Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 7. juni. 2013. gregorijanske godine, odnosno 28. redžeb 1434. hidžretske godine.
Braćo, oholost (također i arogancija) je ljudski stav kojeg karakterizira prenaglašena samouvjerenost i isticanje vlastitih vrijednosti i sposobnosti. Oholost je, kako nam to poručuje Allahov Poslanik, s.a.v.s., „odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi“.
To je i ljudska osobina, način ophođenja, zbog koje se neće ući u džennet.
Abdullah, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi: “Neće ući u Džennet onaj ko u svome srcu ima jedan trun kibura (oholosti)!“ (Muslim)
Oholost ne pripada stanovnicima dženneta. To je prvi grijeh uopće koji je počinjen u svemiru. Počinio ga je šejtan lično. Oholost je dakle šejtansko djelo, pa će ohola osoba biti tamo gdje je i šejtan, jer to je njegova osobina. Koliko god čovjek smatrao sebe vrijednim, sjetimo se da je Iblis, prokleti šejtan, bio uzdignut i počašćen od Allaha, dž.š., tako da Mu se klanjao zajedno s melekima. Zamislite tu počast. Osim toga, Iblis je to radio svojim izborom, dok su meleki to radili po naređenju. Iblis, jedan od džina, imao je veliki položaj s melekima. Onda je Allah, dž.š, stvorio Adema, i naredio da mu se (Ademu) svi, i džini i meleki, trebaju pokloniti. Iblis nije htio!
“O Iblisu!” – rekao je On – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?” (75) “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.” (76) “E, izlazi onda iz Dženneta!” – reče On – “proklet da si! (77) Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!” (78) (Sad, 75-78.)
Zbog ovog i zbog riječi Iblisa „Ja sam bolji…“ učenjaci su rekli da su riječi „Ja sam…“ jako opasne. „Ja sam, ja sam…“ Poslanici ne koriste „ja sam“, to kotisti šejtan. Faraon je govorio „Ja sam“. Zar nije rekao: „Ja sam vaš gospodar najveći“? To su riječi faraona. „Ja“ nije riječ vjernika, vjernik je ponizan. Iblis je smatrao da je vatra bolja od ilovače, vatra se podiže prema gore, a vrijednost zemlje je da ostaje na tlu. Svi oni koji idu logikom: „Ja sam bolji od tog i tog… u tome i tome…“ na osnovu bilo čega, takvi idu šejtanskim putem. A Allah jasno kazuje:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَن كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا
„Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu…“ (En-Nisa’, 36.)
„Ja sam, ja sam…“ – su najpogubnije riječi. Isprsimo se, hodamo kao da hodamo po mjesecu, šepureći se. Pa kakav je sunnet Poslanika, s.a.v.s. u pogledu toga? Hajde da oživimo ovaj sunnet, evo svi se busamo u prsa govoreći kako mi volimo Poslanika a.s. i kako njega slijedimo. Kakav je bio Poslanik, a.s.? On je hodao tako jednostavno, kao da je silazio sa planine, kako se to opisuje. Danas ljudi hodaju na vrhovima prstiju. Neko je darovan mišićima, pa ih želi pokazivati. „Ja sam neko, ja sam frajer.“ Šta ćeš ti? Obični virus te obori s nogu. Šta ćeš postići takvim ponašanjem i nadmenošću?
Ooo čovječe! Čime se to možeš da ponosiš? Čime se to ti možeš da oholiš? Jel želiš da dokažeš da si najnapredniji? Pa džinski svijet je puno napredniji od tebe. Jel želiš da dokažeš kako si snažan? Pa kamila je puno jača od tebe. Jel želiš da pokažeš svoju veličinu? Pa slon je puno veći od tebe. Jel želiš da se istakneš na osnovu svoje hrabrosti? Pa zvijeri su puno hrabrije od tebe. Jel želiš da se istakneš po svom spolnom nagonu? Čovječe, pa i najmanji vrabac je u tome puno sposobniji nego ti. Pa čime se onda oholiš?
„Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići…“ (El-Isra’, 37.)
Oholost se najčešće ispoljava u znanju. Ona se tako brzo pojavi kod nekih učenih ljudi da odjednom postanu umišljeni da su pokupili svo znanje i dostigli vrhunac. Oholost se, zatim, često ispoljava po pitanju porijekla i pripadnosti. Oholost se, potom, ispoljava u imetku, tako što se on pokazuje u odjeći, konjima i drugim jahalicama, dok se čovjek kreće u društvu bogatih. I to je jedan vid oholosti jer se na taj način ponižavaju siromašni od strane bogatih, sve zbog njihova neznanja da je u takvim situacijama siromaštvo vrlina, a bogatstvo mahana. Oholost se ispoljava i u ponošenju sa brojem pristalica, prijatelja, porodice…
El-Ahnef je kazao: „Čudim se onome koji je dvaput prošao otprilike onuda kuda protiće mokraća, kako se samo usuđuje oholiti i uzdizati?“
Jedan mudrac je rekao: „Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa..
Pripovjeda se da su jednom prilikom kod Omera bin Abdul-Aziza došli gosti, pa mu je noću, dok je pisao, u čiraku nestalo ulja, na što je jedan od gostiju htio ustati i sam dosuti ulja, ali mu to Omer nije dozvolio riječima: „Ne priliči čovjeku da ga služi njegov gost.“ Na to je gost htio da probudi slugu, pa da on to uradi, ali je to Omer odbio govoreći: “Nemoj, tek je zaspao!“ – a zatim ustao i sam dosuo ulja. Na to mu je gost rekao: „Vladaru pravovjernih, zar da sam ustaješ i to radiš?“ – našto mu je odgovorio: „Ustao sam kao Omer i vratio se kao Omer i ništa nisam izgubio. Najbolji kod Allaha je onaj koji je skroman i ponizan.“
Gospodaru naš, uputi nas na pravi put i molimo te da iz naših srca odstraniš i najmanju trunku oholosti i da čistih srca stanemo pred Tebe na Danu polaganja računa. Amin!
Drugi uzrok naših slabosti Poslanik, a.s., je nazvao strahom od smrti. Zapravo, riječ je o nespremnosti na žrtvu čiji je vrhunac, svakako, spremnost da se položi život. A ta spremnost na žrtvu je izvor snage.
Amerika je danas najmoćnija zemlja. Zašto? Što nisu najmoćniji Francuzi ili Nijemci ili neko drugi?
Nedavno je sprovedeno jedno istraživanje, a jedno od pitanja je bilo: “Da li ste spremni boriti se za ono u šta vjerujete?” Tek jedna trećina Francuza i nešto više drugih Evropljana je rekla da jesu, dok je više od dvije trećine Amerikanaca dalo isti odgovor. Eto ta spremnost da se bori za ono u šta se vjeruje, da se za to živi i radi izvor su snage.
Ovdje ćemo navesti samo jedna primjer. Perzijsko carstvo je bilo jedno od najdugovječnijih u ljudskoj povijesti, a muslimani su ga uništili za par godina. Kako? Prepiska koju su, kažu, vodili komandanti perzijskih i muslimanskih snaga pred odlučujuću bitku djelimično daje odgovor. Uoči bitke posljednji veliki perzijski general Rustem šalje muslimanskom vojskovođi Sa’d ibn Ebi Vekkasu izaslanika sa porukom da se njegovi, tj. Sa’dovi, dojučerašnji čobani ne igraju sa njima, Perzijancima koji su nadživjeli i Grčku i Rim, a sa Bizantijom se uspješno bore stoljećima, jer da im se u protivnom ne piše dobro. Sa’d, r. a., mu je odgovorio vrlo kratko: “Ne znam šta ste radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali znam da vam ujutro dolazim sa vojskom ljudi kojima je draža smrt nego vama život”! Vrlo brzo nije više bilo spomena ni Rustemu, ni njegovoj carevini.
Njemački filozof Hegel je govorio da je razlika između slobodna čovjeka i roba u tome što je slobodan čovjek spreman umrijeti da bi bio slobodan, a rob nije.
Braćo, da li smo mi Bošnjaci muslimani spremni umrijeti za našu ideju, naš stav, našu vjeru, našu slobodu, kako bi nam bilo bolje? Bojim se da nismo. Jer mi smo jaki samo na riječima. Kada smo na nekom sijelu i pričamo spremni smo promijeniti cijeli svijet, ali kad dođe vrijeme za akciju onda se povlačimo.
Braćo, kada mi budemo gospodarili dunjalukom, a ne dunjaluk nama, i kada budemo više radili, a manje pričali tada ćemo i mi biti jaki.
Gospodaru učini nas od onih koji imaju dunjaluk i njim raspolažu na način kojim si Ti zadovoljan. Gospodaru učini nas ljudima od akcije, a ne reakcije. AMIN!!!