Prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Neki čovjek je došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Božiji Poslaniče, daj mi vasijet.’ Tada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj se srditi’, i onda je nekoliko puta to ponavljao.”
Ibn Abdulberr je rekao: “Ovaj hadis se sastoji iz malo riječi, međutim, u sebi sadrži puno značenja i koristi. Onaj ko obuzda svoju srdžbu i odbaci ljutnju ponizit će prokletog šejtana i sačuvat će svoju čast i vjeru.”
Ibn Hadžer kaže: “Razmišljao sam o Poslanikovim, s.a.v.s., riječima, pa sam zaključio da srdžba podstiče na svako zlo.”
El Munavi kaže da ovaj hadis predstavlja četvrtinu islama.
Koliko je ostavljanje srdžbe bitno govori nam i riječ vasijet koja se spominje u ovom hadisu. A mi u Bosni dobro znamo šta znači riječ vasijet – to nije običan savjet, već nešto što se mora ispoštovati, jer nam je u ament ostavljeno.
Kao što smo u izjavama islamskih učenjaka čuli, srdžba je izvor svakog zla, a njeno izbjegavanje svako dobro. Samo zastanimo na trenutak i promislimo koliko zla: ubistava, svađa, neprijatnosti, ružnih riječi, povreda… se desilo upravo zbog srdžbe. Zar nismo svi nekada rekli ili učinili nešto u srdžbi zbog čega smo kasnije zažalili?
Hadis nas takođe uči da je pohvalno tražiti savjet od onoga ko može dati mudar savjet. A onaj ko savjetuje treba dobro poznavati osobu i njen karakter. Također, ako je neka stvar važna, treba je ponoviti više puta, kao što je Poslanik, s.a.v.s., više puta ponovio “Nemoj se srditi”.
Postoje dvije vrste srdžbe:
- Negativna srdžba – Ako se u međuljudskim odnosima sačuvamo srdžbe, onemogućavamo šejtana da djeluje protiv nas. Jedan od plemenitih ashaba je svojoj supruzi rekao: “Kada sam u srdžbi, ti samo šuti, a kada si ti u srdžbi, ja ću šutiti, kako ne bismo pomagali šejtanu da radi protiv nas.”
- Pozitivna srdžba – Srdžba može biti i pozitivna ako se srdimo da odbranimo vjeru ili čast.
Ono čega se u srdžbi treba posebno čuvati, Resulullah, s.a.v.s., nas na to upozorava, jeste da ne uputimo negativnu dovu protiv nekoga u srdžbi, jer možemo pogoditi trenutak primanja dove, pa da se kasnije kajemo.
Zar ne bismo trebali biti oprezni s riječima koje izgovaramo u ljutnji?
Kako kontrolisati srdžbu?
Poslanik, s.a.v.s., nam je dao četiri lijeka protiv srdžbe:
- Traženje zaštite od šejtana – “Znam rečenicu da ju je rekao, otišlo bi od njega ono što osjeća (srdžba). To je: Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim.”
- Uzimanje abdesta – “Srdžba je od šejtana, a on je stvoren od vatre. Vatra se gasi vodom, pa kada osjetiš srdžbu, uzmi abdest.”
- Promjena položaja – “Ako si se rasrdio i stajao – sjedi, a ako si sjedio – lezi.”
- Šutnja – “Kada se rasrdiš, šuti.”
Suprotno srdžbi su blagost i strpljenje. Ovo su osobine mudrih i plemenitih ljudi. Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „S Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj; Allah, doista voli one koji se (u Njega) uzdaju!“ (Al-Imran, 159.)
Ko se strpi i ostane blag u teškim situacijama, taj ne gubi svoj ugled niti dostojanstvo, nego naprotiv, dobija Allahovu nagradu i poštovanje ljudi. Zar ne bismo voljeli biti od onih koji su mudri i smireni, umjesto onih koji se kaju nakon ljutnje?
Pitao jednom učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek si dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.” Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i uvrijediš se”, reče učitelj, „uzmi jedan krompir i na njemu napiši ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krompir u vreću.” „I to je sve?”, upita učenik iznenađeno. „Ne”, odgovori učitelj, “potrebno je da uvijek sa sobom nosiš tu vreću i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno stavi u nju krompir.” Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno ju nositi sa sobom. Uz to, krompiri su se počeli kvariti. Neki su istruhli i širili neugodan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je preteška, a krompir se pokvario.” Učitelj je odgovorio: „To isto se događa i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak teret, iako ga odmah ne primjećuješ. Zatim teret postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, a navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I lahko bi zaboravili na taj teret da ne postane suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da sa strane posmatraš cijeli taj proces. Svaki put kada se odlučiš posvađati, uvrijediti ili nekome nanijeti uvredu, razmisli je li ti taj teret potreban”.
I na kraju da se zaključiti da kontrola srdžbe nije lagana, ali je moguća i donosi veliko dobro. Razmislimo o tome kako bismo mogli poboljšati naše odnose s drugima ako bismo samo malo više pazili na svoje reakcije. Koliko bi bilo manje svađa, ružnih riječi i pokvarenih odnosa?
Poslanik, s.a.v.s., je također dovio: “Molim Te, daj mi da govorim istinu u srdžbi i zadovoljstvu.” Zar ovo nije dova koju bismo svi trebali često učiti?