Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 02. oktobar 2020. gregorijanske godine, odnosno 15. safer 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Jedna izreka kaže: “Čovjek planira, a Allah određuje.” Tako je bilo i kod nas kad smo prvog petka u mjesecu martu radili kazivanje o Sulejmanu a.s. rekli smo da ćemo ako Bog da prvog petka u mjesecu aprilu obrađivati današnju temu, ali smo Allahovom voljom i određenjem bili spriječeni, tako da je današnja tema došla na red tek prvog petka u mjesecu oktobru. Molimo Allaha da otkloni od nas nedaće koje su nas snašle u ovoj godini, kako bi mogli upražnjavati našu vjeru, ibadete, onkao kako je to propisano i kako smo navikli. Amin!!!
Rekli smo da je Allah dž.š. dao Sulejmanu mnogobrojne blagodati: bogatsvo, moć, vlast, razumio je govor životinja, upravljao šejtanima, džinima, pticama, ljudima, vjetrom… Sulejman je imao sve navedene blagodati i još više od toga, Ali Allaha nikad nije zaboravio.
Imao je razne izviđače, one koji su mu donosili informacije, počevši od meleka Džibrila, preko džina i šejtana, ptica i ljudi. Sulejman je svima, osim Džibrila, uprvljao i sve ih pred sebe postrojavao. Tako jedne prilike Sulejman a.s. izvrši smotru ptica. I primjeti da nema ptice pupavac, pa upita: “’Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!’ I ne potraj dugo, a on (pupavac) dođe, pa reče: ‘Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.”’ (En-Neml, 20-22.)
Po većini islamskih učenjaka Saba je grad u Jemenu. Pupavac je tokom svog izviđanja došao do vrata prelijepog grada, punog prekrasnih bašči, punih zelenila, sa plodnim poljima i divnim građevinama. To ga je toliko iznenadilo da je oduševljeno letio po tom gradu, diveći se svemu što je vidio. Zatim je stigao do velikog, fantastično ukrašenog dvorca. Kada je uletio u njega primijetio je da taj dvorac ima na stotine prozora u pravcu istoka i isto toliko prozora u pravcu zapada. Zatim je čuo žamor glasova i razumio da ljudi govore kako je to kraljevstvo Sabe, da im je kraljica Belkisa i da je to upravo njen dvorac. Pogledavši u prozore pupavac je vidio da ih na istoku ima upravo onoliko koliko ima dana u Sunčevoj godini (365), a isto toliko i na zapadu. Shvatio je da dvorac predstavlja pravo čudo arhitekture, jer svakog dana Sunce prilikom izlaska izlazi u pravcu jednog od prozora, a zalazi u pravcu njemu paralelnog prozora na zapadnoj strani. Ali, pupavac je vidio i to da svakog jutra, čim se Sunce pojavi na jednom od prozora, kraljica sa cijelom svojom svitom pada na sedždu obožavajući Sunce, kao i svakog sumraka, pri njegovom zalasku. Pored toga, pupavac je vidio da kraljica Belkisa posjeduje i ogromni, veličanstveni prijesto, ukrašen obiljem zlata, srebra, bisera, safira, dijamanata i drugog dragog kamenja. Sve to ga je zadržalo, tako da nije stigao na vrijeme na smotru. A kada stiže on do u tančine opisa Sulejmanu ono što je video. Ali Sulejman a.s. nije zdravo za gotovo prihvatio njegovo opravdanje i objašnjenje puno slatkih riječi, već manirom iskusnog i mudrog vođe odgovara: “’Vidjet ćemo’ – reče Sulejman ‘da li govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo, pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!’” (En-Neml, 26-28.)
I pupavac po drugi put krenu u pravcu Sabe, ovaj put noseći i pismo sa sobom. Pokušajte zamisliti kako se osjećala Belkisa kada je pred nju palo pismo s neba i kada je vidjela da joj je pismo donijela ptica. Uzela je pismo i pročitala ga, ali se iznenadila njegovim sadržajem i odmah sazvala svoje generale, ministre i savjetnike i obratila im se riječima koje navodi Kur’an: “’O velikaši’ reče ona ‘meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ ‘O velikaši’reče ona ‘savjetujte mi šta treba da uradim, ja bez vas neću ništa da odlučim!’Odgovor njenih ministara i generala je glasio: ‘Mi smo vrlo jaki i hrabri’ rekoše oni ‘a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!’ ‘Kad carevi osvoje neki grad’ reče ona ‘oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim. Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti.’” (En-Neml, 29-35.)
Svaki vladar, bez obzira koliko moći i blaga imao voli darove, kako narod veli: ”Hedija je i caru draga.” Međutim, ako je u pitanju Allahov poslanik onda nije tako.
Kao i uvijek Sulejman, a.s., je već bio obaviješten o njihovom postupku, tako da je naredio šejtanima da mu sagrade hiljadu dvoraca od zlata i srebra. Kada su izlasanici stigli do tih zlatnih dvoraca povikali su: „Šta će ovom naši darovi kad su svi njegovi dvorci od zlata i srebra!“ Stigavši do prijestolnice čekalo ih je još veće iznenađenje. Sulejmanova prijestolnica je bila opasana velikim bedemom od zlata! I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.” (En-Neml, 36-37.)
Čim se delegacija vratila, Belkisa je već bila spremna da sa svojim velikašima dođe do Sulejmana i odazove se njegovom pozivu.
Džibril, a.s., je obavijestio Sulejmana, a.s., o njihovom dolasku, a Sulejman joj nije ostao dužan za njen potez sa darom. Zato se obratio svojim dostojanstvenicima sa željom da mu prenesu njeno prijestolje. Ulema navodi da je njeno prijestolje bilo sagrađeno od čistog zlata i da je bilo dugo oko četrdeset metara, široko oko dvadeset i visoko oko petnaest metara.
“‘O dostojanstvenici, (reče Sulejman a.s.) ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?’ ‘Ja će ti ga donijeti’ – reče Ifrit, jedan od džina – ‘prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.’ ‘A ja ću ti ga donijeti’ – reče onaj koji je učio iz Knjige – ‘prije nego što okom trepneš.’ I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati.“ (En-Neml, 38-41.)
O razlogu zbog kojeg je Sulejman naredio da izmijene njezino prijestolje alim Ferra’ i drugi kažu: „Šejtani su rekli kako joj nešto nije u redu s pameću, pa je želio da to ispita.“ Neki kažu: „Džini su se uplašili da će se Sulejman oženiti s njom, pa će dobiti dijete zbog čega će oni vječno biti potčinjeni Sulejmanovoj porodici, pa su zbog toga rekli Sulejmanu kako je ona slabe pameti i kako su joj noge maljave kao u magarca!“
Sve je bilo spremno za Belkisin doček.”I kad ona dođe, bi joj rečeno: „Je li ovakav prijesto tvoj“ Vidjevši prijestolje Belkisa ga je prepoznala, ali i posumnjala, i stala se diviti njegovom prisustvu kod Sulejmana. „Ako kažem da jeste, plašim se da ću slagati, a i ako kažem da nije, opet se plašim da ću slagati.“ Zato je rekla: „Kao da je on!“
Sulejman, a.s., se uvjerio da je Belkisina pamet više nego ispravna. Ostalo je još da se uvjeri da li je istina ono što su džini rekli o njenim maljavim nogama. Zato joj je stao pokazivati svoje blagodati i svoj dvorac: “Uđi u dvoranu!” – bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!” – reče on. “Gospodaru moj”, – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!’’ (En-Neml, 43-44.) Kada je Belkisa podigla suknju ukazale su se njene izrazito maljave noge. Kaže se da su nakon toga donijeli britvu i ona je obrijala svoje noge. Nakon toga ju je Sulejman, a.s., oženio.