Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 15. maj 2026. gregorijanske godine, odnosno 28. zul ka’de 1447. hidžretske godine.
Draga braćo, živimo u vremenu kada imamo više nego ikada škola, diploma, učenjaka, stručnjaka, alima… Živimo u vremenu održavanja mnogobrojnih seminara, predavanja i savjetovališta o odgoju djece… ali bez obzira na to čini mi se da je sve manje odgoja, a sve više problema.
Imamo tehnologiju, internet, pedagoge i psihologe na svakom koraku, ali opet čovjek osjeti da nam djeca sve manje slušaju, sve manje poštuju i sve manje osjećaju razliku između dobra i zla.
Zbog toga možemo zaključiti da najveća kriza današnjeg vremena nije ekonomska, a ni politička, već kriza autoriteta, kriza poštovanja i kriza odgoja.
Nekada je dijete raslo uz selo, uz mahalu, uz džemat, uz avliju… Tačno se znalo porijeklo djeteta, ali se isto tako znalo da je svako dijete dijete sela.
Ako bi dijete pogriješilo, komšija bi rekao: „Nemoj sine tako.“ Učitelj bi ukorio. Stariji bi posavjetovao. Policajac bi opomenuo. Hodža bi skrenuo pažnju. I niko se nije ljutio. Nije to bilo miješanje u tuđi život, nego čuvanje zajedničkog obraza i zajedničke budućnosti.
Roditelj bi rekao: „Hvala ti što si ga opomenuo.“ „Hvala ti što si mi rekao.“ I ovo je ono čemu nas islam uči, jer je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Vjernici su kao jedna čvrsta građevina, svaki dio građevine podupire drugi dio“.
A u drugom hadisu kaže: „Primjer vjernika u njihovoj ljubavi, nježnosti i samilosti jeste kao primjer tijela. Kada se jedan organ toga tijela razboli, čitavo tijela pati od groznice i nesanice.“
A danas? Danas smo došli u situaciju da se mnogi boje i opomenuti dijete kada vide zlo, bezobrazluk ili nepoštovanje, a kamoli šta drugo. Ako učitelj povisi ton, problem je učitelj. Ako policajac zaustavi dijete, problem je policajac. Ako komšija opomene, problem je komšija.
A vrlo rijetko se pitamo: Je li možda problem u djetetu i onome što dijete radi?
Ovih dana gledamo razne slučajeve po medijima gdje se digne cijela država kada neko dijete bude opomenuto, ukoreno ili zaustavljeno u onome što radi. Odmah se uključuju udruženja, komentari, osude, portali, društvene mreže…
I ne kažemo da dijete ne treba zaštititi. Treba! Niko nema pravo na nasilje, nepravdu i ponižavanje. Ali se moramo zapitati: Zašto danas skoro niko ne pita šta je dijete uradilo? Zašto se više analizira ton i postupak onoga koji je opomenuo nego onoga koji je pogriješio?
Ako dijete non stop pravi nered, vrijeđa, provocira i ugrožava druge, zar je problem samo onaj koji ga je pokušao zaustaviti?
Braćo. Kad dijete izgubi poštovanje prema autoritetu u kući, vrlo brzo izgubi poštovanje prema svakom autoritetu van kuće.
I onda se pitamo: Zašto su djeca agresivna? Zašto nemaju stida? Zašto je sve više nasilja? Zašto se djeca sve više odaju porocima današnjice, čak rade i krivična djela?
Pa zato što smo stvorili generaciju kojoj niko ne smije da kaže: “Ne može.” “Stani.” “Pogriješio si.”A čovjek koji nikada ne nauči granicu, postaje rob svojih prohtjeva. Ali braćo, budimo pošteni. Naša djeca nisu pokvarena sama od sebe. Ona su rezultat nemarnih roditelja, neuređenog sistema i društva koji im nudi sve, osim pravih vrijednosti.
Allah dž.š. kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنكُمْ
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim pretpostavljenim.“ (En-Nisa, 59.)
Islam je vjera reda. Vjera poštovanja. Vjera odgovornosti. Islam nije došao da od čovjeka napravi osobu koja ne priznaje nikoga, osim sebe. Već naprotiv, došao je da nas nauči kako živjeti i kako izgraditi sretnu i uređenu zajednicu
Danas se mnogo govori o dječijim pravima, i treba govoriti. Još jednom ponavljamo dijete ne smije biti ponižavano, vrijeđano, niti zlostavljano. Jer je islam među prvim zaštitio dijete i dao mu dostojanstvo. Ali braćo, prava bez odgoja, bez obaveza, postaju problem. Ako dijete zna samo svoja prava, a ne zna svoje obaveze, onda odgajamo generaciju koja će tražiti poštovanje, ali ga neće davati. A dijete koje ne poštuje učitelja, policajca, hodžu, komšiju i starijeg, sutra neće poštovati ni zakon, ni državu, ni vjeru, a na karaju ni roditelje.
Draga braćo. Kada govorimo o ovakvom stanju u društvu, moramo biti pošteni i pitati sami sebe: Ko je kriv?
Najlakše je okriviti školu, državu, sistem, institucije, društvo, vrijeme…. Ali istina je da smo svi pomalo odgovorni. Od roditelja, škole, džemata, pa do društva u cjelini. Međutim, najveći teret odgovornosti ipak ostaje na roditeljima. Jer nijedan učitelj ne može zamijeniti oca. Nijedan sistem ne može zamijeniti majku. Nijedna institucija ne može dati ono što daje kućni odgoj.
Allah dž.š. kaže: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.” (Et-Tahrim, 6.) Dok Poslanik a.s. kaže: “Svi ste vi pastiri, i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado.“
Glavna obaveza roditelj nije da hrani dijete, da mu kupuje što god poželi, već da ga odgaja, usmjerava, opominje i uči šta je dobro, a šta zlo.
Međutim, danas neki roditelji misle da čine dobro djeci tako što će im ispuniti sve njihove želje, tako što ih brane od svake kritike, od svake opomene i od svake odgovornosti. Danas roditelj, misleći da štiti dijete, polahko ga uči jednoj opasnoj stvari: da nikada nije krivo, da mu niko ništa ne smije reći, da uvijek neko drugi kriv, da mora uvijek biti sve po njegovom, da može imati sve što god poželi bez imalo truda… A takva “zaštita” se kad-tad obije o glavu i roditelju i djetetu. Jer dijete koje nije naučilo prihvatiti savjet, sutra neće prihvatiti ni autoritet.
Dijete koje nije naučilo granicu, sutra će teško kontrolisati sebe. Dijete koje nikada nije čulo “ne”, sutra će se slomiti kada mu život kaže “ne”.
I zato prava ljubav prema djetetu nije da ga uvijek opravdavaš, da mu ispunjvaš sve želje. Prava ljubav je da ga naučiš istini. Prava ljubav je da ga naučiš da se mora potruditi da bi dobio određene stvari. Da mu ukažeš na greške. Da ga odgojiš da bude čovjek koji zna poštovati, saslušati, priznati grešku i nositi odgovornost.
Imam Gazali je govorio da je srce djeteta poput čistog dragulja; ako ga naučiš dobru, odrast će na dobru, a ako ga zapustiš, izgubit će se.
Draga braćo. Zapamtimo mi danas ne odgajamo samo djecu. Mi odgajamo buduće roditelje, komšije, radnike, učitelje i ljude koji će sutra voditi društvo.
Zato vratimo mudrost u odgoj. Ne nasilje. Ne grubost. Ali red, granicu, poštovanje i odgovornost obavezno.
Dijete mora znati da ga roditelj voli, ali i da postoji granica. Da ga učitelj ne mrzi kad ga opominje. Da komšija nije neprijatelj kad ga savjetuje. Da policajac nije neprijatelj kada ga zaustavi. Jer nekada jedna iskrena opomena spasi dijete, spasi čovjeka, od cijelog života pogrešnih puteva.
Allahu popravi stanje naših porodica, naše omladine i našeg društva, vrati poštovanje među ljude, mudrost u odgoj i bereket u naše kuće. Amin.