Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha El-Ensarija da je došao jedan čovjek Poslaniku i upitao ga: ”Šta misliš ako budem obavljao namaze koji su farz, postio mjesec ramazan, halal takvim smatram i uzimam ga, haram takvim smatram i udaljim se, a tome ništa ne dodam, hoću li ući u džennet?” rekao mu je: ”Da, ući ćeš u džennet.”
Ovo je još jedan hadis koji nam pokazuje da su interesovanje ashaba bile samo stvari koje su bile važne i korisne kako za pojedinca tako i za zajednicu. U ovom hadisu se navode neka od djela koje ako čovjek bude radio bit će od stanovnika dženneta, konkretno navodi se obavaljanje namaza i post mjeseca ramazana, kao i ostavljanje zabranjenog i izvršavanje naređenog.
A zašto se ne spominje hadž i zekat? Da li to oni nisu od djela koja uvode u džennet? Ne, i hadž i zekat su stubovi islama, kao i namaz i post, samo u trenutku kada je ovaj čovjek postavio ovo pitanje Poslaniku a.s. hadž još nije bio propisan od strane Allaha.
Kao što znamo Allah je Kur’an spuštao Poslaniku a.s. postepeno tokom 23 godine, a samim tim i propisi su postepeno objavljivani.
A zašto nije rečeno za zekat? Islamski učenjaci kažu da je ovaj čovjek bio siromašan tj. nije bio dužan davati zekat, a to je Poslanik a.s. poznavao, pa ga nije želio zamarati nečim što on nije dužan.
Ovo je ujedno i poruka svima nama kada dajemo savjete, upute, kada alimi odgovaraju na pitanja, da je veoma bitno da poznajemo onoga kome dajemo savjet ili odgovor, jer uveliko od njegovog stanja zavisi i naš odgovor. Nikoga ne trebamo opterećivati preko njegovih mogućnosti.
Ovaj hadis nas uči da nije dozvoljeno čovjeku da iz želje da se što više približi Allahu dž.š. i stekne Njegovo zadovoljstvo zabrani sebi neke stvari koje je Allah dozvolio. Nije dozvoljeno pretjerivanja u vjeri.
Poslanik a.s. kaže: “Trojica su ljudi došla suprugama Poslanikovim a. s. da pitaju o ibadetu Allahovog Poslanika a. s. ali im se, kada im je odgovoreno, to učinilo nedovoljnim, te su rekli: ‘Gdje smo mi u odnosu na Poslanika a. s.? Njemu su oprošteni svi prošli i budući grijesi!’ Tako jedan od njih reče: ‘Ja ću stalno noću provoditi u namazu!’ ‘A ja ću stalno postiti, i nikako neću prekidati!’, reče drugi. ‘A ja ću potpuno ustegnuti od žena, i nikako se neću ženiti!’, reče treći. Nakon toga došao je Poslanik a. s. i rekao: ‘Vi ste oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja sam bogobojazniji i pobožniji od vas, ali i ja postim i jedem, klanjam noću i spavam, i ja se ženim. (To je moj sunnet), a ko napusti moj sunnet (način života) nije moj!'”
U islamu je veoma bitno poštovati islamske principe o halalu i haramu tj. o dozvoljenim i zabranjenim stvarima, pa pogledajmo neke od njih kojih bi se trebali držati ako želimo steći Allahovo zadovoljstvo i džennet:
- Sve je dozvoljeno, osim onoga što je Allah zabranio.
- Samo Allah može nešto proglasiti dozvoljenim ili zabranjenim.
- Zabrana dozvoljenog i dozvoljavanje zabranjenog, izvodi iz vjere.
- Sve što vodi u haram je haram.
- Dobre namjere ne čine haram prihvatljivim.
- Haram je svakome haram, bez izuzetka.
- U nuždi je dozvoljeno učiniti haram.
Ovaj hadis nas uči da ne smijemo nikoga napadati ako se ograniči na obavljanje samo obaveznih radnji, i ne želi obavljati dobrovoljne radnje. Kao npr. klanja samo farzove, a neće sunnete i neke druge nafile, posti samo mjesec ramazan i nikada izvan toga, daje samo zekat i ne želi da daje sadaku…Ovo jeste dozvoljeno, ali bez obzira na to takvu osobu bi trebali posavjetovati da radi i ove dobrovoljne stvari, jer u dobrovoljnim stvarima se krije veliko dobro i velika nagrada na budućem svijetu. Ako nam zafali obaveznih stvari na Sudnjem danu bit će nam nadomješteno iz naših sunneta i drugih nafila. A kako da nam se nadoknadi ako ih ne budemo radili?
Dobrih djela nikad nije dosta, jer čovjek bez obzira koliko se trudio da radi dobra djela, neće mu biti dovoljno kako bi zaslužio džennet, već će oni biti samo povod da nam se Allah smiluje i da nas svojom milošću uvede u džennet.
Bio jednom jedan pobožnjak koji je toliko klanjao da je udubio kamen na kome je činio sedždu. Kada je umro, nakon nekih 70 godina stalnog ibadeta i robovanja, došao je pred Allaha dž. š. Allah mu reče: „Robe moj, uđi u džennet milošću Mojom!“ Pobožnjak se začudi na ove riječi, pa upita: „Kako to Gospodaru Tvojom milošću? Zar ja to nisam zaslužio?“ Ali, Allah dž.š. ponovi opet ono što je i prvi put rekao, a nakon toga i pobožnjak ponovi svoja pitanja. Tada Allah dž.š. reče melekima: „Uzmite blagodat njegovog vida i stavite na jedan tas vage, a na drugi stavite sva njegova dobra djela, pa ako se bude odužio za blagodat vida vodite ga u džennet?“ Kada su meleki stavili na jedan tas blagodat vida, a na drugi pobožnjakova djela, prevagnu blagodat vida. Allah dž.š. reče: „Vodite ga u džehennem!“ Tada pobožnjak zavapi i reče: „Gospodaru moj, uvedi me u džennet Svojom milošću!“ Allah dž.š. opet smilova i reče: „Uvedite ga u džennet Mojom milošću.“
Ono što je po mom mišljenju, a Allah opet najbolje zna, glavna poruka ovog hadisa jeste poruka o potrebi razumijevanja prioriteta.
Život je more obaveza, izbora i izazova. Svakog dana stojimo pred pitanjem: šta je najvažnije? Na šta usmjeriti svoju energiju? Razumijevanje prioriteta nije samo vještina organizacije vremena, već duboka mudrost razlikovanja suštinskog od sporednog, prolaznog od vječnog.
Kur’an nas podsjeća: “Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti?” (El-Mu’minun, 115.). Ovaj ajet budi svijest o svrsi. Nismo ovdje da se raspršimo na nebitno, već da se usmjerimo na ono što donosi pravu vrijednost.
Poslanik a.s. je kroz svoj život, kroz ovaj hadis kao i niz drugih hadisa, pokazao kako izgleda savršeno postavljen sistem prioriteta. Kada bi dolazio neko sa pitanjem, odgovarao bi u skladu s njegovim potrebama. Jednom čovjeku je rekao da je će ga u džennet uvesti izvrašavanje islamskih šarti, drugom čuvanje rodbinskih veza, trećem poslušnost roditeljima, četvrtom pokornost nadređenim, petom klanjanje namaza u njegovom propisanom vremenu…..Poruka je jasna, nema univerzalnog odgovora za sve, već svako treba znati šta je njemu trenutno najvažnije. A najvažnije je da popravimo ono u čemu nismo dobri, pa ako redovno klanjamo namaz na vrijeme, ali smo neposlušni roditeljima onda trebamo da se fokusiramo na poslušnost roditeljima, naravno uz redovno obavljanje i onih prijašnjih dobrih stvari.
Upravljanje prioritetima znači prepoznati suštinu. Poslanik nas uči: “Ostavi ono što te ne tiče.” Koliko vremena gubimo na stvari koje nemaju vrijednost? Koliko puta sitnice skrenu pažnju s pravih ciljeva? Islamski učenjaci kažu: “Gubitak vremena je gori od smrti, jer smrt te odvaja od dunjaluka, a gubitak vremena od Allaha.”
Ali, postavljanje prioriteta ne znači zanemariti svakodnevni život. Islam nas ne uči samo ibadetu, već i balansu. Poslanik je rekao: “Tvom tijelu pripada pravo, tvojoj porodici pripada pravo i tvom Gospodaru pripada pravo.” U tome leži tajna uspjeha, dati svakome njegovo pravo, ne zanemariti ni duhovne ni materijalne aspekte života.
Istinski mudar čovjek ne teži da uradi sve, već da uradi ono što je najbitnije. Jedan učenjak je rekao: “Nije mudrost u tome da znaš šta je dobro, već u tome da znaš šta je najbolje.” To je ključ uspjeha. Birati ono što donosi najveću korist i što ostavlja trag. Pa je tako nemoguće da čovjek izabere da dođe petkom na tewhid, al ne dođe na džumu. Da u kući organizujemo mevlud, ali na istom ne klnjamo podne namaz, da dođemo na bajram namaz, ali ne klanjamo sabah namaz, da klanjamo u džamiji noćne namaze, a nema nas na redovnim namazima…
Zato se svaki dan zapitajmo: da li ulažem vrijeme u ono što je zaista važno? Hoće li ono što danas radim imati smisla sutra? Hoće li trajati?
Molim Allaha dž.š. da nas učini od stanovnika dženneta. Amin!!!