Prenosi se od Ebu Zerra, da je Resulullah prenio riječi Uzvišenog Gospodara koji kaže:
”O robovi moji, zaista sam Sebi zabranio nepravdu i učinio sam je među vama zabranjenom, pa nemojte međusobno nepravdni biti.
O robovi moji, svi ste vi u zabludi, osim onog koga Ja uputim, tražite od Mene uputu, Ja ću vas uputiti.
O robovi Moji, svi ste vi gladni, osim onog koga Ja nahranim, tražite od Mene da vas nahranim, Ja ću vas nahraniti.
O robovi Moji, svi ste vi bez odjeće, osim onoga kome Ja odjeću dam, tražite od Mene da vas odijenem, pa ću vam odjeću dati.
O robovi Moji, vi griješite po noći i po danu, a Ja sam Onaj koji oprašta sve grijehe. Tražite od Mene oprost, pa ću vam Ja oprostiti.
O robovi Moji, vi ne možete Meni nikakvu štetu nanijeti, niti možete meni bilo kakvu korist donijeti.
O robovi moji, kada bi prve generacije i posljednje generacije, svi ljudi i svi džinni bili svi zajedno dobri koliko srce najboljeg čovjeka među vama, to Moju vlast ne bi povećalo.
O robovi Moji, da bi prvi i posljednji, i ljudi i džinni bili poput najgoreg srca, to Moju vlast ne bi umanjilo.
O robovi Moji, da ste prvi i posljednji, i svi ljudi i svi džinni došli na jedu ravnicu, pa tražili od Mene nešto, pa da Sam svakome dao ono što je tražio, ne bi se kod Mene umanjilo kao kada iglu umočite u more.
O robovi Moji, to su sve samo vaša djela, Ja ću ih obuhvatiti, zatim ću vam dati prema njima. Onaj ko vidi dobro, neka se zahvali Allahu. A ko ne nađe dobro, neka krivi isključivo sebe.”
Hadis-kudsijj koji prenosi Ebu Zerr nosi duboke poruke o Allahovoj apsolutnoj pravdi, Njegovoj milosti i ljudskoj potrebi za Njegovom uputom i opskrbom. U njemu Allah Uzvišeni govori o tome kako je pravda temelj svega, kako su ljudi u potpunosti ovisni o Njemu i kako će na kraju svako biti suočen sa svojim djelima.
Ovaj hadis je poseban, jer direktno prenosi Allahove riječi, ali ne spada u Kur’an, već u posebnu vrstu hadisa poznatu kao hadisi-kudsijj (sveti hadis). To su riječi koje Allah objavljuje Poslaniku a.s. ali nisu dio Kur’ana i nemaju iste propise kao Kur’an u pogledu učenja u namazu i sličnih pravila.
Ovaj hadis može se podijeliti na nekoliko tematskih cjelina:
- Allahova apsolutna pravda
Prva rečenica hadisa naglašava najvažniji temelj odnosa među ljudima: pravdu. Allah Uzvišeni kaže:
“O robovi Moji, zaista sam Sebi zabranio nepravdu i učinio sam je među vama zabranjenom, pa nemojte međusobno nepravedni biti.”
Ovdje nam Allah jasno poručuje da On nikada ne čini nepravdu, iako je u mogućnosti da je učini, i da je pravda Njegovo svojstvo. Allah je Taj koji je stvorio pravdu i odredio njene zakone. Njegove odredbe i propisi uvijek su pravedni, iako ih čovjek ponekad ne razumije.
Šta je nepravda?
Nepravda (ar. zulm) u širem smislu znači stavljanje stvari na mjesto koje im ne pripada. Može biti u tri oblika:
- Nepravda prema Allahu – Najveća nepravda koju čovjek može učiniti jeste širk, odnosno pripisivanje Allahu sudruga. Allah kaže u Kur’anu:
“Zaista je širk najveća nepravda!” (Lukman, 13) - Nepravda prema drugima – Ovdje spada svako nanošenje štete drugom čovjeku, bez obzira bio musliman ili nemusliman, inasan ili hajvan…, bilo da je riječ o fizičkom nasilju, nepoštenom postupanju, klevetanju, uskraćivanju prava ili varanju u trgovini.
- Nepravda prema samome sebi – Kada osoba svjesno čini grijehe i udaljava se od Allahove upute, ona zapravo nanosi štetu sama sebi.
Ovaj dio hadisa nas uči da nepravda ne donosi korist nikome i da će je Allah kazniti, a da pravda donosi korist svakome i da će Allah za pravdu nagraditi. U tom kontekstu je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je kazao jedne prilike: ”Potrajat će zemlja u kojoj ima pravde, pa makar bila nevjernička, a urušit će se zemlja u kojoj nema pravde, pa makar tvrdila da u njoj žive vjernici.”
- Allahova uputa je jedini pravi put
Allah dalje kaže:
“O robovi Moji, svi ste vi u zabludi, osim onoga koga Ja uputim, tražite od Mene uputu, Ja ću vas uputiti.”
Ovdje nam Allah pokazuje koliko smo slabi i ovisni o Njegovoj milosti. Svaki čovjek, bez obzira na obrazovanje, mudrost ili iskustvo, ne može sam pronaći pravi put bez Allahove upute.
Šta znači biti u zabludi?
- To ne znači samo nepoznavanje istine, već i nemogućnost da se bez Allahove pomoći dođe do ispravnog puta.
- Ljudski razum može dokučiti neke istine, ali bez Allahove svjetlosti, taj razum može krenuti pogrešnim putem.
Zato Allah poziva Svoje robove da Ga mole za uputu. Najbolji primjer toga jeste dova koju učimo u svakom namazu:
“Uputi nas na Pravi put” (El-Fatiha, 6).
Ovo nas uči da ne smijemo biti oholi i misliti da možemo sami pronaći smisao života i istinu. Bez Allahove pomoći, čovjek luta i pravi greške.
- Allah je Onaj koji opskrbljuje
Allah zatim kaže:
“O robovi Moji, svi ste vi gladni, osim onoga koga Ja nahranim, tražite od Mene da vas nahranim, Ja ću vas nahraniti.”
“O robovi Moji, svi ste vi bez odjeće, osim onoga kome Ja odjeću dam, tražite od Mene da vas odjenem, pa ću vam odjeću dati.”
Ovi dijelovi hadisa nas podsjećaju da je svaka naša potreba u Allahovim rukama. Naša nafaka nije rezultat samo našeg rada, već Allahove volje.
Mnogi ljudi misle da sami obezbjeđuju svoju egzistenciju, pa kažu: „Sve sam ja ovo zaradio sa svojih 5 prstiju!“ Ok jesi, a ko ti je dao tih 5 prstiju? Zbog toga nas ovaj hadis nas uči poniznosti. Koliko je ljudi izgubilo posao, iako su vrijedno radili? Koliku ljudi je izgubilo ljetine iako su mnoga truda uložili? Koliko je onih koji su neočekivano dobili opskrbu, iako nisu ništa poduzeli? Sve je u Allahovim rukama.
Allah nam daje, ali nas uči i da od Njega tražimo, jer je dova srž ibadeta. Kada tražimo tražimo uvijek njaviše i najbolje. Ovdje nema mjesta za stid.
- Allahova milost i oprost
Allah kaže:
“O robovi Moji, vi griješite po noći i po danu, a Ja sam Onaj koji oprašta sve grijehe. Tražite od Mene oprost, pa ću vam Ja oprostiti.”
Ovo je jedan od najljepših dijelova hadisa jer pokazuje Allahovu neizmjernu milost. Svi ljudi griješe, ali Allah ne očekuje od nas da budemo savršeni. On samo traži da priznamo svoje greške i da Ga zamolimo za oprost. Zbog toga nikada ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost, jer On oprašta sve grijehe, pa makar ih bilo ko morske pjene, sve dok se iskreno kajemo.
- Ljudska djela i njihova nagrada
Na kraju hadisa Allah kaže:
“To su samo vaša djela, Ja ću ih obuhvatiti, zatim ću vam dati prema njima. Onaj ko vidi dobro, neka se zahvali Allahu. A ko ne nađe dobro, neka krivi isključivo sebe.”
Ovaj dio hadisa naglašava pravdu na Sudnjem danu. Svako će dobiti tačno prema svojim djelima. Allah nikome neće učiniti nepravdu. Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga. Ko uradi koliko trun zla vidjet će ga. Ako činimo dobra djela, treba da budemo zahvalni Allahu što nas je uputio na njih. Ako ne vidimo dobra u svom životu, treba da preispitamo svoje postupke i ne krivimo druge.
Čovjek se treba truditi da radi što više dobra, a onda se nadate Allahovoj milosti i oprostu.
Mutarif ibn Abdullah je govorio: „Budite revnosni i marljivi u svojim djelima. Ako se završi kako se mi nadamo, Allahovom milošću i blagodati, dobit ćemo visoke stepene, ali, ako se stvr završi na način od kojeg strahujemo, nećemo reći: ‘…Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drugačija od onih koka smo činili …’ (Fatir, 37.) nego ćemo reći: ‘Trudili smo se, ali nam to nije koristilo.’“
Gospodaru oprosti nam, smiluj nam se, uputi nas, daj nam zdravlje i opskrbi nas. Amin!!!