Od Ebu Nedžiha El-Irbada Ibn Sarije r.a. se prenosi da je rekao: ”Jedne prilike nam je Resulullah držao govor od kojeg su srca zatreperila i oči zaplakale, pa smo kazali: ‘O Božiji Poslaniče, kao da je ovo oprosni govor, pa te molimo da nam nešto oporučiš.’
Rekao je: ‘ Oporučujem vam da budete svjesni Allaha, te da budete pokorni i poslušni onima koji vas predstavljaju, pa makar nad vama vlast imao abesinski rob. Onaj ko od vas poživi, vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa, čvrsto ga čuvajte, očnjacima se prihvatite toga. Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda’.”
Hadis nam na samom početku ukazuje na bitnost vaza savjetovanja, jer vaz, odnosno savjetovanje i podsjećanje, igra ključnu ulogu u izgradnji pojedinca i društva. Vaz nije samo običan govor, već je to govor koji cilja srce, budi dušu i pokreće čovjeka ka promjeni. Njegova vrijednost leži u tome što može biti uzrok popravljanja stanja zajednice i vraćanja ljudi na pravi put.
U Kur’anu Allah, dž.š., kaže:
„I nastavi savjetovati, jer savjet vjernicima, doista, koristi.“ (Ez-Zarijat, 55.)
Poslanik a.s. nas je učio da vaz ne smije biti dug i čest, već kratak, sažet, jezgrovit, i to povremeno kako ljudima ne bi prešlo u dosadu. Jedan ashab kaže: „Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, pa je i u namazu i u hutbi bio umjeren.“
Vaz je kao Sunce. Iako isto Sunce obasjava sve stvari, neke od tih stvari, zbog Sunca bolje mirišu, a neke se samo još više usmrde. Budimo od onih na koje će vazovi i hutbe pozitivno djelovati, a ne negativno. Budimo od onih koji mirišu kada čuju vaz, a ne od onih koji se još više usmrde.
Za ovaj hadis se kaže da je proročanski, zbog toga što je Poslanik a.s. u ovom hadisu predvidio neke stvari koje će se dešavati među muslimanima nakon njegove smrti (poput razilaženja, nepoštivanje autoriteta…).
Kako ne bi kao ummet upali u probleme, u koje smo očito upali, Poslanik a.s. nas je savjetovao sa dvije stvari kojih se trebamo držati i dvije stvari kojih se trebamo čuvati.
Ako želimo uspjeti kao društvo trebamo se držati: bogobojaznosti i pokornosti nadređenim (autoritetima), a trebamo se čuvati razilaženja i novotarija.
Bogobojaznost je glavna oporuka Allaha i Njegovog poslanika. Bez bogobojaznosti nema uspjeha ni na ovom ni na onom svijetu. Bogobojaznost je temelj svih dobrih djela, a Kur’an kaže:
„Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.“ (El-Hudžurat, 13.)
Bogobojaznost je poput korijena stabla, što je korijen jači, drvo je stabilnije i donosi više plodova. Tako je isto i sa našom vjerom. A količina bogobojaznosti se ne mjeri u riječima, već u djelima. Zaista su bogobojazni samo oni koji se trude da što više rade ono što je Allaha naredio, a da se klone onoga što je Allah zabranio. Dok oni čija se bogobojaznost svodi samo na riječi: „Ja se bojim samo Boga i nikog više“ oni su zaista na niskom stupnju bogobojaznosti.
Islam pridaje veliku pažnju redu i disciplini unutar zajednice. Poslanik, a.s., nas u ovom hadisu uči da budemo pokorni vođama, čak i ako su niskog društvenog statusa poput abesinskog roba. Ovaj naglasak pokazuje da islam ne gleda na porijeklo ili društveni status, već na pravdu i sposobnost vođenja.
U Kur’anu se kaže:
„O vjernici, pokoravajte se Allahu, pokoravajte se Poslaniku i onima među vama koji su na vlasti.“ (En-Nisa, 59.)
Pokornost vladaru ne znači slijepu poslušnost, već slijeđenje vođe sve dok on ne naređuje nešto što je u suprotnosti s vjerom. Poslanik a.s. je rekao:
„Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“
Poređenje: Vladar je poput kapetana broda. Ako posada ne sluša naredbe i svako odlučuje po svom nahođenju, brod će potonuti. Slično tome, zajednica koja ne poštuje autoritet upada u haos.
Islamski učenjaci su isticali da je bolje imati nepravednog vladara nego potpuni nered i anarhiju. Imam Ebu Hanife r.a. govorio je:
„Šezdeset godina pod tiranskim vođom bolje je od jednog dana bez vlasti.“
U nastavku hadisa Resulullah s.a.v.s. nam naređuje da kada izgradimo svoje institucije, nastojmo ih očuvati. Držimo se životnog stila Resulullaha s.a.v.s. jer je to institucija sama po sebi. Poštujmo izgrađen sistem, jer se ljudi vrlo lahko dogovore da ruše, ali kada treba izgraditi, razilaze se.
Ovo naravno ne znači da moramo šutjeti na sve i svašta, ali moramo poštovati. Trudimo se da svim dozvoljenim sredstvima popravimo naše stanje radi općeg dobra, a ne kao kod nas da nam samo cilj bude da maknemo one koji su trenutno na poziciji, radi sitnih ličnih interesa.
Osoba koja ima bogobojaznost nastoji popraviti stanje koliko može. Zato nam Resulullah s.a.v.s. naređuje poslušnost nadređenim, jer je to jedini način opstanka muslimana.
Jedan od najvećih izazova muslimanima u savremnom dobu je institucionalni rad. Džemat je institucija koju moramo sačuvati. Kada vidite u džematu nešto što je dobro pohvalite, i pomozite da se to još više počne raditi, a kada vidite da je nešto loše pokušajte to lijepom riječju lijepim savjetom, lijepim postupkom promijeniti i ukazati na to.
I na samom karaju hadisa Poslanik a.s. nas upozorava na dvije stvari kojih se moramo čuvati: razilaženje i novotarije.
Poslanik, a.s., upozorava da će zajednica vidjeti mnoga razilaženja. Ovo proročanstvo se obistinilo nakon njegove smrti, kada su nastale razne frakcije i sekte. Međutim, put sigurnosti je povratak šerijatu, sunnetu i putu pravednih halifa.
Takođe Poslanik a.s. nas upozorava da izbjegavamo novotarije. Islamski učenjaci se razilaze po pitanjau novotarija, pa jedni kažu da je to sve što nije bilo prije u vjeri, dok drugi kažu da se mora razlikovati novotarija o noviteta. Novotarija je zabranjena, jer ona nema utemljenja ni u Kur’anu ni u sunnetu. Dok je novitet dozvoljen, jer on ima utemljenje u Kur’anu i sunnetu.
Najlošija novotarija jeste da se mi muslimani svađamo i djelimo između sebe, zbog nekih vjerskih propisa. Dok je naprimjer lijep novitet teravih namaz na način kako je mi danaas klanjamo (ne mislim na brzinu).
Ono što se ne smije desiti je potiskivanje sunneta prilikom pojave određene novine. Navest ćemo jedan primjer: kada osoba preseli na ahiret, od sunneta je da mi napravimo hranu i odnesemo porodici umrlog, jer su oni zauzeti iskušenjem koje ih je zadesilo. Novotarija je da ih obavežemo kuhanjem hrane, nakon čega dolaze ljudi zbog jela, kod porodice kojoj treba utjeha. Komšije i bližnji bi trebali priskočiti njima u pomoć u njihovim obavezama, tako što će obaviti neke njihove poslove, a ne da oni hrane komšije.
Ovaj hadis je poput mape koja pokazuje put do spasa: bogobojaznost, jedinstvo, slijeđenje sunneta i odbacivanje novotarija. Baš kao što putnik u pustinji traži zvijezdu vodilju, vjernik traži pravac u sunnetu Poslanika, a.s.
Neka nas Allah učvrsti na ovom putu i učini nas onima koji srcem i djelima slijede istinu. Allahu ujedini nas i sačuvaj nas svakog vida podjela. Amin!!!