Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 13. februar 2015. gregorijanske godine, odnosno 24. rebiul-ahir 1436. hidžretske godine.
Braćo, vi znate da je u našem džematu pokrenut jedan od najznačajnijih projekata od osnivanja našeg džemata, a to je osnivanje džematske biblioteke. Da nisam pretjerao sa ovom konstatacijom potrudit ću se da objasnim u nastavku hutbe.
Braćo, jedan islamski učenjak je na pitanje “Ko su ljudi?” Odgovorio: “Učenjaci.” Razlog zašto je baš za učenjake rekao da su ljudi, jeste taj što je posebnost kojom se ljudi razlikuju od životinja upravo znanje.
Braćo, znajte da je čovjek čovjek na osnovu onoga po čemu je odlikovan, a ne na osnovu snage, jer je konj jači od njega. Nije ni na osnovu svoje veličine, jer je slon veći od njega. Nije ni na osnovu svoje hrabrosti, jer su zvijeri hrabrije od njega. Nije ni zbog jela, jer bik može da pojede puno više od njega. Nije ni po spolnom nagonu, jer i najmanji vrabac može duže oplođavati svoju ženku nego čovjek svog bračnog partnera. Štaviše čovjek je i stvoren samo radi znanja. Radi onog znanja kojim će spoznati uzvišenog Allaha dž.š., ali i radi onog kojim će učiniti da njegova zajednica živi bolje, ljepše i sretnije.
إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ
Allah dž.š. kaže: “A, Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28.)
Braćo, kao što vidite Allah dž.š. u ovom ajetu nije rekao da su bogobojazni lijepi, snažni, dobrog porijekla ili slično, nego je rakao učeni. Učeni zbog toga što samo učen čovjek može na isparavan način robovati Allahu dž.š. Samo učen čovjek može ispuniti svrhu svoga postojanja na ovome svijetu, a to je istinsko robovanje Allahu dž.š. Onaj čovjek koji nije učen on bez obzira što ima dobre namjere, bez obzira što istinski vjeruje u Allaha dž.š. on ipak zbog svog neznanja griješi. Učenom čovjeku se braćo ne može dogoditi da ode tamo kod nekog hodže ili hadžije, pa da mu on nešto zapisuje, puše i sl! Učenom čovjeku se ne može desiti da mu obična crna mačka poremeti sve njegove planove! Učenom čovjeku se ne može desiti da mu tamo neka gatara uzme zadnji dinar iz džepa! Zašto? Zbog toga što učen čovjek zna da ge ne može sačuvati nikakav zapis ili končić, ako ga Allah ne želi sačuvati. Učen čovjek zna da mačka mora tražiti sebi opskrbu, tako da mu ona ne može poremiti njegove planove. Učen čovjek zna da samo Uzvišeni Allah zna budućnost, i niko više bez obzira ko on bio i kako se zvao! A pored toga što učen čovjek sve ovo zna, on zna da ako uradi bilo koju od ovih stvari on izlazi iz vjere.
Braćo, kako je moguće da zajednica kojoj prva riječ bila “Čitaj” ne čita, a tamo neki Japanci, Nijemci, čitaju. Zamislite braćo Bošnju kako sjedi u nekom kafiću ili sjedi u autobusu i čita. Šta bi mu ostali rekli? Rekli bi mu: “Ja budale majko moja!” A kada odemo na zapad sasvim je normalno da tamo neki Nijemac čita dok se vozi autobusom. E, zbog tog čitanja braćo mi muslimani smo tu gdje jesmo, a oni ne muslimani su tu gdje jesu.
Braćo, ako želimo da promjenimo naše stanje na bolje, onda i mi moramo promijeniti svoj odnos prema čitanju. A prvi korak ka tim promjenama jeste i otvaranje biblioteke. Jer biblioteka će biti mjesto gdje će i naša omladini, ali i naši starci moći naći odgovore na razna pitanja. Mjesto gdje ćemo se moći družiti na koristan način, a ne da naše druženje prolazi samo u bespuslicama, ogovaranjima, itd. Biblioteka će biti mjesto gdje će čovjek koji je odlučio krenuti na hadž doći i pročitati malo o propisima hadža, kako mu se ne bi desilo da ode na hadž, a vrati se bez hadža. Jer nije dovoljno samo imati pare, kako bismo bili hadžije, potrebno je imati i određeno znanje.
Braćo, pomozite otvaranje naše biblioteke makar sa jednom markom ili jednom knjigom. Jer Poslanik a.s. kaže: “Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!”
Ja braćo znam da svi mi nismo i ne možemo biti učenjaci koji će napisati kjnigu koju će generacije poslije nas izučavti, ali isto tako znam da svako od nas može uzeti barem jednu knjigu koji će donirati za našu biblioteku i na taj način obezbjediti sebi sevape dok traje ova džamija i biblioteka. Zbog toga draga braćo ne propustimo ovu izvanrednu priliku za dobijanje mnoštva sevapa. Jer možda upravo ta knjiga koju smo darovali bude ključna, za naš ulazak u džennet.
Gospodaru povećaj nam znanje. AMIN!!!