Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 20. juni 2025. gregorijanske godine, odnosno 24. zul hidždže 1446. hidžretske godine.
Draga braćo, u našim mahalama, među našim narodom, među rodbinom, pa i u vlastitim kućama, često možemo čuti sljedeću rečenicu: “Ne klanjam, ali važno je da imam dobru dušu.”
I to se ne kaže u grijehu i buntu, već s nekom tihom nadom, kao da se želi reći: “Ja nisam loš čovjek, samo eto… nisam baš potpuno u vjeri.”
Ljudi misle ako nisu lopovi, ako ne psuju, ako nisu nikome dužni, ako udijele sadaku kad mogu, ako vole pravdu i ne žele zlo nikome, da je to dovoljno, pa kažu: “Bolji sam ja od mnogih koji klanjaju, a varaju, ogovaraju, tuku ženu, jedu tuđe…”
I možda su u pravu kad kažu da imaju dobru dušu. Možda su i bolji, Allah to samo zna.
Ali…ono što mi znamo na osnovu Božijih riječi, a Allah uvijek istinu govori, jeste da su stanovnici džehennema upitani:
قَالُوا لَمْ نَكُ مِنَ الْمُصَلِّينَ
مَا سَلَكَكُمْ فِي سَقَرَ
„Šta vas je u Sekar (treća džehennemska kapija) uvelo?“ Oni će reći: „Nismo klanjali namaz.“ (El-Muddessir, 42-43.)
Braćo, kao što vidimo, oni neće reći: krali smo, ubijali smo, varali smo…. prvo što navode jeste: nismo klanjali namaz. Subhanallah!
Ovo je početak kraja! Jer kad izostane namaz, sve ostalo gubi oblik, smjer i svrhu, jer je Poslanik a.s. rekao: ”Prva stvar za koju će čovjek na Sudnjem danu polagati račun jeste namaz. Pa ako mu namaz bude dobar, bit će mu dobra (ispravna) i ostala djela.”
Ali nakon ovoga neko može postaviti i sljedeće pitanje: „Zar će Allah kaznti onoga ko je činio dobra djela? Zar milostivi Gospodar da zaboravi njegovu sadaku, njegov osmijeh, njegovo dobro srce?“
Odgovor na ovo pitanje je skriven, ali jasan u jednom kur’anskom ajetu, a on glasi:
“Ko dođe sa dobrim djelom, bit će nagrađen desetrostruko, a ko dođe sa lošim djelom, bit će kažnjen samo prema zasluzi, neće im se učiniti nepravda.” (El-En’am, 160.)
Nije rečeno: ko uradi, nego: ko dođe s njim.
Znači ako želimo biti nagrađeni moramo dobro djelo donijeti sa sobom na Sudnji dan, a ne samo ga uraditi!
A kako da ga donesemo, ako se putem izgubi? Ako se pokvari? Ako nestane?
Zamislimo sada, draga braćo, jednu sliku:
Svako naše dobro djelo je jedno zrno tespiha. Nosimo ih kroz život, u džepovima, u srcima, u rukama. Ali svaki grijeh je kao oštar vjetar koji izbacuje poneko zrno iz našeg posjeda. Svaka sujeta, svako ogovaranje, zavist, oholost, prevara…i po jedno zrno ispada. I kad stignemo pred Allaha, možda nam ostane samo prazna šaka. Sve je negdje nestalo, izgubilo se…
Šta je potrebno da se ta zrna sačuvaju? Potreban je konac na koji ćemo nanizati ta zrna, kako bi ona ostala zajedno.
A šta je taj konac? To je namaz.
Draga braćo, namaz je konac koji veže. Koji čuva. Koji povezuje sve naše hajrate u jednu cjelinu, u jedan smisao, u jedan cilj.
Namaz nije samo dobro djelo, kao npr. sadaka, on je uvjet opstanka dobrih djela. On je poput temelja kuće. Vi znate da se bez temelja, kuća ruši. Tako isto i bez namaza, ruši se vjera, a duša luta, bez svrhe i cilja.
Draga braćo, zapamtimo, nije namaz nešto što treba Allahu, namaz je ono što treba nama.
Ne klanjamo jer Allah ima korist od toga, već klanjamo kako bi mi imali koristi.
Vjernik bez namaza je kao vojnik bez komande. Kao brod bez pravca. Kao srce bez pulsa.
Zbog toga dragi brate, otvorimo oči, dok još nije kasno. Pogledajmo se.
Pogledajmo šta nas sprečava da padnemo na sedždu? Šta nas to sprečava da dođemo u džamiju? Umor? Mobilni? Posao?
Zar da posao bude tvoj bog? Zar da ekran bude važniji od vječnosti, od Allaha? Zar da zrna dobrih dijela, dobre duše, budu razbacana širom dunjaluka samo zbog toga što danas nisi moga odvojiti 5 puta po 5 minuta za Allaha?
Draga braćo, ako želimo da sačuvamo naša dobra djela moramo ih učvrstiti, povezati, koncem zvani namaz.
Namaz nas neće izdati.
Sedžda nas neće ostaviti i poniziti.
A Allah nas neće zaboraviti.
Nemojmo više čekati. Vratimo se namazu, vratimo se našoj džamiji, kao što se bolesnik vraća lijeku. Kao što se izgubljeno dijete vraća majci. Kao što se putnik vraća domu.
Jer dok ima namaza ima i nade. Dok ima sedžde ima i milosti. Dok ima vremena ima i oprosta.
A kad stanemo pred Gospodara svih svjetova, neka naša ruka bude puna, puna dobrih djela, ali čvrsto uvezanih u tespih koji se zove: namaz.
Zato, draga braćo, počnimo već od danas, namaz po namaz, dan po dan, da učvrstimo svoju vjeru i dušu u našoj lijepo vjeri dini slamu.
Zbog toga na kraju zamolimo, onako kako je to molio Ibrahim a.s.: „Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!“ (Ibrahim, 40.) Amin!!!