Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik a.s. je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 26. juli 2024. gregorijanske godine, odnosno 20. muharrem 1446. hidžretske godine.
Draga braćo, prije nego što započnemo današnju temu, želim podijeliti s vama neke zabrinjavajuće statistike o mentalnom zdravlju u Bosni i Hercegovini. Prema istraživanjima, stopa depresije, stresa, straha, panike, unutrašnjeg nemira… je u porastu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 20% stanovništva u Bosni i Hercegovini pati od nekog oblika mentalnog poremećaja, uključujući depresiju i anksioznost.
Mnogi ljudi se svakodnevno bore s osjećajem beznađa i očaja, što često rezultira ozbiljnim posljedicama po njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Strah za psihičko zdravlje našeg društva je stvaran i prisutan. Zato je važno da kao zajednica pružimo podršku jedni drugima i ojačamo našu vjeru kako bismo se uspješno nosili sa svim izazovima.
Jedan od načina borbe bit će upravo i ova hutba.
Kažu da je u nekoj kineskoj provinciji živio siromašni Kinez, koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju. Neposredno prije smrti, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: “Na žalost, nemam ti šta ostaviti, osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.” Nakon smrti oca mladić je spakirao nekoliko stavri koje imao i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Sve što je mogao dnevno zaraditi su bili veliki žuljevi i zdjela riže. A onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je, spavao po šumama, peklo ga je Sunce i mrzli ga mrazovi. Ali jedne noći netko mu je ukrao i ono maloš to je imao zdjelu za riže, pamučnu košulju i dva dinara. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oprost od Boga, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao je one dvije očeve kutijice. Otvorio je bijelu.
U njoj je bio papirić na kojem je pisalo: “Ovo će proći!”
Shvatio je poruku. Nije se ubio nego se zaputio ka obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući, jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i zajedno su prošli. Nekoliko dana je proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati. Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek. Dobro ga je nagrađivao. Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malog imanja, stekao bogatstvo, a stari starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu. Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući knjige. Bio je sretan. Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da se ubije, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao… Otvorio je crnu kutijicu.
U njoj je bio smotan papirić na kojem je bilo zapisano: “I ovo će proći.”
Draga braćo. Naš Poslanik i miljenik Muhammed a.s. je također prolazio kroz mnoga iskušenja i nedaće. Kao dječak je ostao i bez oca i bez majke. Kao mladić je radio za bogataše tog vremena. Kao Polsanik je bio progonjen, udaran, ismijavan, vrijeđan. Kao vladar je bio toliko gladan da je vezao kamen na stomak da bi glad utolio. Kao roditelj je zapamtio da pokopa svu svoju djecu, sem Fatime. Ali bez obzira na sve to on nikad nije poklekao. Nikad nije pao u očaj. Gledao je i hodio naprijed. Znajući da je Allah uz one koji su strpljivi i čvrsti na Njegovom putu. A kao rezultat njegovog pozitivnog pogleda na svijet su milioni i milioni njegovih sljedbenika, koji su dali nemjerljiv doprinos svjetskoj civilizaciji.
Allah dž.š. kaže:
وَلَنَبْلُوَنَّكُم بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوْفِ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الْأَمْوَالِ وَالْأَنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ ۗ وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i glađu, i time što ćete gubiti imanja, i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekara, 155.)
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Zaista je čudna stvar vjernika, sve što mu se desi njemu je dobro; a to nije ni za koga osim za vjernika. Ako mu se desi nešto lijepo, on zahvali Allahu i bude mu dobro; a ako ga zadesi neko iskušenje, on se strpi i opet mu bude dobro.”
Imam Šafija je rekao: “Iskušenja su poput oluje. Ne možemo ih spriječiti, ali možemo naučiti kako ploviti kroz njih.”
Draga braćo, život je pun iskušenja, uspona i padova. Kada padnemo, ustanimo. Kada izgubimo nadu, oslonimo se na Njega. Jer, kao što nam priča o siromašnom Kinezu govori, sve će proći. Ali naša vjera i naša nada u Allahovu milost i oprost nikada ne smiju prestati. Svaka nedaća, svaka blagodat, je prilika da se približimo Allahu, da ojačamo našu vjeru i da se pokažemo dostojnim Njegove milosti.
I na kraju, ukoliko se suočavate s poteškoćama, ne ustručavajte se potražiti podršku od porodice, prijatelja, imama ili stručne osobe.
Zajedno smo jači!
Molimo te Allahu da se u dobru ne osilimo i da u nedaći ne pokleknemo. Amin!!!