Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 19. septembar 2025. gregorijanske godine, odnosno 27. rebiul evvel 1447. hidžretske godine.
Svakodnevno sa munara naših džamija slušamo sale. Svjedočimo odlasku ljudi sa ovog svijeta raznih životinih dobi: starih, mladih, djece…Svjedočimo da tu nema nekih logičnih pravila i reda, već taj red zna samo Allah. Danas je evo sala proučena našem komšiji Husi, a sutra može biti meni ili tebi. Da li smo ikada nakon što čujemo salu zastali i zapitali se: Šta znači tekst ove sale? Koju on poruku nosi? Kome se obraća?
Da sala nije samo puko obavještenje o smrti naše braće i sastara, vidjet ćemo u nastavku hutbe gdje ću podijeliti sa vama prijevod i kratku analizu sale koju svakodnevno slušamo.
Na samom početku sale se kaže:
عَجِّلُوا بِالصَّلاَةِ قَبْلَ الْفَوْتِ
„Požurite s namazom prije nego bude kasno.“
Braćo, kao što vidimo i ovdje je namaz na prvom mjestu. Jer je namaz stub vjere. Jer je namaz ono za što ćemo biti prvo pitani na Sudnjem danu. Jer je namaz ono što razlikuje vjernika od nevjernika. Zbog toga nas sala prvo podsjeća da klanjamo. Da požurimo. Da ne odgađamo. Da ne kažemo klanjat ću kad ostarim, kad ono, kad ovo… ne tražimo izgovore: nemam vremena, imam posao, imam ono, imam ovo…. Allah nam je dao život, a kada će nam ga uzeti to samo On zna. Zbog toga požurimo, jer možda sutra neće doći. Allah nam je dao u danu 1440 minuta, a od nas traži da mu se u toku dana posvetimo samo nekih 30-ak minuta. Pa ako nemamo 30 minuta za Onoga koji nam je dao i život i sve što imamo, za koga onda imamo? Zapamtimo ako nećemo na namaz vertikalno (uspravno) sigurno ćemo doći horizontalno (ležeći), ali tada će već biti kasno.
وَعَجِّلُوا بِالتَّوْبَةِ قَبْلَ الْمَوْتِ
„I požurite s pokajanjem prije smrti.“
Zapamtitmo nema čovjeka da nije griješan bez obzira koje zvanje ili poziciju imao. Nema grijeha kojeg Allah neće oprostiti ako Mu se iskreno pokajemo. Ali razlika između Allahu dragih griješnika, i onih koji to nisu, jeste u pokajanju. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El Bekare, 222.) Šta god učinili, koliko god učinili, vratimo se Allahu, jer njegova vrata su non stop otvorena i On je milostiviji prema nama od naše majke. Ali pazimo i pokajanje ima svoj rok trajanja, a to je kada duša dođe u grlo, tada je džaba govoriti Bože oprosti, a po nekim predajama je to do 60. godine. Zbog toga ne čekajmo, ne odgađajmo, već sada odma recimo iskreno oprosti Bože, jer već sutra može biti kasno.
Nakon ove dvije veoma važne stvari sala nas podsjeća na Allahove riječi, na Allahov zakon, a to je:
كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ثُمَّ إِلَيْنَا تُرْجَعُونَ
„Svaka duša će okusiti smrt, a zatim ćete se Nama vratiti.“ (Al Imran, 185.)
Ovo je braćo jedina pravda na ovome svijetu. Smrt će okusiti i bogati i siromašni, i ugledni manje ugledni, i oni na pozicijama i oni bez pozicija… pa zašto bježati od nje?
يَا أَيُّهَا النَّاسُ، اِسْتَعِدُّوا لِلْمَوْتِ، لا مَنْهَلَ فَوْت
„O ljudi! Pripremite se za smrt, nema spasa od smrti.“
Ova rečenica zvuči jednostavno, ali udara u srce. Nema bijega, nema utočišta, jer smrt je sigurna koliko i život. Mudri su oni koji se pripremaju, a prevareni oni koji žive kao da nikada neće umrijeti. Islamska mudrost kaže: „Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti, a za budući kao da ćeš sutra umrijeti.“
اَلْمَوْتُ بَابٌ وَكُلُّ نَاسٍ دَاخِلُونَ
„Smrt su vrata, i svi će ljudi kroz njih proći.“
Vrata koja vode u vječnost. Svi smo u redu pred tim vratima, samo ne znamo kad će kome doći red da prođe kroz njih.
اَلْمَوْتُ شَرَابٌ وَكُلُّ نَاسٍ شَارِبُونَ
„Smrt je napitak, i svi će ga ljudi piti.“
Ljepše poređenje teško je naći. Nema onoga ko će odbiti tu čašu pića. Pitanje je samo: hoće li okusiti kao napitak olakšanja ili kao piće gorčine. Molim Allaha da mi budemo od onih koji će imati život na ovom svijetu plodan, a smrtni čas lahak.
اَلتَّابُوتُ مَرْكَبٌ وَكُلُّ نَاسٍ رَاكِبُونَ
„Tabut je vozilo, i svi će ga ljudi jednom uzjahati.“
Na ovom svijetu možemo vozati šta hoćemo, tražiti opremu u autu kakvu hoćemo, ali ako naše posljednje vozilo ne opremimo dobrom opremom, dobrim djelima, onda ćemo mi biti od onih koji su nesretni, jer to vozilo neče stati dok nas ne dovede pred Allahov sud.
اَلْقَبْرُ دَارٌ وَكُلُّ نَاسٍ دَاخِلُونَ
„Kabur je kuća, i svi će ljudi u nju ući.“
Koliko god mi gradili kuće, stanove i vikendice, naš pravi stan, jedini grunt, je kabur. Dva metra bez giometra. A tamo nema komšija, ni zidova, ni onih međa zbog koji se svađamo… tamo su samo naša djela. Zbog toga dobro gledajmo šta ćemo sa sobom ponijeti. Posvetimo se malo više, i ahiretskoj, vječnoj kući, jer je Hasan el Basri rekao: „O sine Ademov, ti gradiš palače, a tvoja kuća je kabur.“
اِغْفِرْ لَنَا اللهُمَّ قَبْلَ الْمَوْتِ
„Oprosti nam, Allahu, prije smrti.“
I opet nas sala podsjeća na nešto veoma važno. Na dovu. Podsjeća nas da molimo za oprost sada, jer poslije smrti nema ni pokajanja ni vraćanja. Kome Allah ne oprosti i kome se ne smiluje on će sigurno biti od onih koji su propali.
لَيْتَ شِعْرِي بَعْدَ الْمَوْتِ مَا الدَّارُ
„Kamo sreće, da znam, poslije smrti koja će biti moja kuća“
Svako od nas zna gdje mu je dunjalučka kuća. Zna gdje spava, gdje ruča, gdje se vraća. Ali gdje će biti kuća poslije smrti, niko od nas ne zna. To je ono što budi strah i odgovornost. Ova rečenica nas uči da se ne zavaravamo prolaznim domovima. Prava kuća je ili kabur koji vodi u džennetski smiraj, ili kabur koji vodi u patnju. Zato je pametno pitati se: šta ja danas radim da mi kabur bude mjesto uživanja, a ne mjesto patnje? Nije problem kakva nam je kuća na dunjaluku, prava briga je kakva će nam kuća biti nakon smrti.
أَيْنَ مُوسَى وَأَيْنَ عِيسَى، أَيْنَ نُوحٌ وَأَيْنَ مُحَمَّد؟ أَيْنَ مُحَمَّدٌ خَاتَمُ الْأَنْبِيَاءِ وَالْمُرْسَلِينَ؟
„Gdje je Musa, gdje je Isa, gdje je Nuh i gdje je Muhammed? Gdje je Muhammed, Pečat vjerovjesnika i poslanika?
Ovo je podsjetnik na poslanike, najbolje i Allahu najdraže ljude koji su ikada hodali zemljom. Ako su oni, Allahovi miljenici, preselili, zar ćemo mi ostati? Nema ni Muhammeda a.s. među nama, najdražeg i najboljeg od svih, ali je tu Kur’an i sunnet kao putokaz kojeg trebamo slijediti dok smo živi.
صَلَوَاتُ اللهِ عَلَيْهِمْ وَسَلاَمُهُ أَجْمَعِينَ
„Neka su Allahove blagodati i mir na sve njih.“
وَالْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ
„Hvala pripada Gospodaru svjetova.“
Na kraju hvala Allahu na svakom stanju, pa i na smrti. Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se sigurno vratiti. Ljudi odlaze, generacije prolaze, čak i poslanici odlaze, ali Allah ostaje, Onaj Koji nikada ne umire, Živi i Vječni.
Braćo, kao što vidimo sale je opomena živima, a ne mrtvima. Svaka od ovih rečenica u sebi nosi gorku istinu: smrt je sigurna, kabur je neminovan, povratak Allahu je neizbježan. Pitanje je samo: s čim ćemo pred Njega stati? Hoćemo li požuriti s namazom, pokajanjem i dobrim djelima, ili ćemo čekati da nas smrt iznenadi, pa da se onda kajemo, kao što Allah dž.š. kaže: „Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.“ (El-Mu’minun, 99-100.)
Braćo, hoće li nas naša sala sutra zateći spremne ili nespremne, do nas je!
Allah nas učinio od onih koji se pripremaju za susret s Njim. Amin!!!