Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 07. novembar 2014. gregorijanske godine, odnosno 14. muharrem 1436. hidžretske godine.
Braćo, cilj svake hutbe, cilj svakog mog obraćanja vama, nije da bi vas naučio nečemu novom, da bi vam rekao nešto što niste znali, jer islam je islam, a vi o njemu slušate godinama, i tu se ne može izmisliti ništa što već nije bilo ili rečeno prije.
Braćo, cilj je opemena i podsjećanje na određene stvari koje su bitne u životu svakog vjernika.
Allah dž.š. kaže: وَذَكِّرْ فَإِنَّ الذِّكْرَىٰ تَنفَعُ الْمُؤْمِنِينَ
“Ti opominji, a opmena će koristiti vjerniku.” (Ez-Zarijat, 55.)
Cilj je, braćo, da ono što pričamo dopre do naših srca. Cilj je da iz toga što smo čuli izvučemo pouku i da isto počnemo prakticirati u svakodnevnom životu. Mi često dobijemo određeno znanje, određenu informaciju, ali bez obzira što smo je dobili mi se ne koristimo njome. Zašto? Zbog toga draga braćo što to znanje ne nađe put ka našem srcu.
To što zaboravimo na odrđene stvari nije ništa novo, jer se to čak znalo dešavati i najboljoj generaciji muslimana, ashabima. A najbolji primjer za ovu tvrdnju jeste događaj koji se desio nakon smrt Božije Poslanika a.s. Kada je Allahov Poslanik a.s. umro, Omer, r.a., povika: ‘Ko kaže da je Poslanik umro, ovom svojom sabljom odsjeći ću mu glavu!’ Ljudi su bili preplašeni, izbezumljeni. Ali u ovoj situaciji najrazboritiji je bio Ebu Bekr. Ušao je u Poslanikovu sobu u kojoj je on ležao mrtav. Poljubio ga i rekao: „O Allahov poslaniče, za tebe bi žrtvovao i oca i majku. Lijep li si i živ i mrtav. Eto okusio si smrt koju ti je Allah dž.š. propisao, poslije nje smrt te nikad više neće zadesiti“. Potom je izašao pred ljude i rekao: „O ljudi, ko je obožavao Muhammeda, nek zna Muhammed je umro, a ko obožava Allaha neka zna da je Allah živ i da ne umire“. Zatim je proučio ajet: „Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama vrati neće Allahu ni malo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi“. (Ali-Imran, 144.)
Nakon ovih Ebu Bekrovih riječi Omeru je ispala sablja iz ruku, pa je rekao: “Kao da je taj ajet tek tada prvi put objavljen.”
Pogledajte braćo, hafiz Kur’ana, a ovako kaže, i tek tada taj ajet nalazi put ka njegovom srcu, a pored toga što je hafiz još i Omer, a svi mi dobro znamo ko je on bio. Pa šta onda reći o mom i tvom zaboravu barte?
Braćo, najbitnija stvar u životu svakog vjernika jeste njegov odnos prema Allahu dž.š. Od našeg odnosa prema Allahu dž.š. zavisi sve ostalo. Zavisi da li ćemo biti od stanovnika dženneta ili džehennema. Poslanik a.s. kaže: “Allah će Uzvišeni, uistinu, kada bude Sudnji dan, sići da sudi među njima. Svi narodi će klečati.
Prvi koji će biti pozvan jeste čovjek koji je naučio Kur’an (hafiz) i čovjek koji je poginuo na Allahovom putu (šehid) i bogataš.
Potom će Allah Uzvišeni reći učaču: ‘Zar te nisam podučio onome što sam objavio Svome Poslaniku?’ ‘Da, moj Gospodaru,’ odgovorit će. ‘Pa šta si uradio od onoga što si naučio,’ reći će. ‘Klanjao sam noću i danju,’ odgovorit će. Allah će reći: ‘Slagao si.’ I meleki će mu reći: ‘Slagao si.’ Allah Uzvišeni će mu reći: ‘Htio si da se kaže da je taj i taj učač,i to je rečeno.’
Doći će bogataš pa će mu Allah reći: ‘Zar ti nisam obilje dao tako da te nisam ostavio da budeš potreban bilo kome?’ ‘Da, Gospodaru,’ odgovorit će. ‘Pa šta si uradio s onim što sam ti dao,’ upitat će. ‘Održavao sam rodbinske veze i davao sadaku,’ reći će. Allah će mu tada reći: ‘Slagao si.’ I meleki će mu reći: ‘Slagao si.’ Allah će mu reći: ‘Ne, nego si htio da se kaže kako je taj i taj plemenit i darežljiv i to je rečeno.’
Doći će onaj koji je poginuo na Allahovom putu pa će biti upitan: ‘Zašto si poginuo?’ ‘Naređen mi je džihad na Tvome putu, pa sam se borio dok nisam poginuo.’ Tada će mu Allah reći: ‘Slagao si.’ I meleki će mu reći:’Slagao si.’ Allah će mu reći: ‘Nego si htio da se kaže kako je taj i taj hrabar i to je rečeno.’
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario (rukom) po mom koljenu i rekao: ‘Ebu-Hurejre, ta trojica su prva Alalhova stvorenja kojima će biti potpaljena vatra na Kijametskom danu.”
Pogledajte braćo, šehid, hafiz i darežljivi bogataš, a prvi u džehennemu. Zašto? Samo zbog toga što su imali pogrešnu namjeru. Samo zbog toga što su imali pogrešan odnos prema Allahu dž.š.
Braćo, Allah dž.š. je u Kur’anu rekao: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu, koji se samo pretvaraju (koji samo klnjaju da bi ih drugi vidjeli).” (Ma’un, 4-6.)
Dvojica ljudi obavljaju namaz zajedno, jedan do drugog stoje i klanjaju, a jednog taj namaz vodi u džennet, a drugog u džehennem. Zamislite braćo te žalosti da nekome od nas bude kazano ideš u džehennem, baz obzira što si klanjo, jer ti si klanjo kako bi te ljudi vidjeli,a ne zbog Allaha. Zbog toga preispitajmo naš dolazak danas ovdje u džamiju. Zbog koga smo mi tu? Radi komšije ili radi Allaha?
Braćo, Allah dž.š. je odredio velike nagrade shodno namjeri. Zbog toga se od Enesa r.a. prenosi da je rekao: “Bili smo s Allahovim Poslanikom a.s. na povratku iz bitke na Tebuku, kada je rekao: “Zaista je u Medini iza nas ostalo ljudi koji su, kud god mi prošli, kroz bilo koju dolinu ili preko bilo koje uzbrdice, stalno su sa nama (u nagradi kod Allaha), jer ih je bolest spriječila da pođu.”
Takođe u hadisu se kaže: ”Kada se razboli Moj rob ili otputuje, njemu se upisuje isto ono što je radio dok je bio zdrav i prije putovanja.”
Kaže Poslanik a.s.: Ovaj dunjaluk pripada četvorici:
1) Čovjeku kojeg je Allah dao i pare i znanje. Bogobojazan je u odnosu prema imetku, postupa po tom znanju, s tim imetkom održava rodbinske veze i zna da Allah ima pravo u tom imetku. Taj je na najvećem stepenu;
2) Čovjeku koji ima znanje, ali nema pare, pa on iskreno kaže: ‘Kada bih imao para, ja bih sa njima postupao kao onaj.’ Njih dvojica imaju istu nagradu;
3) Čovjeku koji ima pare, ali nema znanja. S imetkom postupa bez znanja, nije bogobojazan, ne održava rodbinske veze i ne zna da Allah ima Svoje pravo u tom imetku. Njegov slučaj je najgori;
4) Čovjeku kome Allah nije dao ni znanje ni pare, a on kaže:
‘Da posjedujem imetak, griješio bih sa njim kao što griješi ta i ta osoba.’ Njegova nagrada je onakva kakav je njegov nijjet i njih dvojica će imati isti grijeh.”
Pogledajte braćo koliko je dobra namjera bitna. Ležiš kod kuće u krevetu bolestan, ne možeš se ni pomaknuti, a ovamo sevapi teku kao iz slavine. Nemaš imetak da ga dijeliš, ali u srcu čezneš zbog toga i Allah ti zbog toga daje nagradu kao i da dijeliš. Subhanellah. Kako li je divan islam samo ga treba ispravno shvatiti.
Braćo, jedan od pakazatelja ispravne namjere jeste skrivanje svojih dobrih dijela. Prenosi se da je je žena Hasan ibn Sinana rekla: Moj muž bi znao doći u postelju da spava. Pa bi me zavaravao kao što majka zvarava svoje dijete sve dok ne bi zaspala. A onda bi on ustao polahko iz postelje da me ne probudi i klanjao.
Pogledajte braćo ovu namjeru. A šta je sa nama? Mi kad damo marku, kada klanjamo jednu nafilu, želimo da nas novine slikaju, želimo da svi pričaju kako smo mi dali marku, kako smo mi klanjali, u suprotnom nećemo ni dijeliti ni klanjati.
Kažu da je u je u nekom selu bio čovjek poi menu Mujo. I taj Mujo ode hvala Bogu na hadž. Pa kada se vratio zove ga jedan komšija: “Mujo! Mujo!” On ništa. Kaže komšija: “Hadži Mujo!” tada se Mujo okrenu i reče: “Tako me zovi. Nisam ja više Mujo. Ja sam sada hadži Mujo. Nek se zna zašto sam prodao Baricu.”
I na karaju braćo još jednom ponavljam, još jednom vas podsjećam, da za ispravnost djela nije dovoljno samo uraditi to djelo, nego je potrebana i ispravna namjera, jer Poslanik a.s. kaže: “Djela su prema namjeri, i svaka osoba će imati ono što naumi.”
Molim Allaha, dž.š., da naša srca ispunu iskrenošću i odanošću, a da nas sačuva bilo kakvih oblika pretvaranja! Amin!