Piše: Senad ef. Poljaković
Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka je Božiji mir i spas na posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe, na one koji ga slijede i na sve nas prisutne.
Uzvišeni Allah je u suri Muhammed rekao:
أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآَنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا
„Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“(Muhammed: 24)
Draga i poštovana braćo, Uzvišeni Allah počastio je naš ummet najodabranijim govorom, Kur’anom časnim. To je najveća blagodat koju nam je podario. To je Allahov govor. Kur’an je knjiga upute za bogobojazne. Kur’an upućuje onom što je najispravnije, to je svjetlost koja treba da nas izvede iz tame i povede putem prema Džennetu.
Ali, teško da će se to desiti, ako ne razmišljamo o Kur’anskim ajetima, ako ne živimo u skladu s njima. Kur’an nije objavljen s ciljem da ga muslimani samo čitaju i uče, a da to ne dopire do njihovih srca i da ih se ne tiče. Naprotiv, Kur’an je objavljen da bude putokaz i pravac djelovanja. To je govor našeg Stvoritelja i od njega zavisi naša sreća.
Draga braćo,
Prisjetimo se onih koji su Kur’an razumjeli bolje od nas, a to su ashabi Božijeg Poslanika Muhammeda a.s.
Nema sumnje da su razlozi njihovog pravog odnosa prema Kur’anu bili upravo razmišljanje o njegovim ajetima, čvrsto vjerovanje u njegovu istinitost i rad u skladu s njim. Međutim, glavni razlog je taj što su oni bili svjedoci objave Kur’ana, živjeli su u vremenu objave, živjeli su u okrilju Kur’ana, bili su svjesni šta im Kur’an znači i predstavlja u njihovim životima.
Brojni su primjeri iz života ashaba koji svjedoče s koliko ljubavi i pažnje su se oni odnosili prema Kur’anu časnom, pa su poslije smrti Poslanika, a.s., osjetili veliki gubitak.
Od Enesa, r.a., se prenosi da je nakon Vjerovjesnikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., rekao Omeru, r.a.,:” Hajde da posjetimo Ummu Ejmen kao što ju je Allahov poslanik, a.s., posjećivao.” Kada su došli kod nje zaplakala je, pa su joj njih dvojica rekli:
„Šta te rasplakalo? Ono što je kod Allaha bolje je za Allahovog Poslanika a.s..”
Odgovorila je:
„Ne plačem ja zbog smrti Allahovog Poslanika, a.s. Ja znam da je ono što mu je Allah pripremio bolje za njega, već plačem zbog prestanka objave!“ ” Ona ih je rasplakala, te su i oni plakali zajedno s njom.” (Muslim)
Ummu Ejmen je znala vrijednost objave, jer nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., melek Džibril ne silazi na Zemlju više od jedanput godišnje, i to u noći Kadr. Uzvišeni Allah kaže: “Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake!“ (El-Kadr, 4.)
Vjernik musliman ne smije biti nemaran u svom odnosu prema Kur’anu pa da ga ili zaboravlja ili zanemaruje, jer ako se veza muslimana s njim prekine, onda i izvor imana i vjerovanja presuši. Danas mnogi ne razmišljaju o Kur’anu i ne postupaju u skladu s njim.
Postavlja se pitanje da li se kod nas javlja radost pri susretu sa Kur’anom, jesmo li u stanju družiti se sa Kur’anom dugo vremena, a da nam ne postane dosadno, pokoravamo li se onome što nam se u Kur’anu naređuje i zabranjuje?
Ovdje je bitno istaći jednu stvar. Svaki čovjek, pa makar bio i ashab, prolazi kroz različita stanja i periode, pa je tako nekad više posvećen svojoj vjeri, a nekad manje.
U Muslimovoj zbirci se navodi slučaj ashaba po imenu Hanzala koji se žalio Poslaniku a.s. bojeći se licemjerstva. Rekao je poslaniku a.s.: „Mi smo bili kod tebe i ti si nas podsjećao na Džennet i Džehennem kao da ih očima gledamo, a kad smo izašli od tebe, opet smo pristupili svojim ženama i sa njima se zabavljali, zabavljali se i sa svojom djecom, te smo se brinuli za svoje životne potrebe, dakle, zaboravili smo mnogo (od onoga što si nam ti kazivao).“
Božiji Poslanik, a.s., reče: „Tako mi Onoga u čijoj moći je moj život, kad biste vječito bili onako kako ste kod mene, i u sjećanju, vas bi meleki dodirivali u vašim okupljanjima, na vašim putevima, i u vašim posteljama, ali, o, Hanzala, čas i čas (čas ovako kao kod mene, a čas kao što ti govoriš, dakle, sastaviti oboje, i ahiret i dunjaluk).“
Razumljivo je da su ashabi bili mnogo bolji vjernici od nas, da su se više brinuli za svoje vjerovanje, i da mi ne možemo biti poput ashaba. Donekle je razumljivo i to da, nažalost, mnogi od nas ne poznaju arapsko pismo i ne znaju učiti u Kur’anu, ali hvala Allahu u našem Džematu ovdje imamo onih koji su naučili arapsko pismo i proučili Kur’an čak u svojim poznim godinama, imamo priliku naučiti ono što ne znamo i utvrditi ono što smo već naučili.
Posebno je važno da naše mlađe generacije uče Kur’an i da se obrazuju u Centru za učenje Kur’ana. Jer oni su budućnost ove zajednice, ovog društva. Njima se trebamo okrenuti, posvetiti im pažnju i dati im šansu da poprave i svoje vlastito, ali i stanje naše zajednice. Mladost i slobodno vrijeme su dvije Allahove blagodati koje se moraju iskoristiti, toga moramo biti svjesni.
Poslanikovi, a.s., ashabi bili su redom mladići i momci. Najstariji među njima bio je Ebu Bekr, r.a., kojem je bilo oko 37 godina kada je primio islam. Povijest islama svjedoči o brojnim mladićima koji su primjer u bogobojaznosti, pobožnosti, požrtvovanju i borbi za vjeru.
Usame Ibn Zejd je imao svega 18 godina, a Muhammed, a.s., ga je imenovao i postavio na mjesto zapovjednika vojske. Mladi zaslužuju daleko više pažnje i prilika, od onoga što im se danas nudi i nikako ih ne treba zanemarivati.
Rivajet kojeg je prenio Imam Mizzi u svojoj knjizi Tehdibu-l-kemal, Imam ibn Dževzi u knjizi Sifatu-s-safwa I imam ebu Šehine u knjizi Išarat fi ‘ilmi Ibarat kažu da je Imam Hamza sanjao san. (Kiraeti Hafzan asim to je kiraet kod nas, imamo Kalune, Verši…kiraet Hamza..taj imam koji je taj kiraet sakupio, on je objavljen Poslaniku a.s., međutim taj kiraet je nazvan po tom insanu zato što ga je on sakupio i odvojio ga od ostalih kiraeta.Od 10 koji su vjerodostojni i on je rekao ovo je jedan od kiraeta i zbog toga što je on to sakupio dobio je počast da je taj kiraet nazvan po njegovom imenu Hamza.I odna je on dijelio učenicima rivajete-načine na koji se uči taj kiraet. Jednoga dana je ušao kod njega njegov učenik Sulejm i vidio ga kako trlja obrazima od pod-prašinu, pa sam rekao U’izuke billah (utičem se Allahu od onoga što te spopalo).Zbog čega se utičeš Allahu?.Pa vidim u kakvom si stanju. Odgovoti mu Hamza:”Nemoj se uticati Allahu ni od čega, zaista imam opravdanje zbog čega ovo radim”.
Sinoć sam sanjao Kijametski dan i pozivača kako poziva da priđu svi oni koji su radili po Kur’anu, i ja sam prišao. Kasnije opet taj glas reče: “Svi oni koji su radil po Kur’anu, neka priđu”. Onda sam se počeo odmicati. Taj glas onda reče o Hamza priđi. Pa sam rekao Lebbejke Ya Daiya leke lebbejk, I taj mi glas reče, reci Hamza Lebbejkellahumme leke lebbejk. Onda sam ušao u jednu sobu gdje su svi u toj sobi učili Kur’an, pa mi jedan glas reče o Hamza penji se. Uplašio sam se pa mi glas reče la be’se alejk (ne plaši se).
Vidio sam da stojim na mimberu koji je bio od bijelog porculana, sa strane drške od žutog Jakuta-vrsta dijamanta, a bio je popločan zelenim dijamantom. Onda mi je taj glas rekao Ya Hamza ikre min suretil El-En Am, pa sam učio do 60 ajeta gdje Allah kaže: “On je zaista Gordi koji bdije iznad svojih robova”. I tad sam shvatio da razgovaram sa Allahom dž.š. kada mi reče: “Zar ja Hamza nisam Gordi i zar ne bdijem nad svojim robovima?” Pa mi je rekao Ikre-uči, pa sam učio dok nisam završio suru EL-ENAM i onda sam počeo sa surom El-E’araf i završio i nju i na kraju ima sedžda tilaveh. Krenuo sam da učinim sedždu pa mi taj glas reče: “Hasbuk” -dosta..zaista je dvoljno onih sedždi koje si učinio na dunjaluku.
Pa me je upitao:”Ko te je naučio tako da učiš? Moj šejh Sulejm. A ko je njega naučio? Jahja. A njega? Ebu Abdurahman Es Sulemi. A njega? Amidzić tvoga Poslanika s.a.w.s. Alija ibn Ebi Talib. A njeg? Poslanik s.aw.s. A njeg? Džibril a.s. A Džibrila? Onda sam zastao i nisam mogao od stida prema Njemu da kažem Ti Gospodaru. Pa mi taj glas reče: Reci Hamza, Ti. Rekao sam Ti Gospodaru. Onda mi Allah reče: “Reci Hamza svojim prijateljima, onima koji čitaju, uče Kur’an, da ću ih za svaki proučeni harf podići za jednu deredžu i da ću ih počastiti na Sudnjem danu više nego što častim tebe u ovom trenutku.”
Na kraju mi šejh Hamza reče: “Zar ovo nije dovoljan razlog da svojim čelom i obrazima trljam o pod Sulejme?”
Molim Uzvišenog Allaha da nas opskrbi korisnim znanjem, da nam oprosti učinjene grijehe i da nas uputi putem onih kojima je On zadovoljan!