Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 07. novembar 2025. gregorijanske godine, odnosno 16. džumadel ula 1447. hidžretske godine.
Draga braćo, proteklih dana Tuzlanski kanton potresaju užasne vijesti. Vijesti koje u čovjekovom srcu stvaraju bol, tugu i nevjericu.
Na samom početku ove hutbe želim porodicama nastradalih u Domu penzionera u Tuzli iskazati iskreno saučešće kur’anskim riječima: „Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo.“ Također, želim u svoje ime i ime svih nas, koji imaju potrebu za tim, zahvaliti i čestitati našim policajcima, vatrogascima, zdravstvenim radnicima i svima koji su ovih dana, bez oklijevanja, pokazali humanost, hrabrost i profesionalnost. Neka im Allah ukabuli i upiše u dobro djelo. Njihovo djelovanje je bilo herojstvo i svjetla tačka u ovim danima tame.
Narod je ovih dana ogorčen. Okrivljuje sve redom, i koga treba i koga ne treba. Govore se teške riječi, opravdano i neopravdano. Traži se od vlasti da kazne odgovorni i da se pronađu počinioci.
I to je, braćo, sasvim razumljivo. Pravda mora biti zadovoljena. Krivci moraju odgovarati. Krivci moraju biti kažnjeni i to strogo. Ali danas postavljam sebi i vama pitanje: Da li će zlo nestati ako samo kaznimo krivce (počinioce)? Hoće li se nešto promijeniti ako još jednom izgrdimo sistem, državu i političare? Zar nismo to isto govorili i prošli put i opet ništa i isto nam se ponovilo?
Jer najlakše je baviti se posljedicama. Najlakše je vikati, pljuvati i osuđivati druge. Ali oni koji žele ukloniti zlo iz društva oni se bave uzrokom, a ne samo posljedicama. I tu, braćo, počinje težina: jer kada krenemo tražiti uzrok, vrlo brzo naiđemo na sebe. A teško je priznati da smo i mi dio problema.
Lakše je reći: kriv je sistem, država, političari. A zaboravljamo da smo i mi dio tog sistema, da smo mi birali te političare, da smo za mnoge i sami radili, da smo nekad, svjesno ili ne, i podržavali nepravdu.
Lakše je reći: zapošljavaju podobne, a ne sposobne. A zaboravljamo koliko nas je pokušalo ili već i zaposlilo svoje dijete, svog supružnika, rođaka ili prijatelja preko veze. Zbog toga što je bio podoban, a ne sposoban.
Lakše je kritikovati tuđe lažne diplome, a zaboravljamo da ih i sami kupujemo ili prešutno odobravamo pohađajući sumnjive fakultete i škole.
Lakše je optužiti druge za nemoral, a zaboravljamo da ga i sami podržavamo ili prešućujemo.
Pričao mi je jedan prosvjetni radnik: kaže da je upozorio roditelja da mu dijete u školi čini nemoralne radnje, a roditelj mu kaže: „Pa šta, neka se djeca vole.“ I sutra, kada se dogodi neko zlo, taj isti roditelj će prvi reći: kriv je sistem, kriva je škola, kriva je država. A nikad neće reći: kriv sam ja.
Šaljemo dijete da nam uplati listić u kladionicu. Kasnije, kad postane ovisnik o kocki i propadne mu život, govorimo: “Kriv je sistem što dopušta kladionice.” Ne, brate, ti si kriv! Ti si ga prvi uveo kroz ta vrata. Ona se neće zatvoriti dokle god mi kroz njih ulazimo. Kad mi prestanemo ona će se sama zatvoriti.
Droga će postojati dok god ima onih koji je kupuju. Alkohol dok ga mi točimo i prodajemo. Mito i korupcija dok ih mi nudimo ili tražimo. Ukratko, uzrok svakog zla, smo mi sami.
Zato moramo biti svjesni da promjena počinje od nas. Ako želimo da nestane zlo, moramo kod sebe gajiti ispravne vrijednosti, a istim učiti i svoju djecu.
Moramo reagovati na svako zlo koje vidimo, ma ko ga činio. A ne ko jedan naš političar koji kaže: „Svi smo mi za ovo znali.“ Brate, ako si znao, a nisi reagovao, onda si ti učesnik u zločinu. Jer nas hadis uči da kada Allah dž.š. pošalje kaznu nekom narodu, i među njima bude dobar čovjek, pa melek upita Allaha šta činiti sa njim, Allah kaže da se počne od njega, jer ništa nije učinio da se zlo spriječi.
Braćo, mi danas našu djecu učimo da se dive bogatima, moćnima i poznatima, a ne dobrim, poštenim i vrijednim. I zato nam je društvo ovako. Najbolji pokazatelj ovoga su naše dženaze. Kada umre ugledan, bogat, uticajan, čovjek, bez obzira na njegov moral, na dženazi se skupi stotine ljudi. A kad umre siromah, skroman, pošten, jedva nekoliko desetina. Kakvu to poruku šaljemo? Da je bolje bi nemoralni bogataš od poštenog, časnog, siromaha? Da li nas je Poslanik a.s. tako učio? Ne! On je nekim ljudima odbio klanjati dženazu lično, postavio je nekog drugog, upravo zato da bi time pokazao da nije isto život u pokornosti i život u grijehu.
Draga braćo, ono što dodatno urušava naše društvo jeste kolektivno pljuvanje i generalizacija. Nije pravedno, vjerski, ljudski, reći: “svi su isti”. U svakom kolektivu ima i dobrih i loših. Svako zlo ima ime i prezime, kao što i svako dobro ima ime i prezime. Nemojmo zaboraviti, ako među njima ima ijedan pošten, a mi ga svojom generalizacijom ponižavamo, mi smo ti koji činimo nepravdu, za koju ćemo odgovarati pred Uzvišenim Allahom.
Kao što vidite, braćo, uzrok svakog zla smo mi, pojedinci, porodice, društvo. Zlo će nestati tek kad svako od nas preuzme svoj dio odgovornosti. Kada počnemo kao društvo cijeniti i živjeti ispravne vrijednosti. Kad naučimo da se ne bavimo posljedicama, već uzrocima. Kad priznamo da promjena počinje od nas samih, jer Allaha dž.š. kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ
“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne promijeni.” (Er-Ra’d, 11.)
Molimo Allaha dž.š. da nas učini od onih koji vide istinu, priznaju istinu i žive po istini. Amin.