Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 25. septembar 2020. gregorijanske godine, odnosno 08. safer 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. u 44. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا لَقِيتُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا زَحْفًا فَلَا تُوَلُّوهُمُ الْأَدْبَارَ
„O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće džehennem, a užasno je on boravište.“ (el-Enfal, 15-16.)
Muslimanima, ali i Bošnjacima, danas nedostaje mnogo toga, što bi im bilo potrebno, i bez čega ne mogu normalno živjeti i napredovati, a što je bilo kod prvih muslimana koji su islamsku državu raširili i na čvrste temelje postavili. Jedna od tih stavri, veoma bitna, ako ne i najbitnija, jeste junaštvo, hrabrost, smjelost.
Prethodno citirani ajet uglavnom govori o tjelesnoj hrabrosti, hrabrosti u ratu, pa nam između ostalog poručuje da je bježanje sa bojnog polja veliki, veliki, grijeh. Grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu i koji nas baca u džehennemeske provalije. I Poslanik a.s. bježanje sa bojnog polja stavlja u kategoriju najvećih grijeha koje čovjek može uraditi. Prenosi se da je Poslanik a.s. upitan o najvećim grijesima, pa je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, besparvno ubijanje i bježanje sa bojnog polja.“
Pored ove tjelesne hrabrosti, postoji i duševna hrabrost, koja je danas nama muslimanima, a posebno nama Bošnjacima koji nismo ni u kakvom fizičkom ratu, mnogo važnija, za napredak i opstanak.
Duševno junaštvo čovjeka čini čovjekom, i ovo junaštvo trebaju da imaju svi, bez obzira na godine, spol, zdravstveno i imovinsko stanje. Ali, bez obzira na ovoliku važnost ovog junaštva danas je veoma teško pronaći takvog junaka.
Kako se ispoljava duševno junaštvo?
Duševno junaštvo se ispoljava u borbi sa tegobama i nevoljama. Duševni junak podnosi stoički, muški, sve tegobe i nedaće sa kojima se svakodnevno u životu susreće. Dok onaj ko nema tog duševnog junaštva on gubi nadu bolje sutra, nadu u bolji život, on pada u depresiju, a nerijetko se desi da takve osobe počine i samoubistvo.
Poslanik a.s. je rekao: “Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko, osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu, (elhamdulillah) pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća , on se strpi, pa mu opet bude dobro.“
Duševno junaštvo se ispoljava u žrtvovanju. Duševno jak čovjek ne žali žrtvovati svoj imetak, svoju udobnost, pa čak ni život, u korist svoje vjere, domovine, zajednice, ideje… Dok duševna kukavica, ona bojeći se da ne ogladni, da ne ostane bez funkcije, da ne ostane bez ovodunjalučke udobnosti, žali se žrtvovati, ma za kakvo dobro. Takvi uopšte ne poznaju šta je vjera, šta je domovina, šta je zajednica, šta je ideja… oni poznaju samo vlastiti interes. Oni su spremni prodati, kako to naš narod kaže: „i rođenu mater“ samo kako bi njima bilo dobro.
Allah dž.š. kaže: „Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put.” (Et-Tewba, 24.)
Duševno junaštvo se ispoljava i u otvorenosti tj. da čovjek uvijek kaže ono u šta vjeruje i šta misli ne bojeći se da će time materijalno biti oštećen. Ovaj vid junaštva je potreban svakoj zajednici, ako misli napredovati, jer samo se ovakvi ljudi mogu boriti za zajedničke ciljeve i ideje. Zar nije najveća kukavica onaj, koji ne smije istinu reći, a kamoli sa njom se protiv neprijatelja boriti? Mnogi od nas će reći da od ovakvog nema goreg ni mizernijeg čovjeka. Ali draga braćo mi u svom društvu, nažalost imamo i gorih od ovih, a to su oni koji ne samo da nesmiju reći ono što misle i vjeruju, nego oni govore da vjeruju u ono što uopšte ne vjeruju, da misle ono što uopšte ne misle. Ovakve ljude najbolje opisuje izraz „duševna fukara“. Kakav se braćo napredak može očekivati od zajednice čiji su članovi ovakvi? Kakav se napredak može očekivati čiji su predstavnici, kako duhovni, tako i svjetovani, ovakvi? Teško narodu čiji su predstavnici duševne fukare.
Duševno junaštvo se ispoljava i u principijelnosti. Duševni junaci radi mizernih ovodunjalučkih koristi ne mijenjaju svoje uvjerenje i mišljenje, kao čarape. Oni ne govore danas jedno sutra drugo.
Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Saff, 2-3.)
Duševno junaštvo se ogleda i u trajnom vršenju vjerkih propisa. Samo pravi junak može svako jutro podići jorgan, i klanjati onda kada većina ljudi spava. Samo pravi junak klanja, bez obzira na mjesto i vrijeme. U ovom kontekstu je jedan arapski pjesnik rekao: “Nije nikakav junak onaj koji sam presiječe put i napada čitave grupe ljudi, nego je pravi junak onaj koji se uvijek Boga boji i vjerske propise trajno (redovno) vrši.”
Duševno junaštvo se ispoljava i u savladavanju samog sebe, u savladavanju svojih grijeha, svoje srdžbe, i svih ostalih nagona koji čovjeku mogu štetu nanijeti. Zbog toga je Poslanik a.s. rekao: “Nije junačina onaj koji u hrvanju obara druge, nego je junačina onaj koji sebe u srdžbi savlada.”
Draga braćo, iz svega ovoga se može zaključiti da se junaštvo, kako duševno tako i tjelesno, postiže i razvija, odgajanjem, samoodricanjem, radom, trudom, žrtvom….Zato dragi roditelji, učitelji, mualimi, djedovi i nene, potrudimo se da odgojimo što više duševnih i tjelesnih junaka, mladića i djevojaka, jer kao što vidite sa duševnim fukarama i tjelesnim slabićima se ne može naprijed.
Allahu uputi nas na pravi put, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet. Amin!!!