Piše: Mehmed Handžić
Na prvom mjestu trebamo razumjeti da je jedna od odlika, kojima se islam odlikuje nad ostalim vjerama: čvrsto, čisto, ničim neiskvareno vjerovanje u Božije jedinstvo. Vjerovanje u jednog Boga sastoji se po islamskom vjerovanju od četiri glavne stvari:
- Vjerovati da je nužno biće, samo Allah, a sve ostalo samo Njegovom voljom postalo;
- Vjerovati da je nebo, Zemlju i sve ostalo stvorio jedini Allah dž.š.;
- Vjerovati da nebom, Zemljom i svim što je na nebu i Zemlji upravlja Bog dž.š.;
- Vjerovati da niko, osim Boga dž.š., ne zaslužuje da mu se iskazuje potpuna pokonornost i robovanje.
Prema tome, upućivati svoje molbe na koje ne može udovoljiti niko, nego jedini Allah dž.š., i tražiti pomoći u onim stvarima koje ljudi nisu u stanju izvršiti, od nekoga drugoga, osim Uzvišenog Boga dž.š., izričito se protivi islamskom vjerovanju u Božije jedinstvo…..
Naročito se istaknuti mora da svijet mnogo pretjeruje i preko islamskih granica prelazi u pogledu mrtvih i u pogledu njihovih kaburova (grobova)….Islam naređuje da se groblja čuvaju, da se čisto drže, da se ne omalovažavaju i ne ponižavaju, ali i zabranjuje u njima svaki sjaj i rasipanje u to ime skupog novca, koji bi nam mnogo koristi mogao donijeti.
U Sahihi Muslimu nalazi se hadis u kome se veli da je Alejhisselam zabranio, da se grob kreči i cementira. U Tirmizijinoj zbirci se dodaje da je zabranio da se na grobovima piše, zidaju turbeta i da se po njima gazi.
Koliko li mi novca potrošimo u velike nišane, zlatne natpise, kamene i željezne ograde, itd, a kakva korist od svega toga?! Kao da naši bogataši žele da se i poslije smrti odlikuju od siromaha, a ne obaziru se na uzvišeno načelo islama: Kod Boga je najbolji onaj koji je najpobožniji.
Osim toga, uzvišeni Šerijat zabranjuje obavljanje namaza u groblju, ili uopće na grobu, prema grobu i u blizini groba. Alejhisselam je prokleo one koji nad grobovima zidaju džamije i zgrade za molitve.
Evo nekoliko sahih (vjerodostojnih) hadisa o tome:
„Bog ubio Židove i kršćane, oni su grobove svojih pejgambera uzeli za bogomolje.“
„Poslanik je prokleo žene koje posjećuju grobove i ljude koji nad grobovima grade bogomolje i postavljaju svjetiljke.“
„Nemojte prema grobovima klanjati niti nad njima sjediti.“
Alejhisselamova žena Ummi Seleme spomenula je Alejhisselamu crkvu koju je vidjela u Abesiniji, koja se zove po imenu Marije, pa je istaknula sve šta je u njoj vidjela, te je Alejhisselam tom prilikom rekao: „To su ljudi, kad među njima umre dobar čovjek, sagrade nad njegovim grobom bogomolju i izrade te slike. To su najgori stvorovi kod Boga.“
U ovim hadisima Alejhisselam zabranjuje podizanje bogomolja nad grobovima, pa makar i dobrih ljudi i pejgambera, osvjetljivanje kaburova noću raznim svjetiljkama, klanjanje prema kaburima, sjedenje na njima i da ženske posjećuju groblja.
Uzrok ovome svemu je što je uzvišeni Šerijat htio da zakrči put zlim posljedicama, koje iz gore navedenih zabranjenih stvari slijede. Ono često puta budu uzrokom, da se čisto vjerovanje u jednog jedinog Boga okalja raznim neislamskim natruhama. To je i dovelo, i glavnim uzrokom bilo, da neki traže pomoći od mrtvih. Zar mi ne vidimo među nama, kako mnogi, kada ih zadesi kakva velika nesreća, idu „na murad“ u razna turbeta i tamo namaz klanjaju….
Ta islamom preporučena posjeta kabura se sastoji u tome da čovjek ode do groblja, nazove selam mrtvima koji tu leže, jer su njihove duše žive i čuju, a onda da se sjeti da će i njegovu životu jedanput konac doći i da će, kad se ponovo proživi, za svoja djela račun polagati. Pored toga, može se od Boga zamoliti da olakša stanje umrloga ili mu stepen povisi. Ovakva posjeta urodi koristima i za živog i za mrtvaca: živi se sjeti Sudnjeg dana, popravi i poboljša svoj ovosvjetski postupak, a mrtvi ima koristi od nazvanog selama i spomenute molitve. Prema tome, svrha posjetioca kabura ne smije biti da pomoć od mrtvih traži, makar oni i Bogu ugodni bili, niti da njima referira o svojim potrebama, niti da kod njihovih kaburova klanja i ne znam kakve zavjete vrši, da bi „murad“ postigao….
Opaža se i to da je neuki muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom, na određenom mjestu, u određeno vrijeme, svetkovine. Tako je naprimjer neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi s nekim Ajvaz dedom svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet skupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz dedin i kod nekakve stijene uče razne dove. To se je toliko kod seljaka uvriježilo, da ga smatraju, kako to običavaju reći, „malim hadžom“. Sam je Alejhisselam rekao za svoj kabur, koji je bez sumnje najuzvišeniji kabur na svijetu: „Nemojte moj kabur uzeti za svetkovinu“ tj. nemojte u određeno vrijeme, u jedan određeni dan, naročito sakupljanje i naročite obrede vezati za moj kabur! Pa kada je stvar sa Alejhisselamovim kaburom ovakva, zar treba misliti da bi svetkovine za kaburove drugih osoba mogle biti dozvoljene….
Sramota je i žalosno da se u doba napretka medicine, kada za svaku bolest imademo liječničke specijaliste, obraćamo i lijeka tražimo od mrtvih, koji ni sami sebi ne mogu pomoći, a kamoli bi mogli nas liječiti…
Zato, draga braćo, držimo se islamskih propisa, koji su u svakom slučaju u skladu sa zdravim razumom! Držeći se islamskih propisa, nećemo nikada učiniti ono čemu će se pametni ljudi nasmijati.