Prenosi se od Ebu Mes’uda Ukbe ibn Amra El-Ensarija El-Bedija: ”Rekao je Resuullah: ‘Zaista među onim što su ljudi zapamtili od govora prvih poslanika: Ako se ne stidiš, radi šta god želiš’.”
Šta znači “od prvih poslanika”?
Ova rečenica znači da stid nije nova vrijednost donijeta dolaskom Muhammeda a.s., već je od iskona od Adema a.s. bio temeljna ljudska vrlina. Svi poslanici su učili svoje narode o važnosti stida, jer on je unutrašnji čuvar koji nas sprječava da činimo loše. Stid je kao crveno svjetlo na semaforu. Zamislite da nema crvenog svjetla na semaforu – ljudi bi prolazili kako hoće i haos bi nastao.
E, stid je to crveno svjetlo u srcu i na licu čovjeka.
„Ako se ne stidiš, radi šta god želiš.“
Ovu rečenicu islamski učenjaci tumače na nekoliko načina:
- Ovo ne znači da čovjek koji se stidi da mu je naređeno ili dopušteno da radi šta hoće. Naprotiv ovo podrazumijeva kritiku i osudu takvog ponašanja. U tom kontekstu je i Allah u Kur’anu rekao: „…radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta radite!“ (Fussilet, 40.)
- Želi se ukazati na samo djelo, kao da se kaže: Ako to djelo koje želiš uraditi nije od onih djela za koje se treba stiditi, onda ga slobodno uradi. Npr. Ima danas ljudi pa ih bude stid doći u džamiju na namaz zbog nekog svog ranijeg života, stid ih doći na pouku, stid ih pitati, ukazati na nko dobro ili neko loše…. Koliko puta smo bili u situaciji d auradimo neko dobro, ali nam onda dođe šejtan i kaže, „Pa jel te stid da danas radiš to i to, a juče si radio to i to.“ E islamski učenjaci kažu da onda namjerno trebamo uraditi to dobro djelo kako bi šejtana pobijedili. Ne treba se stiditi u onim djelima koja su dobra za nas i za društvo u kojim živimo.
- Ovo je konstatacija da je stid ona prepreka koja sprečava čovjeka da radi loša djela, jer ko nema stida utopit će se u razvrat i loša djela, koja sebi nikada ne bi dopustio čovjek koji stida ima.
Postoje dvije vrste stida:
- Urođeni stid, stid od svijeta, koji se ne može postići i sa kojim se svi mi rađamo u manjoj ili većoj mjeri. Ovo je stid koji je proporučljivo imati, jer nas on zna često spriječiti da učinimo neko loše djelo.
- Stid koji steknemo spoznajom Allaha dž.š. Ovo je najveći stepen naše vjere. Jer kada se čovjek stidi Allaha onda on neće zapasti u neki grijeh ni kada je u javnosti ni kada je sam, jer je svjestan da je Allah uvijek tu i da On sve vidi.
Onaj ko radi grijehe tajno, ali ga je stid da to radi javno, znači da ima samo stid od ljudi, a ne i od Allaha, pa bi trebao poraditi na sebi kako bi stekao i ovaj drugi stid, a to je stid od Allaha.
Stid se kod čovjeka može roditi i tako što će razmišljati o Allahovim blagodatima i o tome kako čovjek malo na njima zahvaljuje. Pa tako npr. svi bi mi trebali malo razmisliti šta nam je to Allah dao, a da mnogi nemaju te blagodati: život, zdravlje, ruke, noge, vid, porodicu, imetak, vodu, hranu, sigurnost… a mi bez obzira na sve to malo mu zahvljujemo, ne postimo, ne dolazimo u džamiju na namaz, činimo razne druge grijehe….pa jel nas imalo stid Allaha i Njegove dobrote.
Poslanik, a.s., kaže: ”Istinski se stidite Allaha!” ”Mi se stidimo, o Allahov poslaniče”, odgovoriše ashabi, a on reče: ”Nisam mislio na to, nego, ko se istinski Allaha stidi neka čuva glavu i ono što je u njoj (Neka pazi šta će instalirati u svoju glavu. Neka pazi da li će u nju instalirati nešto što je od koristi ili nešto što je beskorisno.), neka pazi na stomak i ono što je u njemu ( pazi da li jedeš haram ili halal), neka se prisjeća smrti i iskušenja, i ko ahiretu teži neka ostavi dunjalučke ukrase. Onaj ko sve ovo ispuni, taj se istinski Allaha, dž.š., stidi.”
Pogledajte braćo šta Poslanik kaže za istinski stid.
Da li se mi braćo stidimo? Da li mi pazimo do svog ugleda, do svoje časti, do svog obraza, ili nam je obraz ko opanak? Imajući u vidu naše današnje stanje, stanje gdje vladaju bahatost, haos, bezobzirnost, sebičnost, lopovluk, laž, mito, kurupcija, nepravda, i sve druge vrste nemorala, da se zaključiti da nam je obraz ko opanak. Jer samo čovjek sa takvim obrazom može danas obećati, a sutra iznevjeriti, pa opet kasnije doći i obećati, pa iznevjeriti, i sve tako u krug. Samo čovjek sa takvim obrazom u lice ti se smije, a iza leđa „drvlje i kamenje“. Samo čovjek sa takvim obrazom može javno činiti grijehe poput alkohola, kocke, bluda, droge itd. Samo čovjek sa takvim obrazom može zaboraviti milion dobra koje si za njega i njegovu porodicu uradio. Samo čovjek sa takvim obrazom kaže: „Kada zna Bog, neka zna i čovjek.“
Ako nam je srce čisto i osjećamo stid pred lošim djelima, onda će nas to uvijek čuvati. Ali ako stid nestane, čovjek postane poput broda bez kormila – ide gdje ga voda nosi, a voda nikad ne bira sigurnu luku.
Ovdje je takođe veoma bitno napraviti razliku između stida i sramežljivosti. Mnogi ove dvije stvari poistovjećuju ali nije tako, jer je stid ono što je pohvalno da čovjek ima kod sebe dok je sramežljivost stvar protiv koje se trebamo boriti. Učenjaci psihologije definišu sramežljivost kao konfuziju koja je rezultat nekog neugodnog događaja, poput toga da učitelj postavi pitanje učeniku pa učenik postane sramežljiv zbog straha, nesigurnosti u sebe ili neznanja što ga spriječi da iskaže svoje mišljenje. Dakle, sramežljivost nastaje kao rezultet straha i kukavičluka. Zato je sramežljiva osoba slaba ličnost, tj. ličnost koja svoje vrijednosti i kvaliteta nije svjesna i ne zna i ne može da ih izrazi.
Za razliku od stidljive osobe koja je baš suprotno tome, stid je rezultat ličnosti koja je svjesna svoje vrijednosti, njena plemenitost i veličina je uzdižu iznad toga da radi poročna, niska i ružna djela.
Zato, kad čujemo ovaj hadis sljedeći put, sjetimo se: Stid nije slabost – to je unutrašnja snaga koja nas štiti od propasti.
Allahu molimo Te okiti nas istinskim stidom. Amin!!!