Tefsir sura Felek i Nas – El Mu’avvizetani – dvije sure zaštitnice

“Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”
El-Felek

“Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!”
En-Nas

Kako se navodi u hadisima, predajama i tefsirima, povod objave ovih dviju sura je bio jedan neobičan događaj. Naime, u predanjima se kazuje da je jedan jevrej po imenu Lebid El-E’asam, vješt u sihiru, zajedno sa svojim kćerima a na nagovor neprijatelja islama, opčarao Poslanika jednim od najjačih vidova sihira koji su uticali na njegovo fizičko i psihičko zdravlje. Ovaj sihirbaz je uspio nabaviti nekoliko vlasi Poslanikove kose, preko jednog jevrejskog mladića koji se nalazio u Poslanikovoj blizini, te je na njima zavezao jedanest čvorova u koje su puhale njegove kćerke izgovarajući kletve. Zatim ih je omotao oko mladice muške palme i bacio u jedan duboki bunar a Poslanik je od toga obolio, pa je molio Allaha da mu da lijeka. U snu je čuo razgovor dvije osobe od kojih je saznao koja je bolest u pitanju i mjesto gdje je sihir spravljen. Poslije buđenja, Allah dž.š. mu je objavio sure Felek i Nas, koje zajedno imaju 11 ajeta, i nakon svakog proučenog ajeta odvezao bi se po jedan čvor. Nakon posljednjeg proučenog ajeta iz ove dvije sure, i posljednji čvor se razvezao i Poslaniku se vratilo fizičko zdravlje i snaga.

Navedeno je povod objave ovih dviju sura, koje se jednim imenom zovu El-Mu’avvizetani – dvije sure zaštitnice. Od Gospodara svih svjetova se u suri Felek moli zaštita od: od onoga što On stvara, odnosno od svih mogućih zala: ljudskih, džinskih, životinjskih, zatim od od zla mrkle noći kada razastre tmine, zla smutljivca kad smutnje sije, zla zavidljivca kad zavist krije. Iako se u drugom ajetu obuhvataju sva moguća zla, Allah dž.š. u nastavku sure izdvaja tri zla, čime se ukazuje na veliku opasnost koja iz njih proistječe. Prvo zlo je zlo gasika, odnosno zlo mrkle noći. S obzirom da je noć pozornica za događanje svakojakih zala, spletki, obmana, stoga čovjek ima potrebu da se od toga zaštiti. Drugo veliko zlo koje se spominje u suri Felek je zlo smutljivca kad smutnje sije, odnosno zlo sihira, koje je prisutno u svakom vremenu. I treće zlo koje se ističe u suri Felek jeste zlo zavidnika kad zavist krije.

U tefsiru Kur’ana često se veli da je najveće ljudsko zlo zavist. Neki učenjaci kažu da je zavist prvi grijeh koji je počinjen na Nebu i na Zemlji. Na Nebu se misli na zavist Iblisa prema Ademu, a.s., kada mu nije htio učiniti sedždu poštovanja, a na Zemlji se misli na zavist Kabila, koji je ubio svog brata Habila. Kada tumače ovaj ajet o zavisti, mufessiri govore o tri vrste zavisti, odnosno zavidnika:
– onaj koji želi da nestane blagodat kod nekoga drugog, iako od toga neće imati nikakvekoristi niti će ta blagodat njemu pripasti, odnosno narodnim rječnikom rečeno: – Kad ja nemam, nek nema ni drugi!,
– onaj koji želi da nestane blagodat kod drugoga, želeći tu blagodat za sebe,
– onaj koji želi kakvu blagodat za sebe, ali bez želje da ta blagodat nestane kod drugoga.
Treća vrsta zavisti se naziva ”zavist bez zlobe” i ona je za razliku od prethodne dvije dopuštena. O ovoj vrsti zavidnosti Poslanik, a.s., je rekao: ”Nije dopušteno zavidjeti osim u dva slučaja: čovjeku kojem je Allah dao imetak pa ga on troši na Božijem putu, i čovjeku kojem je dato znanje pa on po tom znanju sudi i postupa, i druge tome podučava.”

Bez obzira na sve kazano, čovjek treba da se čuva zavisti, jer ona poništava dobra djela baš kao što vatra uništava drva, i zavist je najveće zlo. Promatrajući kraj sure Felek, Husejn ibn Fadl je zaključio i rekao: – Da na Zemlji ima ružnije zlo od haseda – zavisti, Allah bi njime završio ovu suru.
S obzirom da sura Felek ima pet ajeta, time se išareti da se onaj ko iskreno uči ovu suru štiti od pet zala: zla ljudi, zla džina, zla strasti, zla šejtana i zla bolesti.

U drugoj suri, suri Nas se zaštita traži od šejtana i od njegovih vesvesa, njegovog došaptavanja. Šejtan je nazvan vesvas – napasnik, zato što stalno djeluje, napada i ubacuje vesvese u prsa ljudi. Riječ vesvesa u arapskom jeziku ima značenje: došaptavanje, navođenje na zlo, uznemiravanje. Šejtan je nazvan i Hannas zato što se vraća, skriva ili bježi kad čovjek spomene Allaha. Upravo Hannas se nalazi u prsima ljudi, i iz ljudskih prsa šejtan se pruža ka srcu, unoseći nemir i vesvese u srca ljudi. Zato u suri Nas i stoji:
الَّذِي يُوَسْوِسُ فِي صُدُورِ النَّاسِ

Sudur su prsa, i rečeno je fi sudurin-nasi, a nije upotrebljeno fi kulubin-nasi, u srcima ljudi. Šejtan, kako hadis govori, boravi u prsima ljudi, pružajući svoje ruke ka srcu čovjeka, pokušavajući ga napasti. Bilježi se da je Ibn Abbas, r.a., ajet iz sure Nas مِن شَرِّ الْوَسْوَاسِ الْخَنَّاسِ – od zla šejtana napasnika, protumačio sljedećim riječima: – To je šejtan koji drijema na srcu, pa kada čovjek spomene Allaha, on se onesvjesti, a kada zanemari spominjanje Allaha, taj šejtan napada.

I sam Poslanik je rekao da je šejtan prisutan u ljudskom tijelu i da hoda njime, baš kao što ljudska krv teče venama. Čak postoji jedna tefsirka predaja koju prenosi poznati alim i mufessir Kurtubi u svom tefsiru a za koju kaže da je vjerodostojna. U toj predaji se navodi da je Hannas bio sin Iblisov, i da je on na jedan složen način dospio u prsa Adema, a.s., i njegove žene h. Havve, i da je tad Iblis povikao Hannasa koji mu se odazvao iz prsa Adema i Havve, i Iblis je tada rekao: – Ovo je ono što sam želio! Tvoje mjesto je u prsima Ademovih potomaka!

Hannas boravi u prsima svih ljudi, odatle ruke svoje ka srcima, gdje je vjera smještena, on pruža, ružne misli došaptava, na zlo navraća. Zaštita od njega je spominjanje Allaha i učenje ovih sura. Međutim, u posljednjem ajetu sure Nas, Allah obavještava da vesvese, pored šejtana, donose i ljudi i džinni. Ali, kako komentatori Kur’ana napominju, ljudske vesvese su veće od džinskih i šejtanskih, jer ove druge odlaze ili nestaju samim činom traženja zaštite kod Allaha, dok ljudske vesvese na taj način ne nestaju. One su raznovrsne i složene. Poslanik je svojim primjerom podučio kako da se traži zaštita od vesvesa i zala. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., kada bi noću išao u postelju, svaki put bi učio sure: Ihlas, Felek i Nas. U predaji od Abdullaha ibn Hubejba, r.a., prenosi se da je rekao: ”Rekao je Poslanik, a.s.: – قُلْ – Reci! Ja nisam ništa rekao. Opet je rekao: – قُلْ – Reci!, a ja ne rekoh ništa. I još jednom je rekao: – قُلْ – Reci!, a ja upitah: – A šta da reknem, ja Resulellah? On reče: – قُلْ – prouči Kul huvallah i dvije Kul e’uze, tri puta svake noći i ujutro, one će ti biti dovoljne da te zaštite od svakog belaja i nesreće.”

U drugoj predaji, koju prenosi Ukbe ibn Amir, r.a., stoji da mu je Poslanik, a.s., rekao: ”O Ukbe ibn Amire, ti nećeš proučiti suru koja je draža Allahu i koja će te više Njemu približiti od sure Kul e’uzu bi Rabbi-l-felek! Ako ikako možeš da je ne ispustiš u bilo kojem namazu, onda učini to!”

Literatura:
– Dr. Almir Fatić. Sure El-Felek i En-Nas: sure zaštitnice i završnice Kur’ana, Takvim 2010. god., str. 35.