Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 17. oktobar 2025. gregorijanske godine, odnosno 25. rebiul ahir 1447. hidžretske godine.
Nekad davno, prije poslanika Nuha a.s. živio je narod koji je bio čestit i bogobojazan. U tom narodu bilo je pet izuzetnih ljudi: Vedd, Suvaa, Jagus, Jeuk i Nesr. Bili su poznati po svojoj dobroti, blagosti i ljubavi prema ljudima. Narod ih je poštovao i volio, jer su ih podsjećali na Allaha, bili im od pomoći i uvijek upućivali na dobro.
Ali, kad su umrli, ljudima je bilo teško. Tuga ih je obuzela, osjetili su prazninu u svojim životima, i mnogi su govorili: “Eh, da su nam živi, da nas savjetuju kao nekad…”
Tu priliku iskoristi šejtan, ali ne onako kako ga zamišljamo, nego tiho, kao prijatelj koji „želi dobro“, reče im: “Zašto ne napravite spomenike na mjestima gdje su sjedili i učili? Da vas podsjećaju na njihova dobra djela?”
Ljudima se ova ideja učini kao dobra, pa su napravili pet spomenika po njihovim likovima i dali im njihova imena, ali su rekli: “Nećemo ih obožavati, samo da ih se sjećamo (da se sjećamo njihove dobrote).”
Godine su prolazile. Umrla je ta generacija koja je napravila kipove i koja je znala šta znače ti kipovi. Pa je došla nova generacija koja nije znala njihovu pravu priču.
Onda šejtan opet iskoristi priliku dođe i šapnu: “Vaši preci su se ovim molili, tražili kišu i bereket preko njih. Ako i vi to budete činili, bit će vam dobro.”
I tako je, polako ali sigurno, počelo prvo mnogoboštvo na svijetu. Ono što je nekad bilo sjećanje, postalo je obožavanje. Postalo je širk, najveći grijeh koji jedan čovjek može učiniti.
Draga braćo, i u našem vremenu ima dobrih i plemenitih ljudi, roditelja, učitelja, imama, komšija…. I mi ih volimo i pamtimo po dobru. Ali, kao i onaj narod prije Nuha a.s. znamo ponekad prijeći granicu, pa radimo stvari koje nemaju veze s vjerom, a nekad budemo u širku ili korak do širka, ne znajući.
Zbog toga je cilj današnje hutbe da u najkraćim crtama ukaže na stvari koje bi trebali ili ne bi smjeli raditi nakon smrti naše voljene osobe ili nekog drugog dobrog čovjeka.
Poslanik a.s. je rekao: „Kada čovjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka (da je iza sebe ostavio nešto od čega ljudi imaju korist: džamiju, školu, bolnicu, put, vodu, knjigu…), znanje kojim se koristi (izučavanje njegovih knjiga i života kako bi izvukli pouke) i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini (umrli će imati sevape i od dova drugih osoba, ali je najpreče da to rade njegovi najbliži).“
Takođe, Poslanik nas uči da mi za naše umrle možemo raditi razna dobročinstva kao što su: udjeljivanje sadake na ime umrlog, napostiti što je bio dužan, obaviti hadž, proučiti dovu ili nešto iz Kur’ana…. i oni će od toga ako Bog da imati koristi, pa se tako prenosi od Enesa b. Malika da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika a.s. da kaže: ‘Svaka porodica koja udjeli sadaku za svog umrlog nakon njegove smrti, Džibril nju odnese, tom umrlom, u posudi od svjetlosti, zatim stane na ivici kabura i kaže: ‘O stanovniče ovog dubokog kabura, ovo ti je poklon koji ti poklanja tvoja porodica, pa ga primi’. Zatim taj poklon ulazi kod njega, pa se on obraduje njemu, dok njegove komšije budu tužni zbog toga što njima nije ništa poklonjeno.’“
Došla je neka žena kod Allahovog Poslanika a.s. i rekla: “Allahov Poslaniče, moja majka je umrla, a zavjetovala se da će postiti, hoću li ja to napostiti za nju?” Rekao joj je: “Šta misliš da je tvoja majka imala dug i da si ga ti vratila, da li bi time bio isplaćen dug tvoje majke?” Odgovorila je : “Da.”, pa joj je Poslanik a.s. na to rekao: “Posti umjesto svoje majke.”
Ebu Hurejre r.a. kaže da je Poslanika a.s. rekao: „Ko uđe u mezaristan, pa prouči Fatihu, Kul huwallahu ehad i Elhakumut-tekasuru, a onda kaže: „Allahu moj, sevape za ovo što sam od Tvoga govora proučio poklanjam vjernicima i vjernicama (ovog) mezaristana, oni će mu biti zagovornici kod Allaha Uzvišenog.“
Hafiz Šemsud-din b. Abdil-Vahid El-Makdisi El-Hanbeli, nakon spomena ovoga i niza sličnih predanja, kaže: „Ovi hadisi, iako su slabi, zajedno ukazuju na to da ova praksa ima osnove. Muslimani su se na različitim prostorima i u različitim vremenima okupljali i svojim umrlim učili Kur’an, a da na tu praksu niko nije prigovora davao, što predstavlja konsenzus po spomenutom pitanju.“
Ibnu Abidin, imam hanefija svoga vremena, u čuvenoj Hašiji kaže: „Posjetilac mezaristana će proučiti ono što mu je najlakše iz Kur’ana; Fatihu, početak sure El-Bekare (Elif-lam-mim), Ajetul-kursijju, ajet La juahizukumullahu…(El-Bekare, 285.), suru Jasin….“
Ljudi u našem vremenu često znaju zbog poštovanja prema umrlom smatrati da umrli zaslužuje puno više od navedenog, pa onda počnu raditi stvari koje nemaju veze sa našom vjerom i koje ni na koji način ne mogu pomoći umrlom, pa organizuju skupove koji nisu u skladu sa našom vjerom i od kojih nema nikakve koristi ni živi ni mrtvi, izvršavaju oporuku umrlog koja je u suprotnosti sa vjerom npr. ukopajte me u sanduku, grade nadgrobne spomenike ili turbeta, ograđuju kabure, stavljaju slike umrlih po kaburima ili kućama kako bi ih se sjećali, stavljaju vijence ili umjetno cvijeće na kabure umrlog… Sve su ovo stvari od kojih umrli neće imati nikakve koristi, a živi će imati grijeh jer radi nešto što nije u skladu sa propisima naše vjere.
Zbog toga draga braćo, ako želimo umrlom dobro, ako želimo sebi dobro, držimo se onoga što je naša lijepa vjera propisala i dozvolila, a klonimo se svega onoga što je zabranila, pa makar to bio i običaj i djelo koji većina radi.
Zapamtimo: Umrli ne traže naše običaje, nego naše dove i dobra djela.
I na kraju proučimo Poslanikovu a.s. dovu koja galsi: “Allahu moj, oprosti našim živima i našim mrtvima, našim prisutnim i našim odsutnim, našim mlađima i našim starima, muškim i ženskim! Allahu, onoga koga poživiš među nama, učini da živi u islamu, a onoga koga na ahiret preseliš, preseli ga u imanu! Allahu, ne uskrati nas Tvojih nagrada njemu i ne skreni nas s Pravoga puta poslije njega!”