Brzi na osudi, spori na praštanju

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Poslanik a.s. je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”

Danas je 01. novembar 2024. gregorijanske godine, odnosno 29. rebiul ahir 1446. hidžretske godine.

„Maloljetnik (15) napao policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi: Ubijen jedan policajac, drugi teško povrijeđen.“

„U toku sinoćne noći Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona u saradnji sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu izvršilo je pretrese na nekoliko lokacija te lišilo slobode sedam lica…Među uhapšenima je i Hakija Kanurić profesor na Islamsko-pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Oni se za sada ne mogu direktno dovesti u vezu s 15-godišnjim napadačem, ali su dio šire policijske akcije u kojoj se prikupljaju brojni dokazi. Uhapšeni su bili dio Škole Kur’ana Bosanska Krupa, u kojoj su neki od njih bili predavači.“

Nakon što sam vam naveo ova dva isječka sa web članaka, ispod su krenuli komentri muslimana, a ja ću vam prenijeti samo njih nekoliko ispod teksta o hapšenju prof. Kanurića:

„Osudjujem svaki teroristicki akt. Zao mi je policajaca. Tragicno je da su idioti iskoristili dijete za svoje nedjelo.“ „Potrebna je veca kontrola poslat policiju na dzumu da cuju predavanja tj da uhapse i sprijece…“ „Sve Vehbosi“ „Vehabija podržava vehabiju. Jedino što se je nakotilo su sektaši poput tebe. Majmunčić saudijski…Doće na vas red uskoro. Neće hoditi ni jedan vehbos.“

I onda samo dva dana nakon silnog napadanja, bez ikakvih dokaza, isti portali bez izvinjenja, kažu: „Pušten na slobodu Hakija Kanurić, koji je ranije uhapšen u Bosanskoj Krupi.“

Nakon što je pušten na slobodu prfesor je napisao sljedeće: „….Želim skrenuti pažnju na ulogu koju internet i društvene mreže imaju u odgoju djece. Nažalost, ne možemo kontrolisati sav sadržaj koji se objavljuje, ali možemo i moramo kontrolisati šta će naša djeca gledati i u kojoj mjeri. Odgoj i vrijednosti uče se od roditelja i zajednice, a ne od neprovjerenih izvora na internetu. Svi mi roditelji imamo odgovornost da pratimo šta djeca gledaju i s kim se druže jer internet nije zamjena za bliskost i posvećenost koja djeci pomaže da rastu u zdrave i odgovorne osobe. Zahvaljujem svima koji su pružili podršku u ovom teškom periodu. Dragi prijatelji, zdrava zajednica je ona koja staje uz one koji trpe nepravdu, sve dok pravda ne bude zadovoljena.
Nadam se da će ovo iskustvo biti pouka kako za mene, tako i za sve one koji su učestvovali ili pratili događaje. Ako to bude tako, onda je ovo moje iskustvo i iskušenje imalo svrhu i bilo vrijedno za proživjeti”

Dok sam čitao sve ove članke i sve ove gnusne komentare od strane muslimana na račun muslimana, sjetio sam se opet one priče, a koju sam sa ovog mjesta pričao, „Svima halal, muslimanima haram!“ Kako bi vas podsjetio na njen sadržaj ispričat ću je u skaraćenoj verziji.

Nekada davno jedan zanatlija u Bursi izgradi česmu i postavi natpis: “Svima halal, muslimanima haram!” Zbog ovoga su se ljudi pobunili i obratili kadiji, koji odmah pozove zanatliju. Ljutito ga pitao za razlog smutnje, a zanatlija zatraži razgovor sa sultanom.

Kad je došao pred sultana, zanatlija predloži da sultan uhapsi jednog rabina, potom jednog svećenika, i na kraju najomiljenijeg hodžu u gradu kako bi pokazao svoj razlog. Kada su rabin i svećenik bili u zatvoru, njihovi sljedbenici su došli, žalili se i tražili njihovo puštanje. No, kad su uhapsili hodžu, niko od muslimana nije reagovao, već su ga počeli ogovarati.

Na kraju, zanatlija upita sultana: “Zar ovakvim muslimanima nije haram voda?” Sultan, uz gorki osmijeh, odgovori: “Ne samo voda, već i zrak koji udišu.”

Draga braćo, nažalost, mi smo ovi muslimani. Mi smo ti koji jedva čekaju da popljuju svog, bez da išta znamo pouzdano o svemu tome. I onda se pitamo zašto nam je društvo i država u ovakvom stanju. Država je zlatna kakvi smo mi.

Ubijeni egipatski predsjednik hafiz Mohammed Mursi je u jednom televizijskom nastupu poslao zanimljivu poruku zulumćrima i tiranima Egipta koji su zatvarali egipatsku mladost: “Ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi.”A zatim je citirao ajet: “Tada ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi.” (El-Mu’min, 44.)

Allah dž.š. kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

 “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete” (El-Hudžurat, 6.)

Draga braćo, sjetimo se izreke da riječ može biti poput mača, a olaka osuda poput vatre koja guta čast i dostojanstvo. Ako smo prvi da osudimo, prvi da vjerujemo svakoj priči, bez provjere i milosti, onda smo sami sebi najveći neprijatelji. Zar ne vidimo da time lomimo jedni druge i slabimo svoju zajednicu?

Braćo, zapamtimo, snaga naše zajednice nije u broju, nego u bratstvu, u pravdi i podršci koju pružamo jedni drugima. Kakvi smo prema sebi, takva će i Allahova milost biti prema nama. Ako smo spremni jedni druge osuđivati bez milosti, ne tražimo izgovore za stanje u kojem smo, jer ga sami uzrokujemo.

Allah dž.š. kaže: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11.)

Allahu,  podari nam mudrost i snagu da u svakome tražimo ono dobro, da opraštamo i razumijemo. Neka nas zaštiti od zavisti, sumnje i predrasuda i neka nas vodi pravim putem kako bismo bili dostojni vjere koju nosimo u srcu. Amin!