Poslanik milosti

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 24. januar 2014. gregorijanske godine, odnosno 23. rebiul-evvel 1435. hidžretske godine.

Bio jednom jedan pobožnjak koji je toliko klanjao da je udubio kamen na kome je činio sedždu. Kada je umro, nakon nekih 70 godina stalnog ibadeta i robovanja, došao je pred Allaha dž.š. Allah mu reče: „Robe moj, uđi u džennet milošću Mojom!“  Pobožnjak se začudi na ove riječi, pa upita: „Kako to Gospodaru Tvojom milošću? Zar ja to nisam zaslužio?“ Ali, Allah dž.š. ponovi opet ono što je i prvi put rekao, a nakon toga i pobožnjak ponovi svoja pitanja. Tada Allah dž.š. reče melekima: „Uzmite blagodat njegovog vida i stavite na jedan tas vage, a na drugi stavite sva njegova dobra djela, pa ako se bude odužio za blagodat vida vodite ga u džennet?“ Kada su meleki stavili na jedan tas blagodat vida, a na drugi pobožnjakova djela, prevagnu blagodat vida. Allah dž.š. reče: „Vodite ga u džehennem!“ Tada pobožnjak zavapi i reče: „Gospodaru moj, uvedi me u džennet Svojom milošću!“ Allah dž.š. opet smilova i reče: „Uvedite ga u džennet Mojom milošću.“

Braćo, iz ove priče smo vidjeli da dobrih dijela nikada ne može biti previše. Ali takođe smo vidjeli da nas samo ta djela, bez obzira koliko ih bilo, neće uvesti u džennet kojeg toliko želimo. Pored svih dobrih djela koja su nam potrebna za vječnu sreću potrebno je braćo zaslužiti i Božiju milost. A da bi smo zaslužili milost moramo biti i sami milostivi. Kako biti milostiv, najbolje savjete i primjere možemo naći u Božijoj riječi, Kur’anu, i životu Poslanika Muhammeda a.s.

Braćo, Poslanikova milost je kao svjetlost na kraju tunela, koja je dostupna svim Božijim stvorenjima. Svi koji su došli do te svjetlosti ostali su zaslijepljeni njenom ljepotom i čistoćom. Ali, bez obzira na svu njenu privlačnost i želju da sve obasja svojom sjajem neki su ipak izabrali mrak i tamu. Poslanik a.s. je zbog toga bio izuzetno tužan. Zbog toga mu je Allah dž.š. objavio:

فَلَعَلَّكَ بَاخِعٌ نَّفْسَكَ عَلَىٰ آثَارِهِمْ إِن لَّمْ يُؤْمِنُوا بِهَٰذَا الْحَدِيثِ أَسَفًا

“Pa zar ćeš ti za njima svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?” (El-Kehf, 6.)

Kolika je bila Poslanikova milost možemo vidjeti u bitci na Uhudu kada je Poslanik a.s. bio ranjen. I on umjesto da bude srdit zbog toga, kao što bi većina nas bila. Možda počeli i kleti i šta još ne. On diže svoje dlanove i moli: “Bože, oprosti mome narodu, jer oni ne znaju!”

Ovo ranjavanje, ova bol, nije bilo jedino zlo koje su Mekkelije nanijele Poslaniku a.s. i njegovim ashabima. Oni su ih toliko mučili, vrijeđali, proganjali, maltretirali, da je Poslanik a.s. sa svojim ashabima morao da se iseli iz Mekke.

10 godina nakon preseljenja Poslanik a.s. je  trijumfalno ušao u Mekku, a onda iste one koji su ga mučili upitao:“Šta mislite, kako ću postupiti prema vama?” Oni su jednoglasno rekli: “Ti si plemenit, sin plemenitog!” On je potom kazao: “Slobodni ste, niko vas danas neće koriti! Neka vam Bog oprosti, On je Najmilostiviji!”

Svi mi braćo znamo kakve su osobe licemjeri i koliko su one opasne po pojedinca, ali i društvo. Poslanik a.s. je Božijom voljom tačno znao ko su licemjeri među njegovim sljedbenicima, ali ih nije otkrio kako ih ne bi stavio u neravnopravan položaj sa ostalim. Poslanik a.s. je i njima kao i svima drugim ostavio mogućnost da promjene svoj stav, da se pokaju.

Omer r.a. je ugledao starca od osamdeset godina, sjeo je i zaplakao. Kada su ga upitali zašto plače, on je odgovorio: “Bog mu je dao toliko dug vijek, a on nije uspio pronaći Pravi put.”

Poslanik a.s. je rekao: “Ja nisam poslan da proklinjem ljude, nego sam poslan iz milosti. Ja sam Muhammed i Ahmed (onaj koji je slavan) i Mukaffi (posljednji poslanik); ja sam Hašir (posljednji poslanik u čijem prisustvu će se ljudi sakupiti), Poslanik pokajanja (poslanik radi kojeg su vrata pokajanja zauvijek otvorena) i Poslanik milosti.”

Braćo, ovo je milost koju je Poslanik a.s. i pokazivao prem nevjernicima. Prema onima koji su Allahovi neprijatelji. Zamislite sada kako je milostiv bio prema muslimanima, vjernicima?

U ovom pogledu Allah dž.š. je za Poslanika rekao: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem krenete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (At-Tevba, 128.)

Kada je jedan od ashaba umro, na njegovoj dženazi Poslanik a.s. je upitao ima li neko da mu je umrli ostao dužan. Saznavši da ima, on je proučio ajet “Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi” i pozvao one kojima je ostao dužan da dođu njemu da im on isplati dug.

Poslanik a.s. je braćo bio za razliku od nas posebno milostiv prema djeci. Kud god bi išao on bi ih pozdravljao, grlio i ljubio. Braćo, u vrijeme Poslanika a.s. bio je jedan dječak koji kao svog ljubimca imao pticu sa kojom bi se svakodnevno igrao. Kad god bi ugledao dječaka Poslanik a.s. bi ga pitao za njegovu pticu. Jednog dana, Poslanik a.s. je našao dječaka kako plače zbog svoje uginule ptice. Zastao je pored dječaka i sjeo pored njega kako bi pokazao svoje suosjećanje. Ostao je dugo vremena kako bi ga utješio.

Poslanik a.s. je jedne prilike pred jednim ashabom poljubio svog unuka Hasana, a ovaj mu reče:  “Ja imam desetero djece i nikad nijedno nisam poljubio.” Božiji Poslanik je na to odgovorio: “Šta ti ja mogu kad je Bog udaljio samilost od tebe?”

Zbog svega ovoga Poslanik a.s. je rekao: “Ko nema poštovanja prema starijima i milosti prema mlađima ne pripada mom ummtu.”

Braćo, velike su i teške ove Poslanikove riječi, “ne pripada mom ummetu”. Zato dobro pripazite kakvi ćete biti prema djeci.

Mi se danas busamo koliko smo dobri vjernici. Koliko volimo i slijedimo Poslanika a.s., a srca nam puna srdžbe, mržnje i želje za osvetom. Znajte braćo da ovih duhovnih bolesti nije bilo kod njega, jer je on čak i prema životinjama bio milostiviji nego što smo mi jedni naspram drugih.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod osvojenja Mekke, s njim je bilo 10 hiljada boraca. Na putu je vidio kuju koja je dojila svoje mlade, pa je odmah pozvao Džuajla ibn Suraku, r.a., kojeg je zadužio da stoji pored njih i pripazi dok svi prođu, kako se životinje ne bi preplašile od islamske vojske.

Subhanellah, pogledajte tu milost. Taj osjećaj, pa čak i prema tamo nekoj napuštenoj kuji.

Braćo, ako pokušamo slijediti ove svjetle primjere iz Poslanikovog života, zaslužit ćemo Božiju milost i oprost. Budemo li ganjali neku svoju pravdu, proklinjali,oholo se ponašali, džaba nam sva naša djela, neće nam biti nikakvog spasa.

Znajte braćo, da smilovati se nekome nije znak naše slabosti, nego znak naše snage.

Mahatma Ghandi je rekao sljedeće: “Slabi ne mogu opraštati. Oprost je odlika velikih.”