Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 25. juli 2025. gregorijanske godine, odnosno 30. muharrem 1447. hidžretske godine.
Draga braćo, danas ćemo govoriti o nečemu što svako od nas zna, ali iz nekog razloga neki od nas to ne poštuju. Govorit ćemo o džumi. Ne običnom danu, nego o najodabranijem danu u sedmici, danu kojeg je Allah odlikovao i uzdigao iznad svih drugih dana, danu koji bi sve nas, koji za sebe kažemo da smo muslimani, trebao skupiti u džamiju, kako bi tako skupljeni, složni, jedinstveni čuli Božije riječi i Božije poruke.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ
“ O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, požurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!“ (El-Džumu’a, 9.)
Braćo, kao što vidite džuma nije stvar našeg izbora, niti društveni običaj. Ona je ibadet. Ona je obaveza, i to obaveza nad obavezama. Zbog toga onaj koji svjesno i bez opravdanja izostavlja džumu, neka zna da se poigrava sa temeljem svoje vjere, jer u hadisu stoji:
“Ko izostavi tri džume zaredom, iz nemara, Allah će mu zapečatiti srce.”
A zapečatiti srce znači da će im se govoriti, ali oni govor neće čuti, da će im se savjet upućivati, ali oni savjet neće poslušati, da će im se Allahovo ime spominjati, ali oni naikakav osjećaj prema tome neće imati.
Ovo je kazna za one koji šaraju sa džumom, dođu ali čim imaju po njihovom mišljenju nešto preče nema ih, e zamislite sada kolika je kazna za one koji nikad na džumu ne dolaze!?
Da Allah uputi i nas i njih na pravi put.
Džuma kao jedan od najobavezniji Božijih naredbi nama, sa sobom nosi i posebne nagrade, ali samo za one koji se ponašaju u skladu sa njezinim propisima.
A neki od njezinih propisa jesu, da se okupamo i namirišemo prije nego krenemo na džumu, a ne da dođemo prljavi i smrdljivi, kao što neki od nas znaju doći, pa narod od njih mora glavu okretati ili bježati u drugi saf.
Od propisa džume jeste da kada uzmemo abdest kod kuće i krenemo prema džamiji da budemo svjesni gdje smo i zbog čega krenuli, da ne zabadamo nos tamo gdje mu nije mjesto, da ne pričamo bezveze, a posebno se to odnosi kada uđemo u džamiju. Jer džamija u pred džumansko vrijeme nije mjesto sijela, mjesto galame, bezveznih razgovora, već mjesto gdje mi trebamo zaslužiti Allahovu nagradu, milost i zadovoljstvo.
Od propisa džume jeste da kada imam krene sa hutbom, a hutba je sve ono što imam govori i na arapskom i na bosanskom, hutba je srce džume, da moramo pažljivo slušati i pratiti, bez obzira sviđalo se to nama ili ne. Jer je Poslanik a.s. rekao: “Kada čovjeku na petak dok imam drži hutbu kažeš: ‘Šuti!’, počinio si prekršaj.” Pogledajte, grijeh je počinio samo onaj ko drugog opomene sa riječima šuti, a zamislite kakav grijeh čine oni koji iz petka u petak, pričaju i pričaju za vrijeme džume i hutbe.
Draga braćo, hutba nije televizija da ti bude u pozadini dok ti radiš tamo neke drugi stvari. To je trenutak u kojem se iznosi Allahova riječ, Allahova poruka, kroz riječi onoga ko stoji na minberu. I ko tada ne sluša, on nije u ibadetu, on je samo tijelom u džamiji, a dušom, negdje drugo. A to više nije samo nemar, to je nepoštovanje. A i to ima svoju cijenu. Jer, kako kaže Poslanik a.s.: “Ko se zaigra kamenčićem tokom hutbe, izgubio je nagradu.” Mi danas u džamiji nemamo sitne kamenčiće, ali imamo tespihe i mobitele. Ovi stariji igraju se sa tespihom, a ovi mlađi sa mobitelom. A ne valja ni jedno ni drugo. Jer hutba nije vrijeme kada ti trebaš subhanati, već kada trebaš slušati. Hutba nije vrijeme kada trebamo biti konektovani na facebook ili instgaram ili…već vrijeme kada trebamo imati konekciju sa Allahovom porukom iskazanom kroz hutbu.
Sve ovo moglo se reći u jednoj rečenici: Onaj ko ne poštuje svetost džume i hutbe, on će biti lišen svakog džumanskog dobra, i neka mu je na čast i obraz.
Možda se nekim od vas sve ove riječi neće svidjeti, možda evo sada dok ovo govorim neki već negoduju i komenatrišu, ali šta me briga. Moje nije da vam laskam. Moje je da govorim istinu, da opominjem, podučim, ukazujem na greške koje primjetim, jer ja sam odgovoran pred Allahom i ja želim imati opravdanje kada bude Dan polaganja računa.
Zato draga braćo, podsjećam i sebe i vas, da ne dolazimo na džumu radi reda, nego radi sebe. Da ne slušamo hutbu radi imama, nego radi Allaha. Da ne šutimo zato što se to mora, nego zato što nam to treba.
Vrijeme je da očistimo naše safove od nemara, naše hutbe od galame i bespuslice, i naša srca od nepažnje.
Neka džuma ponovo postane ono što jeste, trenutak susreta sa Allahom, trenutak spuštanja Allahove milosti i blagoslova.
Gospodaru naš, popravi naše namjere i naša djela. Učini nas od onih koji dolaze na džumu s poštovanjem, koji slušaju hutbu s razumijevanjem, i koji žive po onome što čuju. Ne ostavljaj nas u nemaru, ne dopusti da srca naša otvrdnu. Uputi nas, naše porodice, našu djecu i naš narod. Podari nam iman koji raste, sabur koji nosi, i džumu koja nas čisti. Amin!!!