Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. februar 2020. gregorijanske godine, odnosno 23. džumadel-uhra 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Zekerijja a.s. je sin Dana i jedan od Sulejmanovih potomaka, živio je u Damasku. Zekerijja je zajedno sa Al Imranom služio u hramu i tako bio u pokornosti Allahu dž.š..
Njih dvojica nisu imali djece, iako su bili u poodmaklim godinama. Ali se Allah dž.š. smilovao Al Imranu i njegovoj ženi i podario im kćerkicu, hazreti Merjemu.
On i njegova žena su je dali na čuvanje kod Zekerijja a.s. u hram. Zekerijja a.s. se lijepo starao o njoj. Merjema je rasla u zdravom okruženju. Postala je djevojka ranije nego njezine vršnjakinje. Bila je izuzetno pobožna, učena, skromna i iskrena. Allah dž.š. joj je davao razne keramete, čuda. Pa tako, jedno od čuda je bilo da joj je Allah spuštao hranu sa neba. Kad god bi Zekerijja ušao, kod nje bi bilo hrane, voća, povrća…pa čak i u zimskom periodu kada ništa od toga ne bi bilo.
Zekerijja bi je upitao: „Odakle ti ovo Merjma?“
A ona bi odgovorila: „Od Allaha.“
Vidjevši to Božije čudo, Zekerijja sam sebi reče, da Onaj ko daje voće van sezone, može dati i njemu oronulom i osijedjelom starcu dijete, pa zamoli Gospodara: “‘Gospodaru moj,’ reče ‘podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!’ I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.’ ‘Gospodaru moj,’ reče ‘kako će imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?’ ‘Eto tako’, reče On, ‘Allah čini što On hoće.’ ‘Gospodaru moj,’ zamoli on ‘daj mi neki znak!’ ‘Znak će biti’ reče ‘što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!'” (Al-Imran, 37-41.)
I tako Zekerijja a.s. dobi sina, Jahju, a imao je preko 100 godina, a njegova žena 99. Bio je Jahja kako nam to Kur’an kazuje i nježan, i čedan i čestit. Bio je dobar svojim roditeljima i nije bio drzak i nepristojan. Allah je Jahju kao veoma mladog podučio Knjizi i mudrosti.
Prenosi se da su ga jednom djeca pozvala da se igra sa njima, a on im je odgovorio: „Nismo stvoreni radi igre.“
Odrastao je Jahja u pokornosti Allahu, pa Mu je Allah dao poslanstvo kao veoma mladom, za razliku od drugih poslanika.
Kao i njegov otac Zekerijja a.s. i Jahja a.s. je pozivao svoj narod vjeri u jednog Boga. Davao im je savjete, kako bi bili na pravom putu. Pa se tako prenosi da je Allah dž.š. zadužio Jahaju a.s. da svom narodu prenese pet stvari:
„Prvo: Da samo Allaha obožavate i da Mu ništa kao druga ne pripisujete, jer primjer onoga ko čini širk je kao primjer čovjeka koji je kupio roba, plativši ga zlatom ili srebrom, dovede ga svojoj kući i kaže mu: ‘Ovo je moja kuća i ovo je posao koji treba da radiš, pa radi i zaradu donosi meni!’ Taj je rob radio, ali je zaradu davao nekom dugom mimo svog gazde. Pa, želi li iko od vas da ima takvog roba?
Drugo: Uzvišeni Allah, vam je naredio da obavljate namaz, pa kada klanjate nemojte se okretati, jer Allah dž.š. se okrene prema čovjeku koji klanja sve dok se on ne okrene u namazu.
Treće: Allah vam je naredio da postite, jer je to poput čovjeka koji se nalazi u skupini ljudi, a sa sobom nosi kesu sa miskom (mirisom), jer zaista je (neugodan) miris iz usta postača Allahu dž.š. draži od mirisa miska.
Četvrto: I naredio vam je da dajete zekat, jer primjer sadake je kao primjer čovjeka kojeg je neprijatelj zarobio, svezao i odlučio da mu osječe glavu. Tada im on reče: ‘Mogu li ja sebe otkupiti, daću vam sve što imam od imetka, pa je sebe iz tog stanja iskupio.’
Peto: I Allah vam je naredio da Ga puno spominjete (zikir činite), jer primjer zikira, je kao primjer čovjeka koji bježi od neprijateljske vojske i stigne do neke čvrste tvrđave i zaštiti se od njih. Takođe i čovjek ne može sebe od šejtana ničim boljim zaštititi kao što može zikirom.”
Zekerijja a.s. i Jahja a.s. su pozivali narod Benu Israila kojim je vladao silnik. Taj vladar je pokazivao poštovanje prema učenim, iako je bio nakaradan čovjek.
Jednog dana vladar poželje da se oženi svojom bratišnom, koja ga opčini svojom Ijepotom, a i ona je bila pohlepna za prijestoljem. Njezina majka je podržavala u toj pohlepi, a dobro im je bilo poznato da to vjera zabranjuje. Pošto su Zekerijja i Jahja bili poslanici, vladar odluči zatražiti dozvolu i izuzeće za takav brak od njih. Kako bi potkupili Jahja a.s., i dobio dozvolu, on mu je odnio mnogo darova i poklona. Ali, kad su zatražili mišljenje Jahja a.s. o takvom braku, on se obrati Ijudima i javno obznani kako je brak sa amidžom haram, zabranjen.
Ovakav postupak žestoko naljuti vladara i tu djevojku, koja je bila bludnica, i koju nije zanimalo šta je haram, a šta halal.
Pošto Jahja a.s. javno zabrani takav brak, vladar se nađe u nezgodnoj situaciji, jer ako bi se njome oženio javno bi počinio grijeh, a počiniti grijeh baš na taj način ni smio niko, pa čak ni vladar. I on odluči da se njome, ipak ne oženi.
U mnogim predajama se prenosi da je ta djevojka u jednoj od njihovih griješnih noći pjevala i plesala tom vladaru koji je poželje za sebe, ali ona to odbi govoreći mu:
„Može, ali pod uvjetom da me oženiš.“ Reče joj:
„Kako ću te oženiti kad Jahja to ne dozvoljava.“
„Donesi mi njegovu glavu, to će biti moj mehr.“
Zavela ga je tako jako da u tom momentu naredi:
„Donesite mi glavu Jahja!“
Vojnici nađoše Jahju kako klanja u mihrabu, i ubiše ga. Odsjekoše mu glavu i na tanjiru je vladaru donesoše. Vladar ponudi tanjir sa glavom Jahje i to bi mehr ovog bludnog braka.
Zekerijja a.s. je tada bio živ, pa htjedoše i njega ubiti, ali se on sakri u jedno drvo.
Zekerijja naredi drvetu da se otvori i ono ga posluša i on uđe u njega. Potom dođe šejtan i uhvati za kraj njegove odjeće i izvuče jedan dio odjeće van drveta. Vojnici su tragali za Zekerijjaom, ali ga nisu mogli naći. Ali se pred njima pojavi šejtan u obliku čovjeka i upita ih:
„Zar ne vidite odjeću na drvetu? Rascijepite drvo!“
Vojnici poslušaše šejtana uzeše žagu i počeše sjeći drvo. Tako nevjernički narod ubi i Zekerijja a.s.
Prenosi se da je Zekerijja ukopan u Jerusalemu, i da je umro kada je imao oko 130 godina, a Jahja a.s. kada je imao 30 godina,
Po Bibliji Zekerijja a.s. se zove Zaharija, a Jahja a.s. Ivan Krstitelj.