O vjernici, kada se s kakvom grupom sukobite, smjeli budite…

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 18. decembar 2020.  gregorijanske godine, odnosno 03. džumadel ula 1442. hidžretske godine.

U suri El-Enfal Alllah dž.š. upućuje šest odvojenih poziva vjernicima, o kojima bi oni trebali razmisliti, ako žele stići do pobjede.

Šesti, posljednji, a ujedno i 49. kur’anski poziv vjernicima glasi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا لَقِيتُمْ فِئَةً فَاثْبُتُوا وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

“O vjernici, kada se s kakvom grupom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Mudri ljudi su rekli: “Dostizanje neke vrijednosti traži veliki napor, a zadržavanje te vrijednosti traži četiri puta veći napor.”

I zaista da bi čovjek postigao ono što želi, da bi pobijedio, nužno je slijediti Allahove upute, a ovaj ajet nam nudi dvije upute:

  1. “O vjernici, kada se s kakvom grupom sukobite, smjeli budite (čvrsti budite)…”

Ustrajnost u vrijeme nevolja traži duh pun jeqina, najčvršćeg uvjerenja, i požrtvovanje. Najbolji primjer čvrstog uvjerenja  i požrtvovanja nalazimo kod trojice ashaba Poslanika Muhammeda a.s.

Naime, 8. g.h. Poslanik a.s. šalje pismo kralju Busre, u kome ga poziva u islam. To pismo je poslao po Harisu ibn Umejru, i kada je bio Haris u Mu’ti, istočnom dijelu Jordana, napao ga je jedan od namjesnika El-Gašamije, mučio ga i na kraju ubio. Mnogo je bio pogođen i ožalošćen Poslanik a.s. kad je čuo za ovaj incident.

To se nije desilo prije i ovaj slučaj je bio povod da Poslanik a.s. spremi 3000 boraca na Mu’tu. A za vojskovođu je odabrao Zejd ibn
Harisa i rekao: “Ako pogine Zejd, predvodiće vojsku Džafer, sin Ebu Taliba, a ako i Džafer pogine, preuzima vojsku Abdullah ibn Rewaha. A ako i Abdullah pogine, vi između sebe izaberite vojskovođu”.

Prije nego je vojska krenula, Muhammed a.s. reče: “Oporučujem vam da se bojite Allaha i da dobro činite muslimanima koji su s vama. Borite se u ime Allaha, na Njegovom putu, protiv onih koji ne vjeruju u Allaha. Nemojte kršiti ugovore, ne ubijajte djecu, ni žene, ni starce, ni isposnike izolirane u svojim samostanima. Ne uništavajte palme i ne sijecite drveće i ne rušite građevine. Ako sretnete vaše neprijatelje, mnogobošce, ponudite im jedno od troje: da prime islam, ili da ostanu u svojoj vjeri i plaćaju džizju (porez), ili rat.”

I pošao je Zejd sa vojskom prema Mu’ti. Došli su do mjesta zvano Me’an, istočni Jordan. I u susret im je pošao kralj Herakle, sa 200.000 boraca da bi branio El-Gašaniju.Toj velikoj vojsci se pripojiše još neki mušrici.

Prenoćili su muslimani dvije noći u Me’anu, dogovarajući se šta da urade, znajući koliki je broj neprijateljskih vojnika. Neko je predložio da se obavijesti Poslanik a.s. o broju naših neprijatelja, pa ćemo čuti šta će nam reći. A Abdullah ibn Rewaha reče: “O narode, tako mi Allaha, nije važna oružana spremnost, niti snaga, niti koliko nas je, nego je važan naš iman (vjera) i hrabrost. Nastavimo put radi koga smo krenuli. Ne može nas mašiti jedno od dvije blagodati, ili pobjeda, ili šehadet (tj. da poginu i postanu šehidi).”

I sukobile su se dvije vojske na Mu’ti, 3000 protiv 200.000. Muslimani su se borili hrabro, tako da su Rimljani bili zapanjeni, i u njihova srca ušao je strah, i borio se Zejd smjelo i hrabro kako historija ne pamti, sve dok nije primio stotine uboda kopljem, pa je, onesviješten, pao, sav krvav. Zastavu je od njega preuzeo Džafer ibn Ebu Talib. On se na početku borio na konju, ali ga neprijatelji primoraše, pa je morao nastaviti borbu kao pješadinac noseći zastavu desnoj ruci. Kada su mu osjekli desnu ruku, on je preuze u lijevu, ali kada mu odsjekoše i lijevu on je prihvati uz svoja prsa i tako se borio sve dok i njega nije zadesila ista sudbina kao i Zejda. Došao je red da zastavu preuzme Abdullah ibn Rewaha, i on se borio hrabro, sve dok ga nije zadesila sudbina njegova dva prethodnika.

Nakon pogibije sve trojice vojskovođa na čelo vojske su izabrali slavnog vojskovođu, koji je bio tek prešao na islam, Halida ibn Velida, koji je muslimane spasio od uništenja.

Čvrst jeqin i požrtvovanje je i nas u BiH spasilo od potpunog uništenja, ikao je neprijatelj bio mnogostruko opremljeniji i mnogobrojniji.

  1. “O vjernici, kada se s kakvom grupom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.”

O vjernici, spominjite Allaha mnogo u bitkama, kao i u svim drugim teškim stanjima kroz učenje tekbira (Allahu ekber) tehlila (La ilahe illellah) I svih drugih zikrova. I činite dove Allahu da pomogne vjernike. A bez podrške ostavi nevjernike.

Koliko je zikr tj. spominjanje Allahovog imena korisno, koliko je od pomoći u borbi protiv neprijatelja, to najbolje znaju oni među nama koji su se borili protiv četničkog agresora. A ovi mlađi koji nisu osjetili ratne strahote svjedočanstva od koristi spominjanja Allahova imena mogu pronaći na you tube, gdje govore četnici koliko ih je bilo strah kada bi začuli tekbir, ali i naši koliko im je spominjanje Božijeg imena pomoglo.

Allah dž.š. kaže: ”Allaha puno spominjite, pa ćete biti spašeni!” (Džumu’a, 10.)

Današnju hutbu ćemo završiti sa kur’anskom dovom koja glasi: “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću I učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje.”(El-Beqare, 250.) Amin!!!