Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 26. januar 2024. gregorijanske godine, odnosno 15. redžeb 1445. hidžretske godine.
Hasan El Basri nam govori: “Ušao sam kod jednog vatropoklonika dok je bio na samrtničkoj postelji. Bio je dobar komšija, lijepog ponašanja i ahlaka i nadao sam se da će ga Allah Uzvišni uputiti na pravi put, pa makar i na samrti, i da će ipak umrijeti kao musliman. Upitao sam ga: ‘Kako se osjećaš?’ Odgovorio je: ‘Srce mi je bolesno i lijeka mu nema, tijelo mi je oslabilo i snage mi nema, kabur je pustoš a ja prijatelja nemam, put je dalek a ja poputnine nemam, vatra se rasplamsala a ja zaštite nemam, džennet je prostran a ja u njemu mjesta nemam, Gospodar je pravedan a ja dokaza i opravdanja nemam.’ Nakon toga sam mu prišao bliže i rekao: ‘Zašto ne prihvatiš islam i spasiš se!?’ Odgovorio je: ‘Ključ je u Gospodara svjetova, a katanac je ovdje.’ i pokazao na svoje srce. Kada sam to čuo proučio sam dovu: ‘Gospodaru moj, ako je dobro djelo ovog vatropoklonika preteklo njegovo loše djelo, ubrzaj mu uputu prije rastanka sa dunjalukom i prije nego se prekine svaka nada.’ Nakon toga, on je otvorio oči i rekao: ‘O šejh, Allah je poslao ključ, pruži svoju ruku i budi mi svjedok, a ja svjedočim da nema boga sem Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik!’ a zatim je ispustio svoju dušu.“
Draga braćo, puno je i oko nas, kao i oko Hasana El-Basrija, komšija, prijatelja, koji imaju dobru dušu, lijepo ponašanje, koji hoće pomoći u svakoj situaciji, ali ne mogu izgovoriti kelime i šehadet, ne mogu pasti Allahu na sedždu, ne mogu prijeći ovaj džamijski prag, jer je Allah dao da njihova srca budu zaključana.
Zbog toga s vremena na vrijeme porazgovarajmo s njima, ne naporno, pozovimo ih u Allahovu vjeru, pozovimo ih na namaz, pozovimo ih u džamiju….jer Poslanik a.s. kaže: “Da Allah tvojim djelovanjem uputi nekoga na pravi put, bolje ti je od cijelog dunjaluka i svega što je na njemu.”
Uputimo iskrenu dovu Allahu dž.š. za našeg komšiju, prijatelja, jer je Poslanik a.s. rekao da se ta dova ne odbija.
Ali ako oni naš poziv odbiju, ako naše dove ne budu odmah primljene, ok ne žalostimo se, nastavimo se truditi, pozivati i doviti, jer ključevi upute se nalaze kod Allaha Uzvišenog i On ih daje onome kome On hoće, a uskraćuje ih onome kome On hoće. Allah dž.š. kaže: „Kome Allah ukaže na pravi put bit će na pravom putu, a koga ostavi u zabludi taj će izgubljen biti.“ (El-E’araf, 178.)
مَنْ يَهْدِ اللَّهُ فَهُوَ الْمُهْتَدِي ۖ وَمَنْ يُضْلِلْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْخَاسِرُونَ
Dobra duša, lijep ahlak jesu bitni, jer je to što ćes najviše uvesti u džennet, ali bez šehadeta, namaza, posta, zekata, hadža…nema nam spasa, pa makar imali najbolju dušu, a Allah opet najbolje zna.
Današnju hutbu bi bilo lijepo da završimo odlukom da će svako od nas ovdje prisutnih ako Bog da do sljedećeg petka porazgovarati sa jednim svojim prijateljem koji ne dolazi u džamiju, koji ne pada Allahu na sedždu, ili to radi sasvim rijetko, i pozvati ga na sljedeću džumu, ili neki drugi dnevni namaz u džamiji.
Draga braćo, zapamtite da pozivanje na dobro, i ukazivanje na zlo, nije samo zadatak efendija, šejhova…već zadatak svih nas koji za sebe kažemo da smo muslimani, jer Poslanik a.s. kaže: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati na dobro i odvraćati od zla, ili će Allah na vas poslati kaznu nakon koje ćete Ga dozivati i moliti, a On vam se neće odazvati.”
Gospodaru molimo Te, uputi nas na pravi put i pomozi nam u našem nastajojanju da što više ljudi bude na Pravom putu! Amin!!!