Od Ebu Malika El-Harisa ibn Asima El-Ešarija se prenosi: ”Rekao je Resulullah: ‘Čistoća je pola imana, riječ El-hamdulillah (Hvala Allahu) puni tereziju (Mizan), a riječi subhanellahi vel hamdulillahi (Allah je hvaljen i hvala Allahu) popunjavaju sve što je između Nebesa i zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka je argument, strpljenje je poput svjetiljke, Kur’an je argument tebi ili protiv tebe. Svi ljudi se kreću, pa ima onih koji će se prodati, onih koji će se osloboditi vatre i onih koji će sebe u nju baciti’.”
Pred nama je još jedan veličanstveni hadis. U nekoliko rečenica, Poslanik a.s. je sažeo najvažnije temelje islamskog života, naglašavajući ulogu čistoće, zikra, namaza, sadake, strpljenja i Kur’ana. Na kraju, hadis ukazuje na sudbinu, put, ljudi. Neki se oslobađaju i idu prema džennetu, dok drugi sami sebe guraju u vatru džehennema.
“Čistoća je pola imana.” Neki islamski učenjaci kažu da se pod ovom čistoćom misli na duhovnu i moralnu čistoću. Islam nas uči da čovjek treba imati čisto srce, oslobođeno zavisti, mržnje i oholosti, baš kao što treba imati čisto tijelo. Ibn Kajjim kaže: “Čisto srce je srce koje je oslobođeno širka, sumnje i loših osobina.” Zamislimo osobu koja nosi blistavo bijelu odjeću, ali u sebi nosi mržnju i zavist, može li se ona zaista nazvati čistom? Allah kaže u Kur’anu: “Zaista Allah voli one koji se često kaju i one koji se čiste.” (El-Bekare, 222.).
Dok drugi govore da se ovdje misli na čistoću koja se postiže vodom uzimanjem abdesta, gusula… koji su uvjeti da bi većina naših ibadeta bilo primljeno kod Allaha, jer je Poslanik a.s. u jednoh hadisu govorio da je abdest pola vjere.
Ali postoje i oni koji pod ovim dijelom hadisa podrazumijevaju i fizičku i duhovnu čistoću, jer kažu da onaj ko održava red u kući, džamiji i ulici, već je uspostavio red u sebi.
„Riječi el hamdulillah u subhanellah.“ Zahvalnost je ključni element vjere. Kada čovjek kaže “Elhamdulillah”, on ne samo da izražava zahvalnost, već time gradi svoju vagu dobrih djela na Sudnjem danu. Poslanik a.s. nam ovdje otkriva vrijednost zikra, spominjanja Allaha, mali napor na jeziku, a donosi ogromnu nagradu.
Jedne prilike Muhammed a.s. je upitao svoje ashabe: ”Hoćete li da vam kažem o nečemu što je bolje od svih djela, i čini najbolji vid pobožnosti u očima vašeg Gospodara, što će povećati vaš stupanj na Ahiretu, i što zavređuje više sevaba nego trošenje zlata i srebra na Allahovom putu ili ulaganja truda na Allahovom putu.” Ashabi zamoliše Poslanika a.s. da im kaže šta je to tako vrijedno, na šta im Poslanik s.a.v.s. odgovori:”To je Allahov zikr!”
U drugom hadisu Poslanik a.s. kaže: „Kada prođete pored džennetskih bašti poberite što se da pobrati.“ „Božiji Poslaniče, šta su to džennetske bašte?“ Reče: Džamije. A šta je to što se treba pobrati? Reče: Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber.“
Poslanik a.s. kaže: „Onome ko izgovori: Subhanallahi ve bihamdihi, u džennetu će biti zasađena jedna palma.“ A negdje sam pročitao da su ove palme od zlata.
Zamislimo sada nas na terasi svoje kuće gledamo svoje dvorište svoju njivu i izgovorimo ove riječi kad ono samo izraste zlatna palma, mi opet izgovorimo ono još jedna izraste… Koliko puta bismo izgovorili ove riječi? Odgovorimo sami sebi?
“Namaz je svjetlost.” Namaz osvjetljava čovjekov put u životu i štiti ga od grijeha. Ko redovno klanja, njegovo srce je ispunjeno imanom i ibadetom. Namaz je poput Mjeseca u mračnoj noći, onaj ko ga iskreno, skrušeno, redovno obavlja, nikada neće zalutati, jer hoda jasno osvjetljenim putem. Allah kaže: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno.” (El-Ankebut, 45.). Islamski učenjaci u komentarima ovog dijela hadisa spominju i Sirat ćupriju. Most koji se nalazi iznad džehennema, tanak, oštar, klizav, obavijen velikom tamom, a koji vodi prema džennetu i preko kojeg će svi morati prijeći ako žele stići do dženneta. Pa se tako kaže da će džennetlije preko tog tankog klizavog mosta prelaziti poput munje, i to zahvaljujući svjetlu koje će im Allah dati, dok će džehennemlije, padati u dežhennemske provalije. A da bi smo zaslužili ovo svjetlo jedan od glavnih uvjeta jeste redovno obavljanje namaza. Zbog toga čuvajmo naš namaz, kako se ne bi izgubili u tami ovog i onog svijeta.
“Sadaka je argument.” Zašto je ovdje rečeno da je sadaka argument? Zbog toga što je imetak čovjeku najdraža stvar. Sve mu diraj, al imetak nemoj. Pa tako onaj ko se bude odricao imetka, ko bude udjeljivao, u ime Allaha on iskreno dokazuje svoju vjeru. Odriče se nečega što voli (imetka), za rad onoga što više voli (Allaha). Ali pričati o sadaki džematu koji toliko udjeljuje na Allahovom putu je apsurdno, zbog toga ću ja samo zamoliti Allaha da nam ukabuli naša davanja i da nas sačuva od belaja.
“Strpljenje je poput svjetiljke.” Hadis opisuje namaz kao “nur” (نور) – blagu, reflektiranu svjetlost poput Mjeseca, jer donosi unutrašnji mir i smirenje. Strpljenje je, s druge strane, “dija” (ضياء) – snažna, zračeća svjetlost poput Sunca, jer zahtijeva trud, izdržljivost i unutrašnju borbu. Kao što Sunce proizvodi svjetlost kroz sagorijevanje, tako i čovjek kroz strpljenje “sagorijeva” svoju bol i iskušenja, ali na kraju biva nagrađen. Svjetiljka gori trošeći svoje gorivo, baš kao što strpljenje zahtijeva snagu i žrtvu, ali omogućava čovjeku da vidi put kroz tamu dunjalučkih iskušenja. Zato je strpljenje svjetiljka, aktivan proces koji prosvjetljuje srce i vodi ka uspjehu.
Strpljivost se dijeli na tri vrste:
- Strpljivost u suzdržavanju od grijeha;
- Strpljivost u izvršavanju dobrih djela;
- Strpljivost u podnošenju nedaća i iskušenja.
Islamski učenjaci kažu da u ovom hadisu nije spomenut post zbog toga što se post može podvesti pod strpljivost. Čovjek mora biti strpljiv u izvršavanju ovog ibadeta.
“Kur’an je argument tebi ili protiv tebe.” Ova izjava znači da će Kur’an na Sudnjem danu ili svjedočiti u tvoju korist ili protiv tebe, zavisno od toga kako si prema njemu postupao. Ako si ga učio, razumijevao i živio po njemu, Kur’an će biti tvoj zagovornik i dokaz tvoje pokornosti Allahu. Poslanik a. s. je rekao: “Postite, jer će post biti vaš zagovornik, i učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu biti zagovornik za one koji su ga slijedili.” Međutim, ako si ga zanemario, nije ti bio važan u životu, ili si ga čak koristio na pogrešan način, Kur’an će biti dokaz protiv tebe. Allah u Kur’anu kaže: “Poslanik će reći: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!’” (El-Furkan, 30). To znači da čovjek ne može biti ravnodušan prema Kur’anu. On ili postupa po njemu i ima korist, ili ga ignoriše i snosi posljedice. Kao što vatra može grijati ili spaliti, tako i Kur’an može biti vodič ka džennetu ili dokaz koji čovjeka odvodi u propast. Pametan čovjek koristi Kur’an kao svjetlo na svom životnom putu, a ne kao knjigu koju samo drži na polici.
“Svi ljudi se kreću… Jedni se oslobađaju, drugi se bacaju u vatru.” Ovim riječima Poslanik a. s. ukazuje na to da su svi ljudi na ovom svijetu u neprestanom pokretu. Svakodnevno donose odluke koje ih ili približavaju Allahu ili ih vode u propast. Onaj ko slijedi istinu, klanja namaz, često Allaha spominje, posti, vlada se po Kur’anu, čini dobro i drži se Allahovih granica, on zapravo oslobađa svoju dušu od grijeha, tereta dunjaluka i kazne na Sudnjem danu. S druge strane, ko živi u grijesima, zanemaruje vjeru i ne mari za svoje postupke, sam sebe vodi u propast. Kao što čovjek sam odlučuje hoće li piti otrov ili vodu, tako i svojim djelima bira hoće li biti od onih koji su spašeni ili onih koji će biti kažnjeni.
Ovaj hadis nas uči da niko ne stoji u mjestu: ili ide prema džennetu ili prema džehennemu. Pametan je onaj koji svjesno bira put koji ga vodi ka Allahovom zadovoljstvu i vječnom uspjehu.
Allahu molimo Te učini nas od onih koji idu ka džennetu. Amin!!!