Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 17. maj 2024. gregorijanske godine, odnosno 09. zul ka’de 1445. hidžretske godine.
Allah dž.š. u istinitom Kur’anu kaže:
وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ
“Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60.)
Pričao nam je kolega, imam, iz Tuzle sljedeći slučaj koji se desio u njegovom džematu.
Naime iz Gnojnice se doseli hadži Hasan što četiri puta ovjeri hadž, a ni sam ne znade otkud i kako. Nikad ga nijedna dženaza ni namaz u džematu nije mašio. Sa 84 ljeta sjedne na motor i vozi pravim putem navigacijom uvijek savremenom. Na večernjim namazima u mraku bi sjedio govorivši: “Neću ja da džamijsko svjetlo zbog mene gori, da ga trošim.”
U koroni bi mu teže neg’ drugima. Znadoše ga otjerati s džamijskog praga zbog strašne pošasti koja rastavi ionako krhke safove. Samo njemu bijaše dovoljna i sama blizina kuće Božije, pa karton prostre i namaz obavi sam u džematu s melekima.
Jedne prilike Hasan je obnevidio iz čista mira. Čak ni tada nije mogao ništa prepustiti slučaju, jer, ako pusti, osta bez nagrade džemata, a tako i bez sebe.
Pošto ne mogaše na motorić sjesti, nađe nako dijete da ga vodi u džamiju. Plaćo mu marku za sve namaze osim sabaha, za sabah mu je davo dvije marke, jer je teže ustat.
Jedne noći, kad mu sve dokundisalo, okupa se, uze abdest, klanja dva rekata i ovako u dovi reče: “Bože, ako sam zaslužio, nemoj mi nikad vratit vid, a ako nisam, daj mi da progledam.”
Na sabahu hadžija sjede na motorić i krenu do džamije vidjevši bolje od većine, ponovo.
Subhanellah!!!
Sada vjerovatno većini nas kroz glavu prolazi misao ili nije ovo istina, hodžinske priče, ili zašto se meni Allah ne odazove kada ga pozovem!?
A istina je itekako istina!!!
A zašto se Allah ne odazove, dragi brate, meni i tebi kada ga zamolimo, a hadži Hasanu se odazove navest ću mogućih nekoliko razloga.
Jedan od glavnih razloga zašto nam naše dove nisu primljene jeste ostavljanje Allahovih naredbi i ustrajavanje u grijehu, a jedan od najvećih grijeha jeste ostavljnaje namaza.
Koliko puta smo ezan čuli, ali mu se odazvali nismo, a želimo da nam Allah uslišava dove kao Hasanu? Ee, ne može tako! Hasan se ezanu odazivao i onda kada je bio u najvećim belajima, a mi nećemo ni onda kada smo najslobodniji i u svim blagodatima.
Jedan od naših dobrih prethodnika je rekao: “Nemoj smatrati da ti se uslišavanje dove odužilo kad si puteve njenog uslišavanja zatvorio grijesima.”
A Poslanik a.s. kaže: “Znaj za Allaha kada si u blagostanju On će za tebe znati kada si u teškoći.”
Jedan od razloga zašto mi molimo, a Allah ne uslišava naše dove, jeste jedenje i pijenje harama.
Draga braćo, nije haram samo ako jedemo krmetinu, pijemo alkohol, drogiramo se, zarađujemo pare na kladionici i u kladionici…haram nam je i onaj naš hljeb ako smo ga kupili novcem kojeg smo prevarom stekli. Haram nam je i ona naša voda ako smo je platili platom ili penzijom koju nismo pošteno zaradili. Haram nam je i ona naša voćka ako smo je kupili ili zasadili novcem koji smo stekli državu varajući. Haram nam je i ona naša plata i penzija ako smo do njih prevarom, mitom i korupcijom došli. Haram je sve što jedemo i pijemo, a došli smo do toga na način sa kojim Allah zadovoljan nije.
Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Allah je dobar i prima samo ono što je dobro. Allah je naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, pa je rekao:‘O, poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite…’ (El-Mu’minun, 51.), ‘O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njega obožavate!’ (El-Bekara, 172.) Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao čupave i prašnjave kose, kako podiže ruke prema Njemu govoreći: ‘O, Gospodaru! O, Gospodaru!’, a njegova je hrana haram, njegovo je piće haram, njegova je odjeća haram, hrani se haramom, pa kako da mu se odazove?!”
I posljednji razlog koji ću danas navesti zašto nam se Allah ne odaziva na naše dove jeste što vidimo mnoštvo grijeha koji se dešavaju oko nas, a mi po tom pitanju ništa poduzeli nismo. Kažemo: “Ne tiče me se!” “Šta me briga, svako će sebi”
Istina je da će svako sebi, ali istina je i da moramo naređivati dobro, a odvraćati od zla, ako za sebe kažemo da vjerujemo Allahu i Njegovom Poslaniku.
Ako želimo da nam naše dove budu primljne ne može nam biti svejedno kada vidimo da naš komšija, koji je inače mehlem od čovjeka, neće u džamiju. Pozovimo ga.
Ako želimo da nam naše dove budu primljene ne može nam biti svejedno što se na pragovima naše džemije i naše škole upražnjava droga i kladionica. Pričajmo! Odvraćajmo! Vršimo pritisak na nadležne! Možda Allah učini, pa to naše djelovanje jednog dana i uspije.
Ako želimo da nam neše dove budu primljene ne možemo podržavati našu djecu u grijehu i nemoralu. Popričajmo sa njima. Kaznimo ih. Odgajajmo ih.
Ako želimo da naše dove budu primljene ne možemo slušati najveće psovke i smijati se. Spriječimo ih silom, ali ako pak to ne možemo onda barem srcem to prekorimo.
Poslanik a.s.: “Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, ne budete li naređivali da se čini dobro i zabranjivali da se čini zlo, Allah će vam ubrzo poslati Svoju kaznu, pa ćete Mu doviti, a On vam se neće odazvati.”
O ljudi, o braćo, mi smo siromasi, mi trebamo Allaha, a ne Allah nas, jer je Allaha neovisan i hvale dostojan. Pa ako želimo da nam dove budu primljene budimo Hasan. Uložimo sav svoj trud kako bi ispunili neku Allahavu naredbu, kako bi jeli i pili halal, kako bi uništili zlo, a instalirali dobro…a ako ne uspijemo, pa Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.
Gospodaru naš, primi od nas naše dove. Zaista Ti sve čuješ i sve znaš. Amin!!!