Od Ebu Zerra Džunduba ibn Džunade i Ebu Abdurrahmana Muaza ibn Džebela se prenosi da je Poslanik rekao: ‘Budi svjestan Allaha ma gdje bio, kad učiniš loše djelo odmah učini dobro kako bi ga pobrisao i prema ljudima se ophodi na najljepši način’.”
U samo jednoj rečenici nalazi se sažeta poruka uspjeha na dunjaluku i spasa na ahiretu. Sadržaj vjere je potpuno stao u ovu jednu rečenicu, tri savjeta. Prvo, suština vjere je naš odnos prema Allahu, dž.š., a drugo, da smo svi griješni i da ćemo svi upadati u grijehe, te kako da se prema tome odnosimo. Posljednje, tj. treće je da vjeru pokazujemo svojim djelima, ophodeći se prema ljudima na najljepši način.
- Odnos prema Allahu
Poslanik, s.a.v.s., nam prvo naređuje da budemo bogobojazni. Bogobojaznost je Allahova oporuka, Poslanikova oporuka, koja je upućena svim ljudima od prvog do posljednjeg. Šta znači biti bogobojazan? Najjednostavnije rečeno bogobojaznost je izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenju Njegovih zabrana i izbjegavanju sumnjivih stvari. Neki islamski učenjaci ovdje navode i činjenje lijepih stvari (mustehaba) i klonjenju pokuđenih stvari (mekruha).
Omer ibn Abdulaziz je rekao: „Nije strah od Allaha samo postiti danju i klanjati noću, ili pak usaglasiti između toga; nego je bogobojaznost ostavljanje onoga što je Allah zabranio, a izvršavanje onoga što je naredio. Pa ko nakon ovoga bude počašćen još kakvim dobrom, pa to je onda dobro nad dobrima.“
Pjesnik Ibnul Mu’tez je u stihovima rekao:
„Kloni se grijeha, malih i velikih, to je bogobojaznost, i ponašaj se poput pješaka koji hoda iznad zemlje pune trnja, i ne potcjenjuj mali grijeh, pa brda su od kamenčića sazdana.“
Poslanik, s.a.v.s., nam naređuje da budemo svjesni Allaha gdje god da se nalazimo. Takvaluk, svijest o Allahu, bogobojaznost, nije samo izgovorena riječ, to je stanje srca koje se ogleda u svakom našem postupku.
Šta znači biti svjestan Allaha? Znači da činimo ono što nam je naređeno i klonimo se zabranjenog, ne iz straha od ljudi, već iz svijesti da nas Allah uvijek i bilo gdje vidi.
Zar ne razmišljamo o tome? Koliko puta ljudi izbjegavaju grijeh samo zato što ih neko posmatra, ali kada su sami, osjećaju slobodu da čine ono što ne bi pred drugima?
„On zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!“ (Ta-Ha, 7.)
Zamislimo da u svakom trenutku osjećamo Allahovu prisutnost, kako bi to promijenilo tvoj i moj govor, misli, djela?
Imam Šafija je rekao: „Tri su su stvari najteže čovjeku: da udjeljuje kad je i sam u potrebi, pobožnost u samoći, govoriti istinu pred onim od koga se nada i strahuje.“
Vjernik je između dva straha: straha od grijeha koji su prošli i straha od grijeha koji može učiniti. Nikada ne prestaje biti svjestan Allaha, jer ne zna hoće li mu biti oprošteno.
Odnos prema sebi
Poslanik, s.a.v.s., nas zatim uči da smo svi mi griješni i da svi mi činimo loša djela, ali kada učinimo loše djelo, odmah trebamo da učinimo dobro kako bismo ga izbrisali. A najveće dobro koje briše naše grijehe jeste naše pokajanje. Poslanik a.s. kaže: „Kada čovjek učini grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa mi oprosti!’ Uzvišeni Allah tada kaže: ‘Moj rob zna da ima Gospodara Koji grijehe prašta i za grijehe kažnjava. Ja ću zaista oprostiti Svome robu.’ Zatim čovjek ponovo počini grijeh, pa sve dok četvrti put Allah ne kaže: ‘Neka radi šta hoće’“
A u drugoj predaji se kaže: „Ljudi! Ko učini grijeh, neka se pokaje i neka zatraži oprost od Allaha. Ako ponovo počini grijeh, neka se pokaje i ztraži oprost od Allaha. Ako ponovo to uradi , pa neka se pokaje i ztraži oprost od Allaha. To su samo grijesi koji su obješeni o vratove ljudi, a propast je ustrajnost na njima.“
Koliko puta pogriješimo, a odložimo pokajanje zbog toga što nas šejtan zavara misleći da imamo vremena, ili da imamo previše grijeha? A vremena zaista nema, jer svaki dan može biti posljednji, a najopasnija šejtanova obmana je da ljudima grijehe prikaže većim od Allahove, dž.š., milosti.
To znači da se nikada ne smijemo predati očaju. Koliko god grijeha imali, Allahova milost je veća. U poznatom hadisu kudsijju Allah, dž.š., kaže:
„O sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji dosežu nebesa, a potom Me zamolio za oprost, Ja bih ti oprostio i ne bih mario.“
Međutim, pokajanje nije samo izgovaranje istigfara, oprosti mi Bože. Ono zahtijeva iskrenost, žaljenje za počinjenim grijehom i čvrstu odluku da se ne ponovi.
Allah, dž.š., kaže:
„Zaista, dobra djela brišu loša.“ (Hud, 114.)
Pokajanjem se brišu naši veliki i mali grijesi, a činjenjem drugih dobrih dijela poput uzimanja abdesta, klanjanju namaza, klanjanju džume namaza, obavljanju hadža i umre, zikrom, hodanjem prema džamiji, postu mjeseca ramazana i Dana ašure…brišu se naši mali grijesi.
Zbog toga čim učinimo grijeh mali i veliki, prihavtimo ga, budimo svjesni Allahove milosti, učinimo dobro djelo i Allaha će ako Bog da preko naših loših dijela prijeći.
Ali isto tako kao što dobra djela brišu loša djela, tako i loša brišu dobra, zbog toga čuvajmo se grijeha onoliko koliko možemo. Jer može se desiti da klanjamo, postimo, dijelimo, hadž obavimo, ali zbog loših dijela koja sve ovo prate da dođemo pred Allaha bez svih tih dobrih dijela. Takve Poslanik a.s. u hadisu naziva bankrot.
Odnos prema drugim ljudima
Posljednja poruka ovog hadisa odnosi se na naš međusobni odnos: „Ophodi se prema ljudima na najljepši način.“
Islam nije samo ibadet Allahu, on je i način života. Naša vjera nas uči da budemo blagi, da ne nanosimo bol riječima, da ne ogovaramo, da ne sudimo drugima prije nego što se pogledamo u vlastito srce. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema ljudima.“
Zar ne vidimo danas kako ljudi brzo osuđuju, kako malo praštaju, kako se zaboravlja lijepa riječ? Zar ne vidimo čak i od onih najboljih muslimana među nama, onih koji redovno u džamiju dolaze, kako se neadekvatno ponašaju?
Zar ne bismo svi zajedno trebali odlučiti da ćemo postati finiji, kulturniji, uljudniji, jer je upravo to razlog zbog čega nam je Poslanik a.s. i poslan i što će nas najviše i u vesti u naš krajnji cilj, a to je džennet.
„Gospodaru naš, ne dopusti da naša srca skrenu nakon što si nas uputio i podari nam Svoju milost. Ti si uistinu Darivatelj Milosti.“ (Ali Imran, 8.)
Amin!