Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 22. januar 2021. gregorijanske godine, odnosno 09. džumadel uhra 1442. hidžretske godine.
Kada želimo popraviti svoje zdravlje pitamo doktora za savjet. Kada želimo popraviti auto idemo kod automehaničara. Kada želimo unaprijediti svoja poljoprivredna imanja pitamo agronoma za savjet. Kada imamo nekih nejasnoća sa zakonskim propisima idemo advokatu….Ali kada imamo nekih nejasnoća oko vjere onda uzmemo Kur’an ili neku zbirku hadisa ili upalimo You Tube, i onda nakon samo nekoliko pročitanih ajeta, hadisa, poslušanih predavanja, mi dajemo sebi za pravo da tumačimo vjeru.
Ovako pristupanje vjeri, ovako tumačenje Kur’ana, prema mufessiru El-Gazaliju jeste nasilje nad Tekstom tj. nad Kur’anom.
Sura koja se najčešće zloupotrebljava, pogrešno razumije, tumači, u kontekstu međuljudskih odnosa između muslimana i nemuslimana, muslimana i muslimana griješnika, jeste sura Tewba. Ako želimo ispravno tumačiti ovu suru, kao i cijeli Kur’an, potrebno je znati u kojem vremenu je sura objavljena, kojim povodom i u kojem konetsktu su njeni ajeti izrečeni…
Ako ne bi smo postupili na ovaj način prilikom tumačenja pojedinih ajeta, a pogotovo ajeta ove sure, onda bi smo upali u veliku zamku. Onda bi smo islam predstavili kao vjeru rata, nasilja i mržnje, pa čak i mržnje prema svojim najbližim, jer Allah dž.š. u 50. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ ۚ وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ
„O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji budu s njima prijateljevao, on se doista prema sebi ogriješio.“ (Et-Tewbe, 23.)
Na prvo čitanje ili prema tumačenju zlonamjernika, ili onih koji nisu dovoljno upućeni u islam, ovaj ajet nam poručuje: O vjernici, ako je vaš babo, ako je vaša mama, ako je vaš brat ili sestra, nevjernik nemojte biti prijatelji sa njima. O vjernici, ako je vaš babo, ako je vaša mama, ako je vaš brat ili sestra, teški griješnik, psuje islamske svetinje, čini širk, ne izvršava i zanemaruje islamske propise isl., nemojte biti prijatelji sa njima, a po našem razumijevanju riječi prijatelj, to znači ne volite ih.
Je li moguće da nas Allah u Časnom Kur’anu poziva na mržnju prema svojim bližnjim, ako oni nisu onakvi kakav bi trebao biti jedan musliman?
Naravno, da nije, jer Allah na mnogo mijesta u Kur’anu poziva na dobročinstvo i poštivanje roditelja, bez obzira bili oni muslimani, nemuslimani ili teški griješnici, pa se kaže:
“Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti.” (El-Bekare, 85.)
“Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.’’(El-En’am, 151.)
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”” (El-Isra, 23 – 24.)
Ovo su samo neki ajeti koji govore od dobročinstvu prema roditeljima, bližnjim, kao i drugim ljudima, bez da prave izuzetak musliman/nemusliman.
I Poslanik Muhammed a.s. na mnogo mijesta govori o dobročinstvu prema roditeljima, pa se kaže: Abdullah ibn Mes’ud r.a. pripovijeda: “Pitao sam Allahovog Poslanika a.s.: “Koje je djelo je najvrednije kod Allaha?’’ Rekao je:“Namaz u njegovom vremenu.’’ “A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije toga?’’, upitao sam ponovo. “Dobročinstvo prema roditeljima’’, odgovorio je. “A koje poslije toga?’’, upitao sam ga i treći put. “Borba na Allahovom putu’’, odgovorio je.’’
Od Esme r.a. se prenosi da je rekla: “U vrijeme vladavine Kurejšija, dok je još uvijek trajalo primirje između njih i Poslanika a.s. moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa mojim bratom. Otišla sam kod Poslanika a.s. i pitala ga: ’Allahov Poslaniče, došla mi je majka, koja, po svemu sudeći, želi uspostaviti kontakt između nas dvije i održavati rodbinsku vezu. Kako ću postupiti?’ ’Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom’, naredi mi on.’’
Pored kur’anskih ajeta i hadisa koji govore o dobročinstvu prema roditeljima i bližnjim bez obzira bili muslimani ili ne, bili griješnici ili ne, historija je zabilježila i da su roditelji ashaba, najbolje generacije ljudi, bili idolopoklonici. Navest ćemo samo jedan primjer. Sa’d ibn ebi Vekas je bio mladić iz ugledne i bogate porodice. Kada je primio islam svi su bili začuđeni, jer su Muhammeda a.s. do tada većinom slijedili siromasi. Kada je Sa’dova majka čula za njegovo prihvatanje islama, ona je bila veoma tužna. Pošto je znala koliko je Sa’d vezan za nju, koliko je voli i poštuje, ona pokuša iskoristiti svoje najjače oružje, pa se zavjetova da neće ni jesti ni piti dok sad ne prestane biti musliman. Al Sa’d je bio ustrajan u svojoj vjeri. Majka je iz dana u dan bila sve slabija, pa joj život dođe u pitanje. Kada je to primijetio Sa’d, r.a, prišao joj je i rekao: “Majko, koliko god da te volim, više volim Allaha i Njegovog Poslanika… Tako mi Allaha, da imaš hiljadu duša, pa da ih ispuštaš jednu po jednu, ni tada ne bih napustio svoju vjeru.” Zbog ovakve odanosti vjeri Allah objavljuje sljedeći ajet: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim…. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome šta ste radili obavijestiti!” (Luqman, 14-15.)
Iz svega ovoga da se zaključiti sljedeće:
- Ovaj kur’anski poziv nas upozorava da sa roditeljima i bližnjim ne sklapamo savez, da im se ne povjeravamo, da ih ne uzimamo za zaštitnike, ako su oni protiv islama i muslimana. Što znači ovo NE se odnosi na savez, a ne na ljubav i dobročinstvo prema njima
- Roditeljima i rodbini moramo činiti dobročinstvo i obraćati im se lijepim riječima, bez obzira bili muslimani ili nemuslimani
- Roditeljima moramo biti poslušni i na usluzi, osim kada nas navode na grijeh
- Prema roditeljima se odnositi sa puno poštovanja i razumijevanja
- Lijepim riječima, lijepim djelima, ličnim primjerom, pokušati ispraviti loše stvari kod roditelja, rodbine, prijatelja…
- Doviti Allahu da naše roditelje, rodbinu, prijatelje…zajedno sa nama uputi na pravi put, riječima: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali“!(El-Isra, 24) AMIN!!!