Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Brate, ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, a jezik bosanski. Brate, budi i ti Bošnjak da ne bi bio ostali.
Danas je 07. decembar 2012. gregorijanske godine, odnosno 23. muharrem 1434. hidžretske godine.
U savremenoj islamskoj misli dominira ideja koja kaže: “Islam je vjera i državno uređenje, potpuna vjera koja uređuje politiku, ekonomiju i društvo.”
Neki upozoravaju od onoga što se zove klerizacija politike ili politizacija vjere.
Kakvo je učešće politike u vjeri? Kakva je priroda odnosa između vjere i politike?
Dakle “Vjera i politika” je tema današnje hutbe.
Braćo, islam kaže da je on vjera i ovaj svijet, ibadet i međuljudski odnosi, vjera i zakon, pravo i snaga, misija i država!!!!
O čemu braćo govori najduži ajet u Kur’anu? Govori li o teološkom dijelu vjere? Ne, taj ajet braćo govori o zapisivanju duga, kako bi se osigurala prava.
Allah dž.š. kaže: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga.” (El-Beqare, 282.)
I tako je cijeli ajet vezan za jedno od ljudskih prava. Vezan sa ovosvjetskim poslom, sa međuljudskim odnosima. Ne naređuje braćo ovaj ajet vjeru, namaz, tespih, zikr, hadž ili umru.
Posjetit ću vas na jedan ajet koji se nalazi u suri Bekare, gdje je u jednom redu kazano: “O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas.” (El-Beqare, 183.)
Propisan vam je tj, naređen je čvrstom naredbom.
A dva ajeta prije ovoga stoji: “Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.”
Braćo, ovo je pitanje koje se odnosi na porodično pravo.
Dva ajeta prije ovoga, kaže se: “O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene.”
Tj. smrtna kazna za onoga ko namjerno izvrši ubistvo. Takvom je Uzvišeni propisao odmazdu i ovo braćo spada u domen kaznenog prava.
U nekim ajetima Uzvišeni kaže: “Propisuje vam se borba mada vam nije po volji.”
Ovo braćo spada u domen državnih odnosa.
Možemo li onda reći da od islama uzimamo samo religiju? Riječi: propisujevam se post, propisuje vam se odmazda, ili propisuje vam se oporuka, možemo li reći neću to uzeti?
Braćo, nužno je da prihvatimo cijeli Kur’an, a ne samo jedan dio. To ne govorim ja niti neko drugi, to nam govori Kur’an. Kur’an kaže da je islam religija i život.
Braćo islamski učenjaci kažu da postoje nužne stvari koje islam došao da sačuva ili razvije. Prva jeste potreba vjere,a zatim život, potomstvo, razum i imetak. A neki dodaju i čast.
Vjera je jedna od osnovnih potreba. Neki ljudi griješe izjednačavajući značenje riječi vjera i islam.
Braćo, islam je obuhvatniji i potpuniji od riječi vjera. I ovo je potrebno razumiti na potpuno ispravan način
Neki ljudi kažu vjera je sveta, a politika je prljava, tako da to dvoje ne može da se miješa.
Braćo, ovaj stav vodi u zabludu i laž. Zašto govore da je politika prljava? Zašto?
Kada je politika regulisanje stanja ljudi kako bi im život učinilo boljim.
Zar Poslanik a.s. nije vodio politiku? Zar Ebu Bekr, Omer i halife nisu bili političari? Zašto politiku povezivati sa bespuslicama, lažima i prevarama? Takva politka je braćo došla od zapadnjaka. Ona se zasniva na tome da cilj opravdava sredstvo.
Ne! U islamu cilj ne opravdava sredstvo. Nužno je da cilj bude plemenit, a sredstva legalna i čista. Islamska politika se zasniva i temelji na moralu, naša ekonomija se temelji na moralu, rat i nauka se temelje na moralu!
Braćo, nema odvajanja morala ni od jedne od ovih stvari. Odvajanje morala od politike nije dozvoljeno. Poltičar mora biti iskren.
Islam je došao sa idejom spajanja vjere i države. Dok su neki drugi došli sa idejom da nema vjere u politici i politike u vjeri. Šta je baraćo značenje toga da nema vjere u politici? To znači da oni žele da nama vlada politika koja nije povezana sa moralom, brigom, savješću, plemenitim značenjima i humanizmom.
Ovo mi braćo ne smijemo prihvatiti. Jer mi želimo moralnu i odgovornu politiku. Politiku koja ima svoje granice.
Braćo, kao što vidite poltika je dio islama. Jer, kao što sam već rekao islam vodi računa i o poltici, i ekonomiji, i odgoju i kulturi i nauci, u najkraćem islam vlada svim djelima ljudi. Nema djela koje čovjek može uraditi za koje se može reći da ne potpada pod islamski sud. Za svako djelo se moraju prihvatiti propisi. Tako braćo i za poltiku postoje propisi.
Politika je po definiciji islamske uleme: Svaka aktivnost koja ljude približava dobroti, a udaljava ih od smutnje i nereda.
U islamu postoji jedna posebna grana fikha koja se naziva Šerijatska politika. Islamsko pravo ne reguliše samo pitanja obavljanja ibadeta. Naprotiv samo četvrtina fikha tretira ibadete.
Ebu Bekr kaže: “Za najmanju sitnicu naći ću odgovor u Allahovoj knjizi”.
A Kur’an kaže: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve, i kao uputu i milost i radosnu vijest.” (En-Nahl, 89.)
Braćo, naš Poslanik a.s. je sjedinio pitanja vjere, politike i države. To su isto učinile i pravedne halife. Tako su se i ponašale halife od Ebu Bekra do posljednjeg osmanlijskog halife.
Braćo, do 1924. godine kada je ukunut hilafet, muslimani nisu odvajali vjeru od države. Nisu je odvajali punih trinest stoljeća, a mi je danas želimo odvojiti.
Da li smo to mi bolji muslimani od Poslanika a.s., od Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije i dr?
Braćo, kada sagledamo današnji zeman, situaciju muslimana, njihovih vođa i predstavnika, dobro će doći kao savjet i smjernica, naredni hadis Poslanika, s.a.v.s.: “Poslije mene će doći vrijeme kad će vaši predpostavljeni uzimati bogatstvo za sebe i davati ga kome oni hoće, i mnoge druge stvari (raditi) koje nećete podnositi. Rekli su mu: O Allahov Poslanice, šta naređuješ onome koji dočeka to vrijeme?” Rekao je: Izvršavajte svoje obaveze koje ste zaduženi i molite Allaha za ono što vam pripada.” (Mutefekun alejh)
Isto tako, preostala nam je dova koju je Poslanik, s.a.v.s., učio u pogledu vladara: “Moj Allahu, ko bude upravljao kakvim poslom nad mojim sljedbenicima pa im oteža, otežaj i ti njemu, a ko bude upravljao kakvim poslom nad mojim sljedbenicima, pa im bude milostiv, pa budi i Ti prema njemu milostiv.” (Muslim, Nesai – sahih)