nosi najviše kiše. Pomislili su da je to bio znak od bogova. Znak koji im govori da je bio prema njima velikodušan, jer su uzvišeni u božijim očima. I zaista kada su se vratili prvo što su vidjeli bio je oblak. Oblak iz koga je napokon počela padati kiša. Ali iz te kiše natao je i jak vjetar. Vjetar koji je puhao 7 noći i 8 dana! Dizao ih je u zrak kao da su iščupana palmina stabla i potom ih nemilosrdno bacao na tlo i valjao svuda naokolo. Svi su bili uništeni. Bili su mrtvi! Ležali su kao posječena stabla! Tada Allah reče: „Je li ostalo išta od njih?“
I tako draga braćo, zbog mnogoboštva, nasilja, nepravednosti, oholosti, i niza drugih grijeha, nesta čitava civilizacija naroda Ad. Iza njih su ostale samo priče, kao pouka, koje su se prenosile sa koljeno na koljeno, sa generacije na generaciju. Čovjek bez obzira koliko moćan bio uvijek mora biti svjestan da je on jedno veliko ništa naspram Allaha Uzvišenog.
Hud a.s. je umro u Jemenu gdje je i ukopan. Živio je 150 godina.
Gospodaru molimo Te otkloni od nas svaki vid oholosti i uobraženosti. Molimo Te uputi nas na pravi put. Oprosti nam naše grijehe i uvedi nas u džennet. Amin!!!