Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 31. maj 2024. gregorijanske godine, odnosno 23. zul ka’de 1445. hidžretske godine.
Allah dž.š. u istinitom Kur’anu kaže:
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ ۖ فَعَسَىٰ أُولَٰئِكَ أَن يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ
„Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga, osim Allaha, ne boje; oni su, nadati se, na Pravom putu.“ (Et-Tevbe, 18.)
Draga braćo, džamija je jedan od najvažnijih simbola naše vjere. Džamija je srce muslimanske zajednice, srce islamskog društva. Kao što je poznati islamski učenjak, Ibn Tejmijje, rekao:
“Džamija je srce muslimanske zajednice, mjesto gdje duše pronalaze mir, gdje se srca okupljaju u jedinstvu i gdje se izgrađuju temelji bratstva.”
Džamija, nije samo obična zgrada. To je mjesto gdje je započela naša zajednica, mjesto gdje su se sabirali ashabi, gdje su se donosile najvažnije odluke i gdje se uspostavljao zakon koji je oblikovao islamsku civilizaciju.
Kada je Poslanik a.s. stigao u Medinu, prvo što je učinio, jeste izgradnja džamije. Ta džamija nije bila velika niti ukrašena, kao naše danas. Bila je sagrađena od ćerpića, skromnih dimenzija, pokrivena sa granama i lišćem palminim; bez tepiha, bez svjetiljki, bez klime, bez munara, bez kupola… ali je bila puna ljudi, imana, bogobojaznosti i sabura. Svaki kamen, svaka daska u toj džamiji bila je simbol žrtve i ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Tu su klanjali ashabi, učili Kur’an, i razgovarali o budućnosti ummeta… Ta džamija je bila srce Medine, i svako ko je ušao u nju osjećao je mir i blizinu Božiju.
Braćo moja draga, mi se danas nalazimo u prelijepoj džamiji Vukovije Donje. U džamiji, koju smo, mi džematlije ovog džemata, s ljubavlju i trudom gradili. U džamiji koja stoji kao svjedočanstvo naše vjere i naše zajednice.
Od početka njene gradnje prema nekim mojim računicama mi smo u ovu našu prelijepu džamiju investirali preko milion maraka, a samo u posljednjih mjesec dana oko 70 000 KM. To je velika žrtva, veliki trud. Želim ovdje da se zahvalim i da pohvalim sve one koji su dali svoj doprinos, bilo finansijski, bilo svojim radom i trudom za izgradnju i uređenje ove naše prelijepe džamije. Molim Allaha da nas nagradi za našu velikodušnost i naše nesebično davanje i zalaganje.
Poslanik a.s. je rekao: “Ko sagradi džamiju radi Allaha, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.”
Ovo je velika nagrada za sve nas koji smo pomogli izgradnju naše džamije.
Ali, braćo moja draga, danas kada se divimo ovoj našoj džamiji, postavimo sebi pitanje: Da li smo pomažući ovu izgradnju i uljepšavanje ispunili svoju dužnost prema našoj džamiji? Da li je to najvažnije i najbitnije što smo mogli dati?
Naravno da nije, jer mi i naše porodice smo važniji od ovih prelijepih zidova, kupola, munara, tepiha….Mi smo važniji. Mi smo najljepši ukras i dio ove džamije.
A sada sebi postavimo još jedno pitanje: Koliko smo se potrudili da ovaj ukras, da mi i naše porodice, budemo svakodnevno prisutani u ovoj džamiji? Da li smo se potrudili da naša džamija bude puna nas, vjernika, da bude mjesto gdje se okupljamo, gdje učimo i klanjamo zajedno?
Nažalost, tu smo posustali.
Braćo moja draga, svjedoci smo da su naše džamije na dnevnim namazima često prazne. Ne samo ova naša, nego i velika većina drugih džamija. Džamije su nam ukrašene, ali klanjača nema. Srce naše zajednice je u opasnosti. Ako naše džamije ostanu prazne, ako ne ispunimo svoj zavjet prema Allahu dž.š., svi ovi predivni zidovi bit će samo hladni spomenici bez duše.
Kao što je Mevlana Dželaludin Rumi rekao:
“Od izvan sjaja, mesdžidi blistaju,
Ali u safovima, tuga se osjeća.”
Draga braćo, upamtimo da džamija nije samo građevina, ona je naš život, ali ona je živa kad su njeni safovi puni, kad se u njoj čuje tekbir i učenje Kur’ana, kad u njoj osjetimo bratstvo i zajedništvo. Zato vas molim, braćo moja draga, ne dopustimo da naše džamije budu prazne. Ne ubijajmo naše džamije. Dođimo na namaz, povedimo svoje porodice, dovedmo svoju djecu, učinimo da naše džamije budu žive kao što je bila Poslanikova džamija.
Poslanik a.s. je rekao: “Kada čovjek izađe u džamiju, da obavi namaz radi Allaha, svaki put mu Allah, dž.š., pripremi mjesto u džennetu, ljepše od onog što je imao prije toga. I tako svaki put kada dođe u džamiju radi namaza.”
Predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdoğan, jednom je rekao: “Džamije su naše kasarne, minareti naši bajoneti, kupole naše kacige, a vjernici naši vojnici.”
Hvala Allahu mi imamo kasarne, bajonete, kupole…ali vojnici nisu tu. A kasarne, bajoneti i kacige su bez vojnika ništa. Bez vjernika, naše predivne džamije su prazne školjke, lišene svoje prave svrhe. Nemojmo dopustiti da naše džamije budu prazne.
Još jedanput pozivam sve nas: dođimo u džamiju, popunimo naše safove, budimo primjer jedni drugima. Sjetimo se ashaba, njihove predanosti i ljubavi prema Allahu i Poslaniku a.s. Budimo dostojni nasljednici te časne generacije. Pokažimo svoju iskrenu ljubav i predanost prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku.
Zapamtite: naša vjera nije samo u srcima, ona se pokazuje djelima.
Molim Allaha da nam svima podari snagu da budemo redovni u džamiji, da nas ujedini u dobru i da naš džemat bude primjer iskrene vjere i jedinstva. Allahu naš, primi naša dobra djela i učini nas od onih koji će biti u džennetu zajedno sa našim Poslanikom a.s.
Amin!