Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 03. januar 2020. gregorijanske godine, odnosno 08. džumadel ula 1441. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Nakon što je Davud a.s. postao vladar on emanet vlasti prihvati krajnje ozbiljlno. Uvijek je imao na umu riječi koje mu je Uzvišeni uputio: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one što skreću sa Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“ (Sad, 26.)
On se krajnje trudio da na teritoriji kojom on vlada Allahova riječ i zakon budu gornji. Allah dž.š. je poučio Davuda kako da pravedno vlada i sudi, a kao ispomoć u sudskim sporovima dao mu je i zlatni lanac za presuđivanje. Prenosi se da je taj lanac bio postavljen na Časnoj stijeni u Jerusalemu. Svrha lanca je bila da dokaže ko istinu govori između dvije strane u sporu. Mogla ga je dohvatiti samo ona strana koja istinu govori. Tako se radilo sve do slučaja kada je jedan čovjek povjerio svoj dragulj na čuvanje drugom čovjeku, a on to kasnije zanijekao, tvrdeći da mu ga vratio. Kada su došli do stijene tužitelj je odjednom uhvatio onaj lanac. A onda bi rečeno i optuženom da uhvati lanac. Ali on prije nego što krenu prema lancu, on optuženom dade svoj štap sa kojim se poštapao, a u kojeg je prethodno bio ugradio drgaulj oko kojeg su se sporili, a onda reče: „Gospodaru moj, Ti znaš da sam mu ga vratio.“ Zatim je prišao lancu i dohvatio ga. Taj slučaj izazva veliku pometnju kod naroda, pa je Allah dž.š. povulao sa Zemlje lanac za presuđivanje.
Allah dž.š. je objavio Davudu a.s. Zebur. Knjigu po kojoj su se Israelićani vladali sve do Isa a.s. Allah je dao Davudu a.s. prelijep i melodičan glas. Toliko je lijepo učio Zebur da su se oko njega okupljale ptice kako bi zajedno sa njim slavile Uzviešnog. Wehb ibn Munebbih kaže: ”Ko god bi Davuda čuo kako uči, počeo bi poskakivati od zanosa kao da pleše. On bi Zebur učio tako lijepim glasom kakav uši nikad prije nisu čule, da su se i džinni i ljudi i ptice i životinje okupljale i slušale tako dugo, da bi neke od njih znale umrijeti od gladi”
Pored navedenih blagodati Allah dž.š. je Davudu dao moć da golim rukama mijesi željezo, pa ga je oblikovao onako kako bi on htio.
Iako je Davud a.s. bio kralj, i imao cjelokupnu državnu kasu na raspolaganju, on je sebe i svolju porodicu izdržavao isključivo novcem kojeg bi zaradio radom vlastitih ruku praveći pancire i prodajući ih narodu.
Bez obzira na svu ovodunjalučku blagodat koju mu je Allah dao, Davud a.s. je bio jednostavan i skroman čovjek. On je većinu svoga vremana provodio u pokornosti Allahu dž.š., pa tako Poslanik Muhammed a.s. kaže: ”Allahu je najdraži Davudov namaz. Najdraži post Mu je Davudov post. Imao je običaj da spava polovinu noći, trećinu noći bi provodio u ibadetu, a zadnju šestinu bi opet spavao. Jedan dan bi postio a drugi ne. Nikada, kada bi se sukobio sa neprijateljem, nije uzmicao.”
Davud a.s. je kao što smo to ranije naveli bio i izuzetan borac, ratnik.Veliki osvajač. Pod njegovom vlašću Israelićani su osvojili Jerusalem, kao i mnog druge teritorije. Nedugo nakon osvajanja Jerusalema Davud a.s. odluči da u ovaj Sveti grad prenese Zavjetni kovčeg. Kovčeg je trebao biti smještne u Sveti hram, nama dobro poznatu džamiju Mesdžidul aksa. Ali pošto je džamija bila porušena, Davud a.s. svim silama dao u obnovu hrama. I tek što je počeo Allah dž.š. mu objavi da je požurio sa obnovom i da nije njemu određeno da ga obnovi, već njegovom sinu nasljedniku. Davud a.s. tako svome sinu ostavi čitavo blago što ga je bio prikupio za gradnju. 100.000 vrećica zlata, 1.000.000 vrećica srebra i 300.000 zlatnika za boje.
Rođenje ovog sina bi vezano za jedno veliko iskušenje koje je Davud a.s. morao proći.
Prenosi se da je Davud a.s. jednom prilikom ugledao izuzetno lijepu djevojku. Taj pogled ga je dotakao direktno u srce i on ju je iskreno zavolio onog časa kad ju je ugledao i poželio da je ima za ženu. Rekli su mu da se zove Bet-Šeba. Nije se mnogo dvoumio, već se odmah obratio njezinom ocu i isprosio je sebi za ženu. Naravno da je bračna ponuda Allahovoga poslanika i kralja bila izuzetno neugodna za odbiti bilo kojem čovjeku iz redova Benu Israila, tako da se u kratkom roku obavilo vjenčanje Davuda a.s. i prelijepe Bet-Šebe.
Prenosi se da je on do tada imao devedeset devet žena, pa je oženivši nju došao do broja od sto žena. Nakon nekog vremena Davud a.s. je ibadetio u svome mihrabu kada su se iznenada pred njim pojavila dvojica mladića koji su preskočili zidove i upali unutra. „kad su Davudu upali pa se on njih uplašio. “Ne boj se”, rekli su, “mi smo dvojica parničara, jedan drugom nažao učinismo, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan i na Pravi put nas uputi. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ‘Daj ti nju meni!’; i u prepirci me pobijedi.” “On ti je učinio, doista, krivo”, reče Davud, “time što je tražio da tvoju jednu ovcu doda mnogim ovcama svojim; mnogi ortaci jedni drugima čine nepravdu, ne čine je jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.“ (Sad, 21-24.)
Kada je Davud a.s. donio svoju presudu u predočenom mu sporu, shvatio je da su ta dvojica meleki i da je u stvari donio presudu samome sebi. Razjasnilo mu se da se simbol čovjeka sa devedest devet ovaca odnosi upravo na njega koji ima devedeset devet žena (simbolizira ih devedeset devet ovaca) i koji je preoteo drugome čovjeku Bet-Šebu (koju simbolizira stota ovca) na način koji dragi Allah ne voli. Shvatio je da je učinio nepravdu tom čovjeku i pokajao se duboko i iskreno zbog toga.
Nakon ovog iskušenja Bet-Šeba je rodila Davudu a.s. sina nasljednika, po imenu Sulejman.
Ako Bog da u mjesecu februaru nastavljamo kazivanje o Davudu a.s. i njegovom sinu Sulejmanu.