Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 18. april 2014. gregorijanske godine, odnosno 18. džumadel-uhra 1435. hidžretske godine.
Braćo, znajte, kada bismo bili svjesni Allahove dž.š. veličine i toga da Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i da se na kraju svi Njemu moramo vratiti, ne bi radili ono što svakodnevno radimo, i ne bi se odnosili prema svom okruženju onako kako se odnosimo, nego bi iskreno robovali Allahu i klonili se grijeha što više možemo.
Allah dž.š u Kur’anu kaže: „ Allahovo je sve što je na nebesima i Zemlji i Allahu se sve vraća! Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: Naređujete činjenje dobra, a sprječavate činjenje loših djela i u Allaha vjerujete. „(Al-Imran, 109-110.)
O braćo muslimani, braćo Bošnjaci, jestel’ čuli ovaj ajet? Jestel’ čuli da Allah dž. š. za nas kaže da smo najbolji ummet, najbolja zajednica, koja se ikad pojavila? A zašto smo najbolji? Zbog toga braćo što vjerujemo u Allah dž.š. i naređujemo činjenja dobra, a odvraćamo od zla.
Međutim, ako mi vjerujemo u Boga, ako smo mi muslimani, samo zato što su nam babo i dedo bili isto, pa nam rekli da postoji Bog i da smo mi muslimani, i mi to tek onako prihvatili bez ikakvog razmišljanja i pokušaja samoubjeđenja, onda smo mi daleko od onoga najbolji. Jer da su nam rekli i suprotrno mi bi to isto prihvatili. Zbog toga se braćo u mnogim predajama daje prednost satu razmišljanja, o Bogu i svemu što nas okružuje, u odnosu na godine ibadeta.
Takođe braćo, ako ne ispunjavamo princip naređivanja dobra, a odvraćanja od zla, opet smo kao i po pitanju vjerovanja daleko od najboljih.
Obaveza naređivanja dobra, a odvraćanja od zla nije obaveza samo efendije, nego je to obaveza sviju nas bez obzira šta bili: poljoprivrednici, inžinjeri, doktori ili nešto drugo. Ispuniti ovu obavezu nije nimalo lahko, jer čim mi kažemo nekome nešto, ukažemo mu na grijeh, pokušamo ga nasavjetovati, njemu dođe šejtan i počene mu došaptavati: „Ma ne slušaj šta on priča. Do juče je bio gluho bilo, a sada ko tebi nešto pametuje.“ Zato braćo kada nam se ovo desi znajmo da nas je šejtan obuzeo i da nas pokušava odvratiti od dobra.
وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ
Allah dž.š. kaže: „ A vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima: naređuju da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…“ (Tewbe, 71.)
Kako ćeš brate ti zaštiti mene, a ja tebe, kao što je u Kur’anu rečeno? Pa tako brate što kada vidiš da ja pušim reći ćeš mi nemoj pušiti štetno je to tvome zdravlju, kada vidiš da ja nekada sjedim, a vrijeme namaza, reći ćeš mi hajmo klanjati, pa ćemo poslije razgovarati. Kada vidiš da sam bacio papirić na ulicu upozorit ćeš me, a isto tako i ja ću tebi ukazati na tvoje grijehe. Pokušajmo se ovako ponašati pa ćemo za kratko vrijeme primjetiti pozitivne promjne u našem okruženju, našem komšiluku.
Braćo, pri naređivanju dobra i odvraćanju od zla moramo se držati i određenih pravila. Prvo pravilo je da ono što naređujemo i sami radimo, jer ako jedno budemo govorili, a drugo radili, onda bi se lahko mogli naći u poziciji onoga za koga Muhammed a.s. kaže: „Dovest će se čovjek, pa će biti bačen u vatru i smotaće se kao što se smota magarac oko žioke. Pa će oko njega obilaziti stanovnici džehennema i govoriće mu: “Hej ti, zar nisi naređivao dobro i zabranjivao zlo?” Pa će on reći: “Ja sam uistinu naređivao dobro, ali ga nisam činio, i zabranjivao sam zlo, ali sam ga radio!” (Buharija)
Drugo pravilo jeste da pazimo na način, mjesto i vrijeme naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nemojmo pilikom savjetovanja postavljati se kao generali, pa visokim tonom pokušati spriječiti nekoga u činjenju zla, jer to može da prouzrokuje kontra efekat. Nemojmo ukazivati bratu muslimanu na njegovu mahanu pred narodom, jer ćemo ga tako možda osramotiti i poniziti u tom društvu, nego ako ikako možemo izvucimo ga van grupe i u četiri oka mu recimo ono što imamo. Ovo je bolje kako za ovaj svijet, tako i za onaj, jer Poslanik a.s. kaže: “A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.” (Muslim)
Braćo, ovu hutbu dobro zapamtimo i dobro je primjenimo u svome životu u suprotnom slijedi nam Božija kazna. Poslanik a.s kaže: “Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, pa ćete vi Njemu upućivati dove, koje vam neće biti primljene!” (Tirmizija)
Postoji jedno kazivanje u kome se kaže da je Bog naredio meleku da ode uništiti jedan grad. Pa je melek otišao, ali se nakon nekog vremena vratio ne obavljena posla. Kada ga Bog upitao zašto nije izvršio zadatak on reče da u tom gradu postoji jedan čovjek koji je pobožan, koji je non stop u ibadetu, šta ću sa njim? A Bog mu reče da od njega krene prvo, jer on je gledao samo svoja posla, dok ga za druge nije bilo briga što rade loša djela.
Poslanik a.s. kaže: ‘Ko od vas vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako to ne može, neka to onda učini svojim jezikom. Ako ni to ne može, onda (neka to osudi) svojim srcem, ali je to najslabiji oblik imana (vjerovanja).”‘ (Muslim)
Gospodaru naš učini nas od onih koji će naređivati dobro, a odvraćati od zla. Oprosti nam grijehe koje činimo koje smo počinili i koje ćemo počiniti. I budi milostiv prema nama na Sudnjema danu.