Prava i emanet

Piše: Senad ef. Poljaković

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, na neizmjernim ni’metima i blagodatima.  Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhameda a.s., svjedoka i donosioca radosnih vjesti. Neka je salavat i selam na nj casnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike u din-islamu.

 

     Poštovani džema’ate, dragabraćo

     U današnjoj hutbi, uz Allahovu dozvolu, namjera je da se podsjetimo na emanete koji smo preuzeli i koje imamo u životu na ovome svijetu, na temu Emanet – odgovornost vijernika u životu.

     Uzvišeni Allah kaze: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkosmislen -, da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 72-73)

     Vidite, braćo, uistinu je čovjek preuzeo na sebe tezak i veliki emanet – odgovornost. Emanet, koji su, kako nam kazuje Uzvišeni Allah u Kur’anu, odbili ponijeti nebesa, zamlja, brda i planine i pobojali su se od njega, a mi smo ga prihvatili i ponijeli.

     Pitanje koje slijedi i koje se postavlja je koliko mi uistinu poštujemo preuzeti emanet, kako ga cuvamo i koliko ga u zivotnoj praksi ostvarujemo, realizujemo?

     Emanet tj. obaveze imamo prema Allahu i prema robovima Njegovim, kojima nas je Uzvišeni Allah zaduzio, pa ako ih budemo svijesni, te pazili i izvrsavali, bit cemo od onih ‘koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, koji ce dzennet naslijediti i koji ce u njemu vjecno boraviti.’ Uzvišeni Allah kaže:„Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.” (Ett-Tin, 4-6)

     Emanet je kada uzimamo abdest, kada klanjamo namaze, kada postimo ramazan, kada ucimo Kur’an, kada poducavamo svoju djecu i unucad propisima vjere, kada ‘spustimo krila poslušnosti’ prema roditeljima, kada kažemo ženskom (ili muškom) punoljetno dijetetu da mu je zabranjeno – haram ici na plivanje, skidajuci se (napola go(la)) i miješajuci se sa muškarcima (ili djevojkama), u bazenu i svlacionici, kada upucujemo na dobro, a odvracamo od zla, kada radimo i doprinosimo islamu i muslimanima u cjelini. A najvažnije od tih obaveza-emaneta jesu one koje je Allah dž.š., propisao u Kur’anu: “I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36)

     Kao što je poznato, ovaj ajet se naziva deseto-pravni ajet jer sadrzi deset prava ili obaveza: obavezu-emanet prema Allahu, prema roditeljima, prema rodbini, sirocetu, siromasima, bliznjim komšijama, daljnjim komšijama, prijateljima, putnicima namjernicima i onima koji su u posjedu covjeka (slugama).

Sto se tice prava Svevišnjeg i Uzvišenog Allaha ili obaveze prema Njemu, to je najvece i najznacajnije pravo i prava obaveza, a podrazumijeva da samo Njega obozavamo, i da mu ništa kao druga ne prepisujemo i to je ono zbog cega smo stvoreni, kako kaze Uzvišeni:“Džine i ljude stvorio sam samo zato da Me obozavaju (i da Mi se klanjaju).” (Ez-Zarijat, 56)

A ibadet, robovanje Allahu, koristit ce njegovom vlasniku samo onda ako bude ucinjen sa punom iskrenošcu, i bez imalo primjese velikog ili malog širka, kako kaže Uzvišeni:“Klanjaj se samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajuci vjeru! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 2-3)

Nakon emaneta i prava Uzvišenog Allaha slijedi pravo roditelja odnosno obaveza prema njima. Naša je obaveza-emanet da roditelje pazimo, poštujemo, pomazemo i dobrocinstvo im cinimo koje ce biti popraceno skrušenom dovom: „Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali.” (El-Isra, 24)

Ulema, ucenjaci kažu: “Najpreci od ljudi poslije Milostivog Stvoritelja, da mu se zahvaljuje i dobrocinstvo cini te mu se bude poslusan i pokoran su roditelji. Dobrocinstvo prema roditeljima Allah je spomenuo uporedo sa dobrocinstvom prema Njemu.„Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim.” (Lukman, 14)

Zatim dolazi, poslije haka roditeljskoga hak (pravo) emanet rodbine, odnosno obaveze i duznosti prema njima, a to su blizi rodjaci sa kojima te veze srodstvo po ocu i majci, braca, sestre itd. Obaveza  naša prema njima je da odrzavamo sa njima rodbinske veze, i da im cinimo dobro imetkom, posjetom, hajr-dovama, selamom-pozdravom i ostalim hizmet-dobrocinstvima, bilo rijecima ili djelima.

Zatim dolazi pravo sirocadi, maloljetne djece koja su izgubila oceve, a ogleda se u dobrocinstvu i samilosti prema njima, brizi i starateljstvu o njima, zaštiti i cuvanju njihovog imetka, te njihovom njegovanju i odgajanju. Za to sve slijedi velika nagrada jer je Allahov Poslanik rekao: “Ja i skrbnik jetima ce mo biti  u dzennetu kao ova dva prsta.” (Muslim)

Zatim dolazi pravo siromasnih, a to su oni koje je nuzda i potreba osiromašila. Njihovo pravo, odnosno duznost prema njima ogleda se u saosjecanju i dobrocinstvu prema njima, u dijeljenju sadake i brizi o njihovom stanju. Muslim u svom „Sahihu” prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je Poslanik a.s.,  rekao: “Onaj ko brine o hudovici i siromahu jeste kao mudzahid – borac na Allahovom putu.”, a mislim da je rekao, veli ravija, „kao onaj koji neprestano klanja i posti.”

Zatim slijedi pravo susjeda ili komšije da mu se dobrocinstvo cini i da mu se zlo i šteta ne nanosi. U hadisima se navodi preporuka dobrocinstva prema komšiji i oštra prijetnja onome ko uznemirava svoga komsiju.Prenosi se da je Poslanik a.s., rekao: “Tri su vrste susjeda: susjed koji ima tri prava, susjed koji ima dva prava i susjed koji ima jedno pravo. Što se tice susjeda koji ima tri prava, to je susjed musliman, rodjak – njemu pripada, pravo susjedstva, pravo srodstva, i pravo islama. Susjed koji ima dva prava, to je susjed musliman, njemu pripada pravo islama i pravo susjedstva i susjed koji ima jedno pravo, jeste susjed nevjernik, njega slijeduje, njemu pripada pravo susjedstva.”

Zatim dolazi pravo druga ili prijatelja, a to je saputnik ili pratilac na putu. Negovo pravo se ogleda u lijepom druzenju s njim i dobrocistvu prema njemu. Zatim pravo putnika namjernika, a to je musafir koji u prolazu nailazi blizu tebe. U dobrocinstvo prema njemu spada da se opskrbi onim što mu je potrebno na njegovom putovanju i da mu se pokaze put ako je zalutao. Zatim pravo onih koji su u vlasništvu covjeka, kao sto su sluge, hajvani, a njihovo je pravo da im se dobrocinstvo cini te da se lijepo i blago sa njima postupa. A Uzviseni Allah je prethodni kur’anski ajet završio rijecima: „Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36)

Ova prava, odnosno dužnosti i obaveze koje su navedene u ovom ajetu, najvazniji i najznacajni su emanet koje smo mi na sebe preuzeli, pa se trebamo truditi da ga pošteno i u cjelost ispunimo, onako  kako je Allah dž.š., naredio rijecima:“Allah vam zapovijeda da emanete (stvari od povjerenja) predajete onima kojima pripadaju.” (En-Nisa, 58)

Dragi oce, draga majko, ukazano vam je neograniceno veliko povjerenje nad vašom djecom pa ih lijepo i u duhu islama odgajajte, vaspitavajte i poducavajte. Udaljite od njih sredstva zla koja ce iskvariti njihov moral, kao sto su filmovi bezobraznog, razvratnog sadrzaja ili bestidne pjesme ili novine sa sramotnim slikama ili knjige u kojima se nalaze haram i/li kufr, bezboznost.

Poslanik a.s., je rekao: “Ispuni emanet onome ko ti ga je povjerio i ukazao i ne obmanjuj onoga ko je tebe obmanuo.” I rekao je: “Onaj ko nema emaneta (povjerenja) nema imana.” I jos je rekao: „Tri su znaka munafika: kada govori-laže, kada obeca -iznevjeri i kada mu se povjeri-pronevjeri.”

Musliman je duzan cuvati emanete i vjerno ih u potpunosti izvrsavati. Uzviseni Allah kaže: „O vjernici Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno medjusobno povjerenje ne poigravajte.” (El-Enfal, 27) “…ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje (emanet) i neka se boji Allaha, Gospodara svoga…” (El- Bekare, 283)

Mnogobrojni su drugi ajeti hadisi koji govore o ovoj temi, pa pozivam sebe i vas da se bojimo Allaha cuvajuci naše emanete, vodeci brigu o njima, izvršavajuci ih, jer stvar je emaneta ozbiljna i teška, odgovornost slijedi, a opasnost od njihove pronevjere nad vjerom, imovinom, porodicom i bracom muslimanima, je nesaglediva.

Zato, porucujem sebi i vama da se bojimo Allaha i da Ga stalno molimo da nam pomogne u ispunjavanju preuzetih emaneta i odgovornosti, onako kako ce On biti zadovoljan, ljudi koji su nam emanet ukazali, jer ce se za sve racun polagati.

Gospodaru nas, pomozi nam da ispunimo povjereni nam emanet, da sačuvamo svjetlo islama, učvrsti korake nase, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!