Moja zapažanja

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 19. avgust 2022.  gregorijanske godine, odnosno 21. muharrem 1444. hidžretske godine.

U proteklem vremenu u našem džematu vidio sam mnogo stvari koje su mi zapele za oči i koje unose neki nemir i nevjericu u moju dušu. Razmišljao sam da li da na njih ukažem lično svakome ili da to sve to iznesem na hutbi ne imenujući nikoga. Izabrao sam ovo drugo iz nekoliko razloga:

Prvi, zbog toga što ne želim nikoga dovesti u nezgodnu situaciju svojim savjetom, nego ću ovako govoriti uopšteno, a ja se nadam da će oni koji čine te stvari, to ako Bog da u budućnosti ispraviti.

Drugi razlog je, što ne želim ni sa kim ulaziti u neke rasprave, ko hoće da posluša neka posluša, ko neće šta ću ja. Moje je da upozorim, i tako budem čist i kod Boga i kod ljudi, a da li ćete vi to poslušati, e, za to ćete vi odgovarati.

Treći razlog jeste svetost hutbe. Hutba je trenutak kada svi moraju slušati i šutiti, bez obzira o čemu se pričalo. U sprotnom od džume nećemo imati ništa.

Draga braćo, Allahu  ne treba naš namaz, naš zekat, naša sadaka, naš kurban…Allahu ne treba ništa od naših ibadeta, to nama treba, kako bi se moralno i duhovno uzdigli, kako bi postali bolji ljudi.

Allah dž.š. nam u jednom hadis i kudsiju kaže: „…O robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to nimalo ne bi uvećalo Moju vlast! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast!…“

Koja je svrha propisivanja namaz?

Allah dž.š. kaže:

وَأَقِمِ الصَّلَاةَ ۖ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ

„…i obavljaj namaz. Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno…“ (El-Ankebut, 45.)

Zbog toga se čudim onim ljudima koji klanjaju, a odma nakon namaza psuju, ogovaraju, lažu, petljaju…što je u potpunoj suprotnosti od onoga što su učili u toku namaza. Čudim se ljudima koji dođu ovdje na namaz, na džumu, i umjesto da uđu u džamiju, klanjaju dva rekata, uče Kur’an, zikre…oni svojim postupcima ometaju druge i tako na sebe skreću Allahovu srdžbu. Čudim se ljudima, koji slove kao ugledni među nama, a dođu ovdje u džamiju, i umjesto da se o ovoj Božijoj kući, brinu bolje nego o svojoj kući, oni zapale cigaretu i onda onaj opušak, onaj papirić, bace na nepredviđeno mjesto, bez ikakvog srama i stida, kao da za to nedjelo, tu nekulturu, neće biti pitani pred Uzvišenim Allahom.

Koja je svrha propisivanja namaza u džematu?

Namaz u džematu jača naše zajedništvo, jača našu međusobnu ljubav, jača našu društveno-socijalnu dimenziju. Namaz u džematu je propisan kako bi se vidjeli, kako bi se družili, kako bi jedni drugim selam nazvali i ruku bratski stisnuli, kako bi jedni druge pitali: Kako si? Imal kakvih problema? Trebal pomoći? Namaz u džematu nas uči da smo mi jedno, uči nas disciplini, uči nas poštovanju i slijeđenju onih koji su određeni, izabrani, da budu ispred nas.

Imajući sve ovo u vidu često sebi postavljam pitanje da li će vrijednost džemata imati čovjek koji dođe na zajednički namaz, i čim se preda selam, on ko metak bez ikakvog opravdanog razloga, izleti iz džamije, bez da je ikoga i poselamio. Da li će vrijednost zajedničkog klanjanja namaza imati osoba koja nakon klanjanja namaza bira kome će pružiti ruku i nazvati selam, zaboravljajući da smo mi maloprije bili jedno.

Draga braćo, kada klanjamo namaz trebamo biti skrušeni, ali ne skrušeni tako što ćemo se pogrbiti na kijamu, pa kada nas neko gleda sa strane izgledamo kao neki jadnik, već skrušeni u srcu, a fizički biti uspravni, ponositi, jer mi smo muslimani, jer mi stojimo pred Allahom. Kada klanjamo namaz u džematu obaveza nam je slijediti imama, ako uradimo neku radnju prije njega, npr. prije na sedždu padnemo, ili ako previše zakasnimo za imamom, a previše je koliko tri puta reći estagfirullah, naš namaz je neispravan, tako kažu knjige.

Draga braćo, obratimo pažnju u kakvoj odjeći dolazimo u džamiju, jer neki dolaze sa takvom odjećom u džamiju, pred Boga, da bi im bio zabranjen ulaz tako obučeni u malo otmjeniji kafić. Neki dolaze u džamiju, padaju pred Bogom na sedždu, a pola stražnjice im ispalo. Znajte da je jedan od uvjeta za ispravnost namaza, biti propisno obučen. Ko nije propisno obučen njegov namaz je neispravan.

Draga braćo, primjetio sam da je kod nekih od vas običaj postao uzimati abdest u džamiji. Smatram da to nije lijepo, sem ako postoji opravdan razlog za to. Abdest je bolje uzeti kod kuće, pa onda krenuti u džamiju, jer nas Poslanik a.s. uči da onaj ko uzme abdest kod kuće zatim se zaputi prema džamiji sa namjerom zajedničkog klanjanja namaz, Allah će mu za svaki korak izbrisati jedan grijeh i upisati jedno dobro djelo, i brojat će mu se da je u namazu sve dok ne izađe iz džamije. Tz. bolje je i sevapnije uzeti abdest kod kuće nego u džamiji.

Takođe, primijetio sam da se vjera počela učiti preko interneta, što je veoma opasno, pogotovo za mlade ljude. Oni tamo slušaju teške teme, teme oko kojih se islamski učenjaci raspravljaju stoljećima, i nisu se usaglasili, i onda tamo neki internet šejh, da odgovore na sve te teme u nekoliko minuta, pri tom ponižavajući sve one koji drugačije misle. Mladi čovjek treba učiti o vjeri, ali to treba raditi iz priznatih i provjerenih knjiga, a ne sa interneta. Mlad čovjek treba učiti o vjeri, ali ne treba, znati svaku pojedinost i svako mišljenje islamskih učenjaka, a pri tom zapostavivši svoj život, svoj fakultet, svoj posao. Često se zna desiti da momak koji npr. studira elektortehniku, zna šta je rekao Ibn Tejmijje, zna šta je rekao El-Gazali, zna šta islamski učenjaci kažu gdje je džennet gore ili dolje, ali ne zna ono za šta se školuje prikopčati najobičniju sijalicu. Jel stavrno mislite da ovakav odnos prema vjeri i životu od nas Allah traži?

Koja je svrha zekata, sadake…?

Zekat, sadaka, jačaju naše međuljudske veze. Pojačava ljubav i zajedništvo među različitim klasama. Poboljšavaju kvalitet života određene zajednice.

Zbog toga se čudim onima koji su bogati, čudim se vlasnicima firmi, čudim se svima onima koji izdvajaju određeni dio sredstava, u određene hajr svrhe, kako mogu davati zekat, sadaku, sa nadom da će to Allah u dobra djela upisati, a ovamo radnika nije isplatio ili ga je neadekvatno isplatio ili je sredstva na haram način zaradio. Dragi brate, nemožeš zekat, sadaku, dati tako što ćeš odbiti radnicima od plate ili tako što državi nećeš dati njeno, i pri tome se nadati sevapu. Za mene je to otimačina i krađa, a vi to zovite kako hoćete.

Sve ja ovo ispriča ne kako bi nekoga kritikovao, već kako bi savjet dao, kako bi se moralno i duhvno uzdigli i tako postali bolji ljudi, a samim tim i bolji vjernici, jer nema dobrog vjernika, bez dobrog morala.

Molim Allah dž.š. da nas uput na pravi put, oprosti nam grijehe i uvede nas u džennet. Amin!!!