Od Ebu Zerra se prenosi, da su neki ashabi rekli Božijem Poslaniku: ‘O Allahov Poslaniče, uzeše oni koji imaju imetke sve nagrade. Klanjaju namaz, kao što i mi klanjamo, poste kao što i mi postimo, a daju višak svojih imetaka.’ Tada je Poslanik rekao: ‘Zar i vama Allah nije dao ono što možete udijeliti kao sadaku. Svako subhanallah je sadaka, svako Allahu Ekber je sadaka, svako elhamdulillah je sadaka, svako la ilahe illallah je sadaka. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, čak je intimni odnos sa supružnikom sadaka.’ Ashabi rekoše: ‘Zar će neko od nas imati nagradu zato što je udvoljio svoju strast?’ Poslanik odgovori: ‘Zar ne bi imao grijeh, ako bi to uradio na nedozvoljen način?’ ‘Imao bi Božiji Poslaniče.’ ‘Kada zadovolji potrebu na halal način, zaista će imati nagradu’.”
Hadis nas podučava da musliman treba biti ambiciozan i težiti najboljem u svakom aspektu života. To ne znači samo u materijalnom smislu, već i u činjenju dobrih djela, sticanju znanja, moralnom usavršavanju i traženju Allahovog zadovoljstva. Islam ne podržava pasivnost, već nas uči da se natječemo u hajru (dobru).
Allah dž.š. kaže: “I neka se za to natječu oni koji žele postići uspjeh!” (Al-Mutaffifin, 26.)
Zamislimo dvojicu ljudi: jedan je zadovoljan time da samo klanja osnovne namaze i posti ramazan, dok drugi ne samo da izvršava farzove, već se dodatno trudi, klanja nafila-namaze, uči Kur’an, pomaže siromašnima i trudi se širiti dobro među ljudima. Drugi čovjek nije zadovoljan minimumom, već uvijek traži načine da se približi Allahu i učini više dobra. Koji od njih dvojice je kod Allaha bolji?
Allah dž.š. kaže: “I Mi smo svakoga od vas na iskušenje stavili, da bismo vidjeli hoćete li se boriti i natjecati u dobru.” (Al-Maida, 48.)
Pogledajmo primjer ashaba Poslanika, a.s. Oni nisu bili pasivni muslimani. Takmičili su se u činjenju dobra. Neki su pomagali svojim imetkom, poput Osmana, r.a., koji je davao ogromne sadake. Drugi, koji nisu imali imetak, činili su dobro na druge načine – pomagali su bolesnima, učili Kur’an, dijelili savjete. Čak su siromašni ashabi tugovali jer nisu imali bogatstvo kojim bi pomagali, ali im je Poslanik, a.s., objasnio da postoji mnogo načina da se čini dobro i stekne Allahova nagrada.
Hadis nas uči da bogatstvo samo po sebi nije ni loše ni dobro – sve zavisi od toga kako ga koristimo.
Allah dž.š. kaže: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu, pa zatim ono što daju ne prate prebacivanjem i uvredama, imaju nagradu kod svoga Gospodara i ničega se ne trebaju bojati i ni za čim ne trebaju tugovati.” (Al-Baqara, 262.)
Imam Šafija je rekao:
“Nije problem u tome da čovjek posjeduje bogatstvo, već je problem kada bogatstvo posjeduje čovjeka.”
Ako je čovjek bogat, ali koristi svoj imetak za pomaganje drugima, on je na velikom hajru. Ako neko nema mnogo imetka, ali koristi svoje vrijeme i trud da pomaže ljudima, podučava, bodri, liječi rane, i on može dostići iste stepene kod Allaha. Dakle, nije važno koliko imamo, već kako koristimo ono što imamo.
Također, hadis nas podučava važnosti sunneta i mustehaba. Ne smijemo se zadovoljiti samo izvršavanjem osnovnih obaveza.
Allah dž.š. kaže: “A onaj ko bude pokoran Allahu i Poslaniku, biće u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi – a divno li je to društvo!”
(An-Nisa, 69.)
Primjer za to možemo vidjeti u svakodnevnom životu – zamislimo učenika koji samo odradi minimum zadataka u školi i učenika koji se trudi dodatno učiti, istraživati i razvijati se. Ko će postići bolje rezultate? Isto je i u vjeri – što se više trudimo da slijedimo Poslanikov put, to ćemo više napredovati.
Još jedna važna lekcija iz ovog hadisa jeste da, kada imamo problem ili osjećamo tjeskobu, trebamo potražiti pomoć. Islam nas ne uči da sami nosimo sav teret, već da tražimo rješenja – bilo kroz dovu, ibadet ili savjetovanje sa učenim ljudima i stručnjacima.
Na kraju, hadis nas podučava važnosti iskrene namjere. Ako činimo neko djelo radi Allahovog zadovoljstva, bićemo nagrađeni. Ali ako to radimo zbog pohvale, koristi ili priznanja od ljudi, to djelo kod Allaha nema vrijednost.
Allah dž.š. kaže: “Ko želi život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo mu dati plodove njegovog truda na njemu, i neće biti oštećen. Ali na ahiretu mu nema ništa osim vatre.” (Hud, 15-16.)
Zato se kaže: svaki adet (obična radnja) može postati ibadet (bogougodno djelo) ako imamo iskren nijet, a svaki ibadet može izgubiti svoju vrijednost ako mu nedostaje iskrenost.
Poslanik, a.s., je rekao: “Djela se vrednuju prema namjerama, i svakome pripada ono što je naumio.”
Poslanik a.s. je rekao: “Svakom čovjeku određeno je da svakog dana u kojem Sunce izađe podijeli sadaku.” Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, odakle nama da udjeljujemo sadaku!?” Poslanik odgovori: “Zaista je puno dženetskih vrata; tesbih, tekbir, tahmid, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uklanjanje prepreka s puta, urazumiti gluha, uputiti slijepa, ispuniti potrebu potrebitom, žurno utješiti ucviljenog i žalosnog i čvrsto stati uz potlačenog. Sve je to sadaka od tebe za tebe.
Kada govorimo o sadaki potrebno je napomenuti da nemterijalnu sadaku možemo podijeliti u dvije vrste:
- Nematerijalna sadaka prema drugim stvorenjima. Često ova sadaka može biti i bolja od novčane. Jer ove sdake su potrebni svi ljudi i bogati i siromašni dok su matarrijalne sadake potrebni samo siromašni. Pa tako Poslanik a.s. kaže: „Tvoj osmijeh u lice tvom bratu ti je sadaka, da narediš dobro i odvratiš od zla je sadaka, da uputiš nekog čovjeka u njemu nepoznatoj zemlji ti je sadaka, da pomogneš slijepa čovjeka ti je sadaka, da otkloniš kamen, bodlju ili kost sa puta ti je sadaka, da prespeš iz svoje kofe vode u kofu svoga brata je tvoja sadaka.”
“Svaki musliman koji posadi neku voćku ili posije neki usjev, sve što se pojede od njihovih plodova od čovjeka, ptice ili životinja, to će mu biti sadaka.”
Ali možda najbolja sadaka koju možemo dati jeste sadaka, jeste lijep odnos, prema svojoj porodici. Poslanik a.s. kaže: “Za svaku sadaku koju podijeliš tražeći njome Allahovo zadovoljstvo, bit ćeš nagrađen za nju, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje žene.”
- Nematerijalna sadaka prema samom sebi. U ovu sadaku spadaju razni zikrovi, odlazak u džamiju… Poslanik a.s. je rekao: “Ko u jednom danu sto puta izgovori: ‘Lailahe illellahu vahdehu la šerikeleh lehul mulku velehul hamdu juhji ve jumitu vehuve ala kulli šej’in kadir’, (‘Nema boga osim Allaha, Jedinog Koji sudruga nema; Njemu pripada vlast i hvala; On oživljava i usmrćuje; On je svemoguć’), imat će nagradu kao da je deset robova oslobodio, upisat će mu se stotinu dobrih djela a pobrisat će mu se isto toliko loših; i to će mu biti zaštita od šejtana tokom cijelog dana sve dok ne omrkne. Niko neće učiniti nešto bolje od njega, osim ako neko to izgovori više puta.”
Što se tiče materijalne sadake, ona se ne mjeri u tome koliko si dao, već koliko ti je ostalo, a najbolji dokaz za to je ona nama dobra poznata priča o starici koja ja dala grumen kreča za džamiju Sulejmana Veličanstvenog.
I još dvije stvari koje je veoma bitno napomenuti kod sadake su:
- Kada daješ ti ustvari daješ najviše sebi.
- Sadaka neće umanjiti naš imetak.
Zaključak: Islam nas uči da budemo ambiciozni, da se takmičimo u dobru, da koristimo svoje sposobnosti na najbolji način i da uvijek imamo iskren nijet u svemu što radimo.
Allahu podari nam najviše stepene kod tebe. Amin!!!